Činjenica da u ovoj knjizi pišem mnogo o vlastitom iskustvu, posljedica je, s jedne strane, mog stava da je o bolnim i neugodnim pojavama primjerenije pisati na vlastitom primjeru nego navodeći primjere drugih ljudi, a s druge strane, mog uvjerenja da svi ljudi koji su izloženi diskriminaciji zbog predrasuda prolaze kroz slične muke. Tako se priča o osobama s invaliditetom u velikoj mjeri poklapa s pričom onih koje ljudi diskriminiraju zbog njihove narodnosti ili vjere, boje kože ili oblika očiju...
Ogoljena do kosti
Misli su to ugledne psihologinje Mirjane Krizmanić, ukoričene u novu knjigu “Život s različitima” koju će ove subote u 12 sati predstaviti u Profilovu Megastoreu. Autorica najprodavanijeg hrvatskog priručnika za samopomoć “Tkanje života” i umirovljena profesorica na Katedri za kliničku psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta ovaj se put odvažila napisati potresnu, intimnu ispovijest o tome kako je s 14 godina preboljela dječju paralizu koja je za posljedicu ostavila doživotno šepanje, pritom se ogolivši do kosti.
Kako se ona nosila s činjenicom da živi u koži osobe s invaliditetom i kako se njezin odnos prema bolesti mijenjao s godinama?
– Od dječje paralize oboljela sam godinu dana prije pojave cjepiva, od danas do sutra postala sam invalid. Bilo mi je jasno da neću proći lišo i da ću šepati. No, nakon tri tjedna došla sam svom liječniku s idejom da se zapravo ništa bitno nije promijenilo, pa iako mi neće raditi neki mišići, da ću ja ostati ja i što je tu tako strašno i nepremostivo? Bila sam beskonačno naivna. Ja se uvijek iznova privikavam na svoj invaliditet – otkriva 74-godišnja Mirjana Krizmanić, na čijem su se putu, međutim, isprepletale brojne predrasude.
Pokazati različitost
– Kad sam nakon sedam mjeseci došla iz bolnice, moja me prijateljica obavijestila da više ne može sa mnom do škole jer ju je sram. Bio je to prvi veliki šok koji sam doživjela, zbog čega sam tijekom tri duga dana sjedila na balkonu, gledala drvo lipe i mislila: Što ću sad? Ja ću se ubiti, nitko se više neće sa mnom družiti. To sam riješila odlukom da od tog dana ne razgovaram ni s kim otprije moje bolesti. Oni su svi pobrisani, ostaju samo oni koji će me upoznati u ovom stanju i tako ću se zaštititi – kaže profesorica.
Stoga je, savjetuje, za sve koji su vidljivo ili nevidljivo drukčiji izuzetno važno svima s kojima se upoznaju što jasnije i otvorenije pokazati svoju različitost.
– Sjetite se da kao osoba s invaliditetom možete birati samo među onima koji vas prihvaćaju – poručuje Mirjana Krizmanić.
Ljudi su me se sramili kad su vidjeli da šepam
Sjetite se da kao osoba s invaliditetom možete birati samo među onima koji vas prihvaćaju, kaže ugledna psihologinja i profesorica Mirjana Krizmanić u svojoj novoj knjizi.
Komentara 4
Oprostite drugarice ovo je nasilje na koji nacin se vi stalno namecete sa svojim dobro smisljenim polu istinitim pricama, oni koji vas poznaju kazu da je istina nesto drugo a ne to sto vi namecete drugimama, konacno u lainicama stee pokazali svoje pravo lice i u svojim clanicima u Vjesniku.
Stvaran svijet je ujedno i okrutan. Jednostavno postavljen je tako da opstaju jači. Ljudski um odnosno nadgradnja nastoje to brisati. Dok se ne dogodi prijelomni trenutak i um ne bude ispred iskonskoga nitko od nas na žalost ne može očekivati nešto drugo. Još dugo čini mi se da će prevladavati \"lošiji\" nad \"dobrima\". Lijepo. brzo, mlado, vitko, britko, čitko itd. itd. jesu samo izrazi za lakše snalaženje i odabir po funkcionalnosti. Gledajte npr. nikome ne pada napamet razlikovati i stiditi je se sada kada se dokazala i zauzela svoju poziciju. Možda je to njoj bilo teže nego nekim drugima, a ti drugi su možda imali neke druge otegotne okolnosti npr. na lijepo svi nasrću i svi bi iskorištavali. Život je vrlo složen i najvažnije je da sebe uvjerimo da smo u mogućnosti živjeti na \"normalan\" način. Kada sebe uvjerimo onda će i drugi pristati na to. Međutim, koliko stvarno ljudi može uvjeriti da s bilo kakvim hendikepom (bilo koje vrste) može živjeti \"normalno\"? Ne baš puno. Jer da je drukčije ovaj svijet bi bio bolji.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Drugarica se u zadnje vrijeme upravo dirljivo zalaže za humanost i toleranciju, pogotovo ako se takvi stavovi dobro deaju unovčiti. Zašto se malo ne pogleda u ogledalo i prisjeti svojih stavova, ponašanja i svoje \"tolerancije\" u ono njeno crveno vrijeme? A mi još i pušimo to licemjerje.