Dubrovnik na glazbenoj hridi program je s kojim je završen krajnje neobičan ovogodišnji ciklus koncerata Dubrovačkih ljetnih igara u Kneževu dvoru. Neobičan, jer je koronska pandemija 71. Igre temeljito prekrojila i u programskim i u organizacijskom smislu. Otkazani su ili odgođeni brojni nastupi stranih umjetnika. No, među ipak izvedenim koncertima pažnju je zaokupio baš komornosolistički koncert koji publici predstavlja umjetnike dubrovačkoga predznaka, a koji je prvi put organiziran još prije dvije godine.
Strogo reducirana publika okupila se u jednoj od prohladnijih dubrovačkih noći kako bi poslušala koncert u kojem su u prvom planu bili istaknuti solisti dubrovačke provenijencije. Početak koncerta pripao je afirmiranom i omiljenom udaraljkašu Filipu Merčepu koji je pod ravnanjem energičnog dirigenta Tomislava Fačinija uz komorni orkestar sastavljen od biranih umjetnika izveo Papandopulov razigrani Koncert za ksilofon i gudače. Djelo plodnog i svestranog Papandopula bio je temperamentni uvod u iznimnu koncertnu večer koja je u sličnom tonu nastavljena Koncertom za trubu i orkestar br. 2 francuskog skladatelja Andrea Joliveta. Kao solist u tom doista zahtjevnom trubačkom koncertu prepunom raznorodne glazbeno-stilske atmosfere sigurno je i suvereno nastupio poznati trubač rođen baš u Dubrovniku, Vedran Kocelj.
Još jedan dubrovački trubač Petar Obradović našao se u programu ovog koncerta obojenog lokalnim glazbenim koloritom, ali ne kao instrumentalni solist, nego kao skladatelj. Tako je komorni orkestar vrlo strastveno izveo Obradovićevu duhovitu skladbu iz 2003. godine, prilagođenu baš za ovaj umjetnički izvedbeni korpus “contraVals & contraDans”.
Finale koncerta s pravom je pripao jednoj od naših najboljih vokalnih solistica, nacionalnoj prvakinji i čestoj gošći Dubrovačkih ljetnih igara, mezzosopranistici Dubravki Šeparović Mušović. Ona je u skladnoj suradnji s maestrom Fačinijem izvela Ruckertove pjesme Gustava Mahlera. Isti je intimistički ciklus izvela u Kneževu dvoru i prije devet godina, a tada je tekst pjesama u prijevodu Seada Muhamedagića interpretirala dramska umjetnica Doris Šarić Kukuljica. Poznata po vehementnim nastupima, ovog je puta bila Dubravka Šeparović bila suzdržanija, poštujući maksimalno osjetljivo i elegično tkivo mahlerovske partiture kojoj je akustika Kneževa dvora bila upravo idealna. Ipak, u raskoš njezina orguljskog glasa, a Dubravka Šeparović je i po tome nasljednica velike Ruže Pospiš Baldani, publika se mogla uvjeriti u njezinoj maestralnoj interpretaciji moćne popijevke “U ponoć”.
Podjednako snažan dojam primadona je ostavila i u popijevkama “Ako zbog ljepote voliš” ili pak “Od svijeta zalutah”. Doista je zavrijedila da je se nazove vokalnom kraljicom Kneževog dvora. Publika je srdačno ispratila umjetnike koju su imali privilegij nastupa na jednoj od najljepših naših koncertnih pozornica pokazavši da je unatoč koronskim iskušenjima željna normalnog života koji se, nažalost, za sada još ne nazire. A do kraja ovoljetnih doista netipičnih Igara osim premijere “Grižule” koja se iščekuje s puno interesa, ostala je još jedna glazbena poslastica, operni gala-koncert Lane Kos i proslavljenog baritona Željka Lučića ispred crkve sv. Vlaha pod ravnanjem Ive Lipanovića i uz Simfonijski orkestar HRT-a.
A što je s Grižulom? Kad će osvrt?