Jeste li se ikada zapitali kako zapravo izgleda zagrobni život? Za one koji su se u životu trudili biti najbolja verzija sebe, odgovor bi mogao biti itekako utješan. No za one koji su drugima stvarali probleme, stvari možda i nisu toliko ružičaste. Prema velečasnom Chrisu Leeju, postoje ključne razlike između raja i pakla – i, kako kaže, većina bi se svakako trebala potruditi izbjeći ovu drugu opciju.
Govoreći o raju, Lee ga podcast LADBiblea opisuje kao mjesto koje je u svojoj biti “slavno i sretno”. Iako, kako naglašava, nije nam otkriven svaki detalj, kršćanski tekstovi daju jasne naznake o tome što možemo očekivati. “Nije nam rečeno sve o raju, ali Krist daje snažnu sliku kakvo će ono biti – i stvarno je lijepo”, kaže Lee, “On govori o tome da će pripremiti mjesto za svoje učenike, što znači da je nebo mjesto posebno pripremljeno za nas”.
Pozivajući se na riječi svetog Pavla, Lee objašnjava da će naše postojanje u raju biti drukčije od ovoga zemaljskog: “Način na koji riba ima tijelo razlikuje se od tijela ptice, baš kao što se naše sadašnje tijelo razlikuje od onoga koje ćemo imati u budućem nebu. Što je sada propadljivo, bit će nepropadljivo”.
Ako vam to zvuči apstraktno, svećenik pojašnjava da to ne znači da ćemo biti lebdeći duhovi u nekoj maglovitoj dimenziji. “Bit ćete prepoznatljivi kao vi sami. Bit ćete zaista vi i znat ćete tko ste”, ističe. Još jedna dobra vijest? Oni koji uđu u nebesko kraljevstvo, prema Leeju, bit će preobraženi u “slavno tijelo”.
A ako se pitate hoće li vječnost biti dosadna – čini se da neće. “Isus govori o gozbama, o jelu, o životinjama i o novom stvaranju”, kaže Lee, “To je svijet bez patnje. Ukratko – slavno i sretno”.
A što je s paklom? E, tu stvari postaju znatno mračnije. “Pakao je teška tema”, priznaje Lee, dodajući da se Isus često služi metaforama kada govori o njemu. Jedna od njih je Gehena – mjesto nalik golemoj deponiji otpada gdje sve gori. “To podsjeća na velika smetlišta izvan sela u nekim dijelovima svijeta, gdje se smeće spaljuje. Ta slika često se povezuje s idejom pakla”, objašnjava.
Ipak, Lee priznaje da ni među teolozima ne postoji jedinstveno tumačenje. “Ako me pitate osobno, vjerujem u neku vrstu odvojenosti od Boga. No jesu li to vječne muke? Nisam siguran”. Jedna od teorija, koju opisuje kao prilično mračnu, zove se anihilacionizam – ideja prema kojoj duša nije vječno mučena, već je potpuno odvojena od Boga i jednostavno prestaje postojati.
U svakom slučaju, zaključak je prilično jasan: pakao nije mjesto na kojem biste željeli završiti. Imajući sve to na umu, možda je doista vrijeme – kako Lee sugerira – da se krene ozbiljnije raditi na dobrim djelima.
Otvori KEKS Pay
To nitko ne zna, a citati iz biblije ne govore previše - nešto nepojmiljivo nama ovdje. Ali čista logika stvari - ovaj život je prostor između raja i pakla, ovdje imamo elemente i jednoga i drugoga. Samo biramo put iako smo nesvjesni tog puta često. Raj bi trebao biti mjesto gdje nema zla, a pakao mjesto gdje nema dobra - nešto kao destilirana voda (u jednu posudu demineralizirana voda, a u drugu minerali i ostale primjese). Čovjek kad umre nema fizičko tijelo više - ostaje ta duša koja je vječna, ali sada gola energija koja nekamo mora otići. A odlazi tamo gdje je za života odredila gdje želi biti - čega ljudi i nisu svjesni uglavnom. I to je to u načelu - ostali detalji su nam nepojmljivi i nadilaze naš um (kao što i parni stroj ili svaki drugi uređej nadilazi um svake žitovinje).