Nedavna istraživanja otkrila su daljnju korelaciju između operacije presađivanja organa, odnosno transplantacije, i promjena osobnosti. U studiji objavljenoj u časopisu Transplantology, istraživači sa Sveučilišta Colorado uključili su 47 sudionika (23 primatelja srca i 24 primatelja drugih organa) koji su ispunili online anketu u kojoj su detaljno opisali svoja iskustva nakon operacije transplantacije, piše NY Post.
Zapanjujućih 89% svih transplantiranih primatelja prijavilo je postoperativne promjene osobnosti, bez obzira na organ koji su primili. Studija CU među prvima je koja prati promjene osobnosti koje se javljaju nakon bezbrojnih vrsta transplantacija organa.
VEZANI ČLANCI:
Prijašnja su se istraživanja usredotočila na posljedice i anegdote pacijenata s transplantiranim srcem čija su iskustva išla prema ekstremima i dugotrajnostima. Science Alert piše da su nakon operacije presađivanja srca neki pacijenti izjavili da se više osjećaju kao svoj donor nego kao oni sami, razvijajući nove sklonosti prema hrani, umjetnosti, seksu i obrascima ponašanja.
Jedna primateljica transplantacije prisjetila se kako je razvila duboku ljubav prema glazbi nakon što je primila srce mladog glazbenika 1990-ih. "Nikad prije nisam mogla svirati, ali nakon transplantacije počela sam voljeti glazbu. Osjetila sam to u svom srcu", rekla je. No, nedavna studija CU-a ukazuje na to da bi naše osobnost i preferencije mogle biti sadržane u svakoj stanici tijela, a ne samo u srcu.
Ispitanici u anketi CU prijavili su četiri ili više promjena osobnosti u odnosu na temperament, emocije, hranu, identitet, vjerska/duhovna uvjerenja i/ili sjećanja. Jedina razlika koja se razlikovala između primatelja srca i drugih organa bila je promjena u fizičkim atributima. Istraživači iz studije tvrde: "Sličnosti između ove dvije skupine sugeriraju da primatelji presađenog srca možda nisu jedinstveni u svom iskustvu promjena osobnosti nakon transplantacije, ali umjesto toga takve se promjene mogu dogoditi nakon transplantacije bilo kojeg organa."
GALERIJA: Dodajte 24 godine svom životu uz osam jednostavnih navika!
Prošle godine, The Post je izvijestio da su primatelji transfuzije krvi također prijavili promjene u svom raspoloženju, ponašanju, pa čak i sjećanjima nakon postupka. Čini se da ove promjene prkose znanstvenom objašnjenju. Studija Sveučilišta u Michiganu iz 2013. otkrila je da "postoji postojano uvjerenje da unutarnji dijelovi pojedinca imaju uzročne moći, pa stoga - ako su pomiješani - mogu natjerati primatelja da preuzme neke od karakteristika donora."
Sarah-Jane Leslie, profesorica filozofije na Sveučilištu Princeton i jedna od koautorica studije, rekla je u izjavi u to vrijeme: "Iako znanost ne podržava tu mogućnost, ljudi i dalje vjeruju da transplantacije mogu rezultirati promjenama osobnosti .” Ipak, Science Alert nudi 'hipotezu o sustavnom pamćenju' kao moguće objašnjenje. Ova hipoteza sugerira da sve žive stanice sadrže pamćenje, što znači da se povijest može prenijeti od donora do transplantata putem tkiva.
VEZANI ČLANCI:
Iako su živčane veze u presađenom organu prekinute, živci mogu i dalje funkcionirati unutar organa, s dokazima koji upućuju na to da se živčana veza može barem djelomično obnoviti unutar godinu dana nakon operacije. Stoga bi interakcije neurotransmitera temeljene na sjećanjima davatelja mogle uzrokovati fiziološki odgovor živčanog sustava primatelja koji utječe na njihovu osobnost.
Osim toga, otkriveno je da donorske stanice cirkuliraju u primateljima čak dvije godine nakon transplantacije. Prema Science Alert-u, nejasno je kamo te stanice idu, ali njihovi upalni učinci mogli bi objasniti promjene osobnosti, "Čini se da DNK, nakon što pobjegne iz stanica, izaziva upalu, a dokazano je da kronična upala niskog stupnja mijenja osobine ličnosti", kažu.
Znanstvenici objasnili što se od kojeg roditelja nasljeđuje: Od majke inteligencija, ali i ćelavost!
Pa već se dugo i ozbiljno smatra da stanice pamte. Što točno, nije još posve jasno.