Ovo je pet stvari koje ljudi najčešće izgovore kada saznaju da im je život pri kraju

Iako smrt često može doći iznenada i neočekivano, postoje i osobe koje su svjesne da im se kraj približava, primjerice zbog dugotrajne bolesti. Za njih je suočavanje s vlastitom smrću dugotrajan proces, pun refleksije, emocija i pripreme, kako za njih, tako i za njihovu obitelj. Takva spoznaja mijenja način na koji doživljavaju svaki dan, ali i njihove posljednje riječi i postupke. Činjenica je da su okolnosti svake osobe drugačije, što znači da će svaka osoba reagirati drugačije.
Iako smrt često može doći iznenada i neočekivano, postoje i osobe koje su svjesne da im se kraj približava, primjerice zbog dugotrajne bolesti. Za njih je suočavanje s vlastitom smrću dugotrajan proces, pun refleksije, emocija i pripreme, kako za njih, tako i za njihovu obitelj. Takva spoznaja mijenja način na koji doživljavaju svaki dan, ali i njihove posljednje riječi i postupke. Činjenica je da su okolnosti svake osobe drugačije, što znači da će svaka osoba reagirati drugačije.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli
No, postoje neke zajedničke teme i budući da ćemo svi umrijeti, istraživanje načina na koji se ovo iskustvo obično odvija možda može učiniti da se smrt čini manje zastrašujućim procesom. Glavna medicinska službenica Marie Curie, dr. Sarah Holmes, sjeća se starije pacijentice koja je, kada joj je postavljena terminalna dijagnoza, kratko odgovorila: "Pa dobro, onda popijmo sherry". "Ona je to nekako prihvatila. Pitam se odražava li to ponekad život koji ste već imali i ono što ste učinili, budući da je ta pacijentica učinila sve što je htjela u životi", rekla je specijalistica palijativne skrbi. Ovo je pet stvari koje ljudi najčešće izgovore kada saznaju da im je kraj blizu, piše Metro.
No, postoje neke zajedničke teme i budući da ćemo svi umrijeti, istraživanje načina na koji se ovo iskustvo obično odvija možda može učiniti da se smrt čini manje zastrašujućim procesom. Glavna medicinska službenica Marie Curie, dr. Sarah Holmes, sjeća se starije pacijentice koja je, kada joj je postavljena terminalna dijagnoza, kratko odgovorila: "Pa dobro, onda popijmo sherry". "Ona je to nekako prihvatila. Pitam se odražava li to ponekad život koji ste već imali i ono što ste učinili, budući da je ta pacijentica učinila sve što je htjela u životi", rekla je specijalistica palijativne skrbi. Ovo je pet stvari koje ljudi najčešće izgovore kada saznaju da im je kraj blizu, piše Metro.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli
"Koliko mi je vremena preostalo?": Jedna od prvih stvari o kojima se ljudi obično pitaju je vrijeme; koliko dugo bi mogli živjeti i hoće li stići do određenih važnih životnih prekretnica. "Ljudi imaju određene stvari kojima se vesele u budućnosti, ponekad s relativno kratkim rokovima, a ponekad s planovima daleko u budućnosti. Primjećujem da ljudi otprilike u ovo doba godine često razmišljaju o Božiću, pa nije neuobičajeno da Božić 'pomaknemo unaprijed' da bi pacijenti mogli provesti posljednji Božić sa svojom obitelji. Druga stvar, to je kao krug života, čekaju da se rode bebe ili da vide nove članove obitelji jer su ti ključni trenuci zaista važni za ljude", objasnila je dr. Holmes.
"Koliko mi je vremena preostalo?": Jedna od prvih stvari o kojima se ljudi obično pitaju je vrijeme; koliko dugo bi mogli živjeti i hoće li stići do određenih važnih životnih prekretnica. "Ljudi imaju određene stvari kojima se vesele u budućnosti, ponekad s relativno kratkim rokovima, a ponekad s planovima daleko u budućnosti. Primjećujem da ljudi otprilike u ovo doba godine često razmišljaju o Božiću, pa nije neuobičajeno da Božić 'pomaknemo unaprijed' da bi pacijenti mogli provesti posljednji Božić sa svojom obitelji. Druga stvar, to je kao krug života, čekaju da se rode bebe ili da vide nove članove obitelji jer su ti ključni trenuci zaista važni za ljude", objasnila je dr. Holmes.
Foto: Shutterstock
Share
Podijeli
Dr. Paul Perkins, glavni medicinski direktor u Sue Ryder, prisjetio se kako je pomogao u stvaranju sličnih uspomena za pacijente kojima nije ostalo dugo, a osoblje hospicija planiralo je sve, od vjenčanja do zabava za Noć vještica. Kada je riječ o davanju točnih prognoza, oba stručnjaka su se složila da ih je teško odrediti i da nisu uvijek od pomoći. "Ako ljudi ne dobiju godine ili mjesece koje im je rečeno da će dobiti, mogu se osjećati prevarenima ili, ako dobiju više, osjećaju se kao da je nešto pošlo po zlu i da su zavedeni. U stvarnosti, ne možemo dati konačan vremenski okvir, pa uvijek pokušavam izbjegavati davanje bilo kakvog broja. Govorim o tome kako maksimalno iskoristiti sadašnjost i vrijeme koje imamo ovdje i sada", rekla je dr. Holmes.
