On je oženjen, ona je u dugoj stabilnoj vezi, no, sve svoje slobodno vrijeme provode zajedno, virtualno preko chata ili na kavama poslije posla. Ona sama tvrdi kako većinu vremena misli na njega, čak i dok kupuje intimno donje rublje. Njih dvoje nikada nisu spavali zajedno. Nisu se čak niti poljubili. Možda zvuči kao scenarij neke romantiče komedije, no statistike pokazuju kako ovakvi i slični slučajevi nisu rijetkost ni u stvarnom životu. Znači li to da je ono što takvi 'virtualni parovi' rade, iza leđa svojih partnera, prihvatljivo?
Phillip Hodson, autor knjige 'Koliko je 'savršen' vaš partner?' ne bi se s time složio.
- Mislim da nije bitno kako ćete to nazvati, no kada se intimna odanost čak i mentalno prebaci na drugu osobu, ona prva, službena veza, mora ispaštati., smatra Hodson koji smatra kako je kvaliteta intimnosti što ne mora nužno uključivati seks presudno za svaku vezu.
Prema njegovom mišljenju mnogi smatraju kako su takve mentalne prevare u redu zbog toga što u njihovom odnosu postoje seksualne granice, odnosno nije došlo do zbližavanja na tom planu.
- Oni se oslanjaju na pravne tehnikalije. To što su prekršili sva moralna i emotivna pravila im trenutno ne predstavlja neki problem. Vjerujem da je prevara u srcu jednaka prevari.', objašnjava svoje stajalište Hodson.
Sa Hodsonom se slaže i bračni savjetnik M. Gary Neuman, autor knjige 'Emotivna nevjera'. I on vjeruje kako djeljenje intimnih stvari i razmišljanja s ljudima koji im nisu supružnici, crpi energiju koju ona 'legalna' veza treba kako bi bila najbolja što može biti. Upravo zbog toga on u svojoj knjizi predlaže razvijanje dublje emotivne intimnosti sa partnerom kako se zadovoljenje tih potreba ne bi tražilo na drugim mjestima, odnosno u drugim ljudima.
ako je to prevara onda 98% naroda vara partnere