Radiohead, jedan od najvećih svjetskih sastava, još od albuma “Kid A” iz 2000. radikalno je izmijenio svoju poziciju “običnog” rock-benda i ne prestaje nervirati konzervativne poklonike ranije karijere. A Thom Yorke, frontmen Radioheada, svakih nekoliko godina uzbudljive nastupe s matičnim sastavom “produlji” i nastavi zanimljivim samostalnim ekskurzijama.
Može držati i plesni tečaj
Radiohead sam zadnji put gledao prije dvije godine na sjajnom koncertu u Firenci pred pedesetak tisuća ljudi. U najnovijoj stanci rada matičnog benda aktualna solo epopeja Thoma Yorkea nastavljena je lani glazbom za film “Suspiria” te nedavno objavljenim solo albumom “Anima”. Najnovija turneja “Tomorrow’s Modern Boxes”, koju sam u srijedu navečer gledao u Villi Manin blizu talijanskih Udina, još je radikalnija od prethodnih. Čini se da je Thom Yorke prvi došao u Villu Manin, a zamalo otišao zadnji. Naime, tamo se zatekao i naš producent Jura Ferina koji je slučajno prisustvovao tonskoj probi na kojoj je bio i Yorke. Nema kod njega da pomoćno osoblje odradi soundcheck, Thom Yorke ozbiljno shvaća svoj posao pa je navečer na koncertu dodao i šestu pjesmu na bisu, što još nije napravio na aktualnoj turneji.
Yorke se, naime, vratio na pozornicu nakon što publika nije htjela otići i nakon dva sata još odsvirao klavirsku baladu “Suspirium”, fino omeđivši koncert koji je i otvorio klavirskom “Interference”, a klavira se dohvatio i na prvoj pjesmi bisa “Dawn Chorus”. Između tih elegičnih trenutaka plesao je kao lud. Do te mjere da bi mogao otvoriti i plesni tečaj, što se vidi i u sjajnom, koreografiranom plesu u novom 15-minutnom videospotu “Anima” koji je režirao slavni Paul Thomas Anderson.
Svi koji misle da Thom Yorke stvara “glazbu za mozak”, mogli su se razuvjeriti i shvatiti da je ovo, pored svih intelektualnih konstrukcija, itekako i “glazba do jaja”. Yorke, Nigel Godrich, producent Radioheada i mnogih ključnih albuma, i Tarik Barri zadužen za apstraktne projekcije kreirane uživo na velikom ekranu, bili su posloženi iza tri elektroničke konzole à la Kraftwerk, ali je Yorke cijelo vrijeme “migoljio” na rub pozornice pred publiku u šamanskom plesu i s prepoznatljivim vokalima. Eruptivne kompjuterske podloge nadograđene su sjajnom međuigrom njega i Godricha “uživo” na basu, gitarama i synthovima. Pomalo paradoksalno, Englez, bijelac, nekadašnji tvrdokuhani roker, tek je u videospotu za pjesmu “Lotus Flower” Radioheada proplesao i otad nije stao. Ples i tjelesnost važan su dio Yorkeova nastupa.
Scenski Sigmund Freud
Program sastavljen od 21 pjesme – s “Anime” i dva prošla solo albuma te dvije teme s albuma s postavom Atoms for Peace u kojoj je bio i Flea iz Red Hot Chili Peppers – bio je tjelesno često iskustvo na rubu euforije. Najkraće, nakon zadnje, fascinantno koreografirane turneje Davida Byrnea, kojeg smo lani gledali na INmusicu, Thom Yorke je idući koji majstorskim plesom nastoji transformirati koncerte u neku vrst psihoanalize koja između eteričnog, elegičnog i ritmičnog te snenih zavjesa elektroničkog zvuka i pulsirajućeg ritma, izmami znoj na tijelima posjetitelja. Yorke je nešto poput Sigmunda Freuda aktualne scene, čovjek koji nedoumice, pitanja i paradokse razlaže pred višemilijunskom publikom, ali pritom daje i dokaz “stvarnog života” na pozornici.
radio head nitko nikada nije slušao - znam, znam, znam, ali rtecite neki njihov hit ili evergreen