Ipak, i opća slika zaslužuje biti produbljena, a baština predstavljena nešto pažljivijom reportažnom šetnjom.
Prvo pa srce
Slavonija je prometno dosta pristupačna regija. Iz Zagreba će vam trebati oko sat i pol, iz Rijeke tri, a iz Splita pet do šest sati autocestom. Dodatna prednost je i to što je najveći dio kulturnih atrakcija smješten duž glavnih prometnica, pa one mogu poslužiti i kao ruta vašeg istraživačkog itinerara.
Prva postaja na njemu je Đakovo, poznato i kao „srce Slavonije“. Njegov vizualno najdojmljiviji simbol svakako je katedrala koju je papa Ivan XXIII. svojedobno proglasio „najljepšom crkvom između Venecije i Carigrada“.
No, monumentalni spomenici ne padaju s neba, već proizlaze iz bogatstva krajeva u kojima niču. Đakovština je u tom smislu i danas na glasu, pri čemu neke od njenih glavnih razvojnih uzdanica dolaze s područja kulturne baštine povezane s bogomdanom, plodnom zemljom. I čuvena ergela i nasadi tri stoljeća starog vinogorja priče su u kojima se kulturno naslijeđe i agrikultura stapaju u jedno neprocjenjivo iskustvo.
Osječka kulturna promenada
Već u pola sata udaljenom Osijeku naslijeđe minulih vremena nudi nam se u svoj svojoj raskoši.
Ispružen duž desne obale Drave, Osijek je zapravo jedna velika šetnica. Ovo vrijedi kako za njegovu dravsku promenadu, jednu od najljepših u Hrvatskoj, tako i za znamenitosti Gornjeg i Donjeg grada te monumentalne Tvrđe.
Gradsko središte pokazat će vam bogato naslijeđe građanskog Osijeka s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Palače, naročito one secesijske duž Europske avenije, crkve, na čelu s impresivnom konkatedralom sv. Petra i Pavla, kao i niz kavana namijenjenih prakticiranju osječkog gradskog „đira“, osvojit će vas ljepotom. Ona, međutim, ne završava na obalama Drave.
Kultura življenja na selu
Baranja, nešto egzotičnija susjeda Slavonije, pokrajina je u kojoj se u punom svjetlu očituje nešto što današnje urbanizirane generacije lako zaboravljaju – da se tzv. visoka kultura ne očituje samo brojem spomenika, kazališnih predstava i koncerata, nego i načinom na koji pristupamo svakodnevnom životu.
Dok prolazite mjestima poput Kneževih Vinograda, Suze, Zmajevca ili baranjskog prozora prema Dunavu – Batine – uočit ćete da poezija ovdje živi u svakoj štukaturi i trijemu starih kuća bogatih vinara i ratara; u načinu na koji su izvedeni ambari, staje i pročelja čuvenih baranjskih vinskih podruma gatora.
Poezija ovdje živi i u vinu. Kako i ne bi kad vinska tradicija ovog kraja potječe još od antičkih vremena, dok nam je iz kasnijeg razdoblja (16. st.) ostao sačuvan i najveći povijesni vinski podrum u Hrvatskoj.
Bogatstvo granice
Najistočniji slavonsko-baranjski kulturni biser je erdutski kraj. Smješten tamo gdje „Dunav ljubi nebo“ nudi fascinantan spoj spomeničke baštine, življene kulture te nekog nedokučivog „ostatka“ što izvire iz ljepote širokog panonskog krajolika.
Nešto od ovoga osjetit ćete u Dalju, zavičaju velikog matematičara i klimatologa Milutina Milankovića (odličan interpretacijski centar) te u romantičnom Aljmašu, mjestu koje Dravu ispraća u zagrljaj Dunava te svojim marijanskim svetištem mnogima pruža duhovnu utjehu.
Ipak, ishodište spomenute sinergije potražite na vidikovcima Erduta. Nadvijeni nad siloviti Dunav te okruženi suncem okupanim vinogradima, oni su više od kulise za odličan selfie.