Dr. Paul Perkins, glavni medicinski direktor u Sue Ryder, prisjetio se kako je pomogao u stvaranju sličnih uspomena za pacijente kojima nije ostalo dugo, a osoblje hospicija planiralo je sve, od vjenčanja do zabava za Noć vještica. Kada je riječ o davanju točnih prognoza, oba stručnjaka su se složila da ih je teško odrediti i da nisu uvijek od pomoći. "Ako ljudi ne dobiju godine ili mjesece koje im je rečeno da će dobiti, mogu se osjećati prevarenima ili, ako dobiju više, osjećaju se kao da je nešto pošlo po zlu i da su zavedeni. U stvarnosti, ne možemo dati konačan vremenski okvir, pa uvijek pokušavam izbjegavati davanje bilo kakvog broja. Govorim o tome kako maksimalno iskoristiti sadašnjost i vrijeme koje imamo ovdje i sada", rekla je dr. Holmes.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli
OGLAS
"Ne želim znati": "Poznajem ljude koji jednostavno okrenu lice prema zidu i čim saznaju da nema liječenja, gotovo odustanu. Drugi jednostavno ne vjeruju, uopće ne vjeruju u to. Ponekad im to možete ponavljati više puta, a oni to ne prihvaćaju, i to je njihov način suočavanja", objasnio je dr. Perkins. Poricanje je prirodna faza procesa tugovanja, stoga je razumljivo da se događa kada ljudi počnu oplakivati ​​​​vlastite živote.
"Ne želim znati": "Poznajem ljude koji jednostavno okrenu lice prema zidu i čim saznaju da nema liječenja, gotovo odustanu. Drugi jednostavno ne vjeruju, uopće ne vjeruju u to. Ponekad im to možete ponavljati više puta, a oni to ne prihvaćaju, i to je njihov način suočavanja", objasnio je dr. Perkins. Poricanje je prirodna faza procesa tugovanja, stoga je razumljivo da se događa kada ljudi počnu oplakivati ​​​​vlastite živote.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli
"Definitivno postoje trenuci kada ljudi ne žele razgovarati o tome i nisu spremni razgovarati o tome. Moramo pokušati biti vrlo nježni u tim razgovorima, tako da ne namećemo te informacije ljudima kada nisu spremni za to, već ih pokušavamo nježno dovesti u poziciju da razumiju što se događa", rekla je dr. Holmes. Po njezinom mišljenju, to ipak nije nužno loša stvar. "Obično nije stvar u tome da ljudi ne žele brigu. Radi se o tome da možda ne žele razgovor o tome što se zapravo događa", dodala je.
"Definitivno postoje trenuci kada ljudi ne žele razgovarati o tome i nisu spremni razgovarati o tome. Moramo pokušati biti vrlo nježni u tim razgovorima, tako da ne namećemo te informacije ljudima kada nisu spremni za to, već ih pokušavamo nježno dovesti u poziciju da razumiju što se događa", rekla je dr. Holmes. Po njezinom mišljenju, to ipak nije nužno loša stvar. "Obično nije stvar u tome da ljudi ne žele brigu. Radi se o tome da možda ne žele razgovor o tome što se zapravo događa", dodala je.
Foto: Shutterstock
Share
Podijeli
"A što je s mojom obitelji?": "Nevjerojatno je koliko smo altruistični kao ljudi. Tako često se ljudi odmah počnu brinuti o ljudima koji su ostali, brinući se o drugima umjesto da brinu o sebi", rekla je dr. Holmes. No, način na koji se to manifestira može varirati. "Neki ljudi su vrlo organizirani i odmah izrađuju proračunske tablice i mape za svoje obitelji o tome kako će stvari biti. Ponekad nas pitaju kako bi trebali reći svojim voljenima, a to može biti jako teško i stresno, reći svojoj djeci da ćete umrijeti. Ali savjet koji dajemo je da budu iskreni, ako mogu", objasnio je dr. Perkins. Drugi će napisati čestitke za svoje voljene da bi održali uspomenu na njih živim ili će razgovarati s rodbinom o planovima sprovoda i pomoći im da se snađu kada više nisu u blizini.
