Emocije su reakcije koje se javljaju kao odgovor na događaje, ljude i situacije iz svakodnevnog života. Mogu biti ugodne, poput opuštenosti i uživanja, ali i neugodne, poput ljutnje, tuge, zabrinutosti ili napetosti. Ipak, način na koji ih doživljavamo i izražavamo nije isti u svim dijelovima svijeta, piše The Conversation. Istraživanje provedeno na više od 50.000 odraslih osoba u Španjolskoj, Meksiku, Indiji, Kini, Rusiji, Gani, Južnoafričkoj Republici, Finskoj i Poljskoj pokazalo je značajne razlike među zemljama. Sudionici su procjenjivali koliko su tijekom dana osjećali zabrinutost, razdražljivost, ljutnju, žurbu, potištenost, napetost i stres, ali i koliko su bili smireni, opušteni i zadovoljni.
Rezultati su pokazali da stanovnici Finske, Kine, Gane i Južnoafričke Republike prijavljuju manje negativnih emocija. Pozitivne emocije bile su ujednačenije među tim zemljama, iako su više vrijednosti zabilježene kod sudionika iz afričkih država. U Kini se emocije tradicionalno mogu promatrati kao čimbenici koji narušavaju normalno funkcioniranje tijela. Zbog toga se njihovo otvoreno pokazivanje često obeshrabruje, a emocionalne reakcije mogu biti rjeđe, manje intenzivne i kraćeg trajanja nego u nekim drugim kulturama. Finci su također poznati po emocionalnoj suzdržanosti i rijetko izražavaju snažnu radost ili ljutnju. Finski pojam 'sisu' opisuje snagu, otpornost, ustrajnost i stoičko podnošenje teškoća. U nekim afričkim društvima negativne emocije pak smatraju se nepoželjnima. Društvene norme u zemljama poput Gane, Nigerije, Južnoafričke Republike, Tanzanije i Zimbabvea mogu zato utjecati na to koliko će ih ljudi otvoreno pokazivati.
Unatoč kulturnim razlikama, stanovnici različitih zemalja dijele brojne društvene čimbenike koji utječu na njihovo emocionalno stanje. Među najvažnijima se ističe neželjena usamljenost, odnosno razlika između odnosa koje osoba ima i onih kakve bi željela imati. Usamljenost je posebno snažno povezana s osjećajem potištenosti, osobito u europskim zemljama. Što je njezina razina viša, to su izraženiji depresivni osjećaji, dok su pozitivne emocije slabije. Pritom osjećati se depresivno nije isto što i imati dijagnosticiranu depresiju.
Meksiko je bio jedina zemlja u kojoj usamljenost nije bila povezana ni s jednom promatranom emocijom. Kao moguće objašnjenje navode se snažne društvene veze i obiteljska podrška, a manje od jedan posto tamošnjih sudionika živjelo je samo. Društveno sudjelovanje povezano je s većom količinom pozitivnih emocija, dok je povjerenje u zajednicu povezano s manjom pojavom negativnih osjećaja. Povjerenje stvara sigurnost, donosi više smirenosti i povećava osjećaj dostupne podrške.
Život u samačkom kućanstvu bio je povezan s jačim osjećajem potištenosti, ali ne i s ostalim emocijama. To pokazuje da na svakodnevno raspoloženje možda snažnije djeluje subjektivni osjećaj usamljenosti nego sama činjenica da osoba živi sama. Ljudi prirodno teže društvenim odnosima, ali oblik i važnost tih veza ovise o kulturi i zemlji u kojoj žive. Zato bi mjere za unaprjeđenje emocionalnog zdravlja trebale uzeti u obzir lokalne društvene okolnosti. Među mogućim rješenjima navode se poticanje volontiranja, uključivanje ljudi u život zajednice i lakši pristup slobodnim aktivnostima. Važno je i jačati društvene odnose, smanjivati izolaciju te stvarati sigurnija naselja koja potiču povjerenje među stanovnicima.
Iskoristite prazne gredice i osigurajte jesen punu delicija: Srpanj je idealan za sjetvu ovih 7 vrsta povrća
Otvori KEKS Pay
