“Sofia je malena gnjevna Bovary, crna poput svoje odjeće, malena Karenjina koja iznevjerava samo sebe”, ovu usporedbu s mitskim likovima svima dobro poznatih romana napisao je književni kritičar Il Giornaleea za roman “Sofia se uvijek odijeva u crno” Paola Cognettija (Fraktura, urednik Roman Simić Bodrožić, prijevod Ana Badurina, 129 kuna). Roman je to specifične strukture. Zapravo se poglavlja Sofijina života, a ima ih deset, mogu čitati i kao kratke priče. Stoga je ovo knjiga kojoj se lako, uvijek iznova, vraćati.
Kroz te priče, ili poglavlja romana, pratimo crtice iz života jedne sasvim neobične žene, a priča ne prati vremenski slijed. Sofia je kao dijete bila srčana i emocionalna, mala prznica koja je skrivala svoju nježnu stranu. S 14 godina pobjegla je od kuće, gdje se njezini roditelji stalno svađaju. Ali njezin je povod bio sasvim obična zabrana izlaska. Nakon bijega uslijedio je pokušaj samoubojstva, ali i znakoviti susret u bolnici, nakon kojeg ona odlučuje postati glumica. Kada to i ostvari, put je iz Italije vodi u New York, megalopolis u kojem se lako izgubiti, ali koji ne može nadvladati sve njezine posebnosti. Na tom dijelu priče autor iznenada mijenja perspektivu: nakon svih poglavlja u kojim nam priča o Sofiji u trećem licu jednine, glas predaje svom alter egu. Završno poglavlje romana priča mladi pisac, koji se u New Yorku druži s novostečenim prijateljem i njegovom djevojkom Sofijom...
Cognetti je talijanski književnik mlađe generacije koji kroz ovu priču o jednoj neobičnoj djevojci priča o Italiji, automobilima, cipelama, svijetu...