"A što je s mojom obitelji?": "Nevjerojatno je koliko smo altruistični kao ljudi. Tako često se ljudi odmah počnu brinuti o ljudima koji su ostali, brinući se o drugima umjesto da brinu o sebi", rekla je dr. Holmes. No, način na koji se to manifestira može varirati. "Neki ljudi su vrlo organizirani i odmah izrađuju proračunske tablice i mape za svoje obitelji o tome kako će stvari biti. Ponekad nas pitaju kako bi trebali reći svojim voljenima, a to može biti jako teško i stresno, reći svojoj djeci da ćete umrijeti. Ali savjet koji dajemo je da budu iskreni, ako mogu", objasnio je dr. Perkins. Drugi će napisati čestitke za svoje voljene da bi održali uspomenu na njih živim ili će razgovarati s rodbinom o planovima sprovoda i pomoći im da se snađu kada više nisu u blizini.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli
"Zašto se ovo događa baš meni?": Poput poricanja, ljutnja je još jedna faza tugovanja koja se može pojaviti kada ljudi dobiju terminalnu dijagnozu. "To može biti zato što su ljuti na Boga, što imaju ovo stanje ili su ljuti na svijet ili su ljuti što osjećaju da im se dijagnoza odgađa", ispričao je dr. Perkins. Također nije neuobičajeno da se pacijenti pitaju zašto im se sve ovo događa, posebno ako su religiozni ili imaju bolest povezanu sa stvarima poput pušenja ili pijenja jer tada mogu kriviti sebe za ono što su učinili u prošlosti "Brinem se za najljepše ljude, ljude koji su imali potpuno besprijekoran život, a ove loše stvari se događaju. Toliko toga je samo loša sreća", dodao je liječnik.
"Zašto se ovo događa baš meni?": Poput poricanja, ljutnja je još jedna faza tugovanja koja se može pojaviti kada ljudi dobiju terminalnu dijagnozu. "To može biti zato što su ljuti na Boga, što imaju ovo stanje ili su ljuti na svijet ili su ljuti što osjećaju da im se dijagnoza odgađa", ispričao je dr. Perkins. Također nije neuobičajeno da se pacijenti pitaju zašto im se sve ovo događa, posebno ako su religiozni ili imaju bolest povezanu sa stvarima poput pušenja ili pijenja jer tada mogu kriviti sebe za ono što su učinili u prošlosti "Brinem se za najljepše ljude, ljude koji su imali potpuno besprijekoran život, a ove loše stvari se događaju. Toliko toga je samo loša sreća", dodao je liječnik.
Foto: Shutterstock
Share
Podijeli
OGLAS
"Bojim se kakva će biti smrt": "Bol je uobičajena briga za ljude, ali često ovisi o stanju i simptomima koje su imali. Dakle, ako su imali određeni simptom, brinu se da će se s tim simptomom teže nositi. Drugi se jako boje biti svjesni toga, znati što se događa kada se to dogodi", objasnila je dr. Holmes. Dr. Perkins je istaknuo da je smrt "nepredvidljiv posao", što otežava jamčenje kakva će biti za svakog pacijenta. "Možemo ih uvjeriti da, posebno ako je uključena palijativna skrb, to može biti dostojanstvena i mirna stvar. Naš je posao osigurati da im bude što ugodnije", objasnio je.
"Bojim se kakva će biti smrt": "Bol je uobičajena briga za ljude, ali često ovisi o stanju i simptomima koje su imali. Dakle, ako su imali određeni simptom, brinu se da će se s tim simptomom teže nositi. Drugi se jako boje biti svjesni toga, znati što se događa kada se to dogodi", objasnila je dr. Holmes. Dr. Perkins je istaknuo da je smrt "nepredvidljiv posao", što otežava jamčenje kakva će biti za svakog pacijenta. "Možemo ih uvjeriti da, posebno ako je uključena palijativna skrb, to može biti dostojanstvena i mirna stvar. Naš je posao osigurati da im bude što ugodnije", objasnio je.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli
Ponekad su ljudi toliko uplašeni da odgađaju odlazak u hospicij, misleći da je palijativna skrb "samo smrt". "Zatim dođu i kažu: 'Oh, volio bih da sam došao ovdje ranije, toliko je ljepše nego što sam mislio da će biti'. Nešto manje od polovice ljudi na kraju ode kući ili u dom za starije i nemoćne, tako da ne umiru svi koji dođu. Kada ljudi znaju da je vremena malo, tada shvaćaju da nije važan novac ili posjed, već odnosi i ljubav. Imao sam ljude koji su rekli da su posljednja dva tjedna njihovih života bila najbolja dva tjedna jer su proveli vrijeme s ljudima koje vole", zaključio je liječnik.
Ponekad su ljudi toliko uplašeni da odgađaju odlazak u hospicij, misleći da je palijativna skrb "samo smrt". "Zatim dođu i kažu: 'Oh, volio bih da sam došao ovdje ranije, toliko je ljepše nego što sam mislio da će biti'. Nešto manje od polovice ljudi na kraju ode kući ili u dom za starije i nemoćne, tako da ne umiru svi koji dođu. Kada ljudi znaju da je vremena malo, tada shvaćaju da nije važan novac ili posjed, već odnosi i ljubav. Imao sam ljude koji su rekli da su posljednja dva tjedna njihovih života bila najbolja dva tjedna jer su proveli vrijeme s ljudima koje vole", zaključio je liječnik.
Foto: shutterstock
Share
Podijeli

Ne propustite

1/