"Tako je mlad preminuo", govorili su ljudi Joeu Jacquesu Otengi nakon što mu je otac preminuo od raka prostate u dobi od 64 godine. Ali, bili su samo napola u pravu. Samo nekoliko dana nakon očeve smrti u travnju 2011. godine Joe je otkrio da zapravo uopće nije imao 64 godine – već 75. Lagao je o svojoj dobi još prije Joeova rođenja, prenosi Metro. Osim toga, tajnama tu nije bio kraj. Dok je prebirao po njegovim stvarima u tjednima nakon što je umro, otkrio je mnogo toga što ga je navelo na razmišljanje: tko je zapravo bio taj čovjek koji ga je odgojio? I što je još skrivao?
Njegov je tata rođen u Gani i došao je u UK kao mladić studirati. Kao odličan student i vrijedan radnik, osamdesetih se pridružio organizaciji kojoj je bio cilj boriti se protiv rasne diskriminacije i promicati rasnu jednakost. Upoznao je svoju partnericu kasnih osamdesetih, a nakon toga dobili su Joea. Kada je Joe krenuo u srednju školu, roditelji su mu se razdvojili. "Za to vrijeme tata mi je rekao da je jedan od 13-ero braće i sestara, ali nikada nije govorio o svojoj obitelji. Nikad mi nije rekao njihova imena, niti mi pokazao slike. Nije mi rekao kakva je Gana", rekao je Joe. "Bio je to dio njegova života o kojem nisam pitao jer se uvijek činilo da je to nešto o čemu nerado raspravlja."
GALERIJA: Nevjerojatne sličnosti: Možete li reći koja je na fotografiji majka, a koja je kći?
Tati je prvi put dijagnosticiran rak kad je Joe bio tinejdžer. Bilo je to strašno vrijeme za cijelu obitelj, ali liječenje koje je primio bilo je uspješno i on se oporavio. Nažalost, rak se vratio 2010. godine, ali je prešutio to sve do Božića, kada je već bio stvarno bolestan. Na Badnjak je otišao u bolnicu i više nije izašao. Umro je 8. travnja 2011. "Bio sam potpuno šokiran. Iako sam znao da je smrtno bolestan, ništa te ne može pripremiti na gubitak roditelja. Bilo je to teško vrijeme, ali zaokupio sam se organiziranjem sprovoda i sređivanjem njegova imanja", objašnjava Joe.
Dok je pregledavao papire u njegovoj sobi, primijetio je tatinu gansku putovnicu. Pisalo je da je rođen 1936., a ne 1947., kao što je govorio. Kada je Joe to prvi put vidio, pomislio je da je riječ o pogrešci, ali što je više razmišljao o tome, sve je više imalo smisla: "Uvijek je izgledao staro za svoje godine i bio je tajanstven u vezi sa svojom prošlosti. Postalo mi je smiješno razmišljati o tome kako je držao toliko toga skrivenog cijelo vrijeme dok je bio živ, a nekoliko dana nakon što je umro, pravi on počeo se pojavljivati." Joe je odlučio nazvati mamu da joj kaže što je doznao – ni ona nije imala pojma. Iako su već dugo bili razdvojeni, to je za nju bio šok.
Nakon toga Joe je razgovarao s njegovim bivšim poslodavcima i pokazalo se da su oni sami otkrili istinu tek nekoliko godina ranije i natjerali ga u mirovinu jer je tada već bio znatno iznad dobi za mirovinu. Također je otkrio vjenčani list sa ženom po imenu Irene koju je oženio 1974. u Birminghamu, 13 godina prije nego što je upoznao Joeovu mamu. Budući da su na potvrdi samo njezino ime i dob, njezino pronalaženje činilo se gotovo nemogućim zadatkom. "Tata i Irene sigurno se nikada nisu razveli, pa su vjerojatno bili u braku sve dok on nije umro", dodaje Joe. "Nikada se nije oženio mojom mamom, ovo je objašnjavalo zašto."
VEZANI ČLANCI:
Također je pronašao kutiju ispod tatina kreveta koja je bila puna fotografija, pisama i uspomena na njegovu obitelj iz Gane. Uvijek je mislio da je možda izgubio kontakt s njima, ali pisma i fotografije pokazivali su drukčiju priču. Ostao je u kontaktu s nekima od njih, a očito je imao i lijepa sjećanja na svoju obitelj.
"Zbunjen, razočaran, ljutit... Imao sam toliko pitanja, ali nisam imao koga pitati. Tko je zapravo bio moj tata? I zašto mi je tajio toliki dio svog života?" pitao se Joe. Odlučio je nastaviti sa svojim životom i zaboravio sve te osjećaje i neodgovorena pitanja o svom tati.
Zatim je 2020. godine nastupio COVID-19. Kako nije mogao raditi, odlučio je iskoristiti svoje slobodno vrijeme da se osvrne na tatin život. Vraćao se njegovim stopama od Gane do Ujedinjenog Kraljevstva i pokušao doznati zašto je toliko toga skrivao o svom životu. Koristeći se Googleom i genealoškim stranicama, uspio se povezati s ljudima iz njegova života – starim školskim prijateljima iz vremena kad je tata prvi put došao u Ujedinjeno Kraljevstvo, kolegama s posla, ljudima iz njegova rodnog grada Kyebija, Nsuta, i na kraju ga je to dovelo do obitelji iz Gane.
U rujnu 2020. pronašao je bratića Edwarda, sina jednog od tatine braće. Desetljećima je živio u Londonu i imao je svoju obitelj. Primili su ga u svoj dom i ispričali mu sve o obitelji. "Nažalost, pokazalo se da je svih 12 tatinih braće i sestara umrlo, što je bilo stvarno tužno. Želio sam upoznati svoje ujake i tetke, razgovarati s nekim tko je poznavao tatu kad je bio dijete da dobijem bolju predodžbu o tome kakav je bio njegov život u Gani", rekao je Joe. Ali, nije bilo tako. Edward mu je rekao da su se on i njegov tata povremeno sretali kad je tata bio u Londonu zbog posla, a čak je Edwardu i pričao o njemu. Pomislio je kako bi tati bilo lako povesti ga da upozna Edwarda da je htio, ali pretpostavio je da mu je bilo manje komplicirano držati te dijelove svog života odvojenima. Za Edwarda je bio pravi šok saznanje da mu je stric preminuo.
VEZANI ČLANCI:
Ovog siječnja, nakon godina traženja odgovora, Joe je odlučio prvi put otići u Ganu. Edwardov stariji brat John, koji živi u Gani, pomogao mu je organizirati putovanje i povezao ga s rodbinom u glavnom gradu Accri. Također mu je organizirao odlazak u tatin rodni grad kako bi mogao vidjeti odakle je i upoznati neke od ljudi s kojima je odrastao. Odsjeo je kod svoje rođakinje Elizabeth, s njezinim mužem i njihovom kćeri. Stvari koje su Joea šokirale u vezi s tatom – laganje o svojoj dobi, tajnost braka, prešućivanje obitelji – zapravo nisu zanimale obitelj. Mnogo ih je više zanimala sadašnjost i upoznavanje Joea.
"Otišao sam i u sobu u selu gdje je moj tata rođen i sudjelovao u ceremoniji u njegovu čast sa svim starješinama i glavarima kraja", nastavio je s pričom Joe. "Bilo je glazbe, plesa, plakanja – bilo je to nevjerojatno iskustvo i važan način da odam počast svom tati." "Dobrodošao kući", ponavljali su mu svi. Čak su ga postavili za dopoglavara sela jer bi se tata smatrao lokalnom kraljevskom osobom da se vratio. Obukli su ga u tradicionalnu nošnju i održali ceremoniju kojom su proslavili tu priliku. Osjećao je pripadnost i povezanost s tim ljudima. Ali, također se osjećao bliže svom tati.
S vremenom je shvatio da postoji velika kulturološka razlika između britanskih očekivanja i vrijednosti i onih u mnogim afričkim zemljama. Stvari o tatinom životu koje je skrivao – a Joeu su se činile kao prava izdaja – za mnoge su ljude u Gani i druge Afrikance s kojima je o tome razgovarao bile prilično nebitne. "Mislim da se tati na neki način tajne nisu činile kao neka velika stvar", zaključuje Joe. "Napustio je svoju obitelj u Africi i taj dio života, i nije osjećao da mu je važno da me obavijesti o tome. Čak i ako je to meni možda bilo važno. Možda bi rekao više da sam postavljao više pitanja. Ali, pretpostavljam da u ovoj fazi to nikad neću doznati."
Ipak, nakon svih onih godina zbunjenosti, ljutnje i osjećaja iznevjerenosti zbog stvari koje je tata odlučio skrivati od njega, Joe konačno osjeća mir je je doznao istinu. Osvrćući se na njegov život i povezujući se s njegovom obitelji – svojom obitelji – upoznao ga je iznova, na iskreniji način. Korijeni koje je tata držao skriveni bili su iskopani i s tim se uspio osloboditi svih negativnih osjećaja i prihvatiti ga onakvog kakav je bio. "Trebalo je mnogo vremena da dođem do ove točke, ali se isplatilo. Jedva čekam da se vratim u Ganu – nešto što se nadam da ću učiniti kasnije ove godine kako bih mogao odnijeti tatin pepeo u Kyebi, kako bi mogao biti pokopan sa svojom braćom i sestrama. Izgubio sam oca za kojeg sam mislio da ga poznajem, ali sam stekao novo poštovanje i razumijevanje prema njemu, kao i novu obitelj", zaključuje Joe.
Žena priznala: 'Sa 74 godine sam u najboljoj formi života iako svake večeri jedem kekse i popijem bocu vina'
