Kao okorjelog me polemičara ništa ne može iznaditi. Pa me nisu iznenadili ni udarci ispod pojasa u meču Jergović - Katunarić. Polemika je književni žanr u kojem su svi udarci dobri ako vode k cilju. Pristojna polemika - to je oksimoron, nešto kao drveno željezo, i to ne postoji. Polemika je bespoštedni rat riječima ili nije ništa. Uostalom, ako je prizor iz Ferićeva romana u kojem besprizorni tip onanira nad glavom djevojčice cijenjena umjetnost, zašto to ne bi bila i etiketa "patetični fašist", kojom je Jergović opleo Katunarića?
Ograničenja, naravno, postoje, i to najmanje dva: zakonski propisi i, ma kako to neodređeno zvučalo, "bolji običaji". Tome nitko ne može pobjeći, pa ni ako pobjegne u polemiku, premda mu se tu može tolerirati više nego drugdje. Polemičari nisu časne sestre, niti je polemika sveta vodica!
Pa ipak, nad nekim se polemičkim kreacijama i meni diže želudac. Osobito nad onima u kojima se napadač predstavlja kao moralni čistunac, a napadnuti tretira kao moralna nakaza! Prijetvornost ne spada nikamo, a najmanje u polemiku. Ne možeš drugome tražiti dlaku u jajetu, a sam biti mućak!
Na umu imam invektivu kojom je Branimir Donat, pravim imenom Tvrtko Zane, nasrnuo na Fadila Hadžića ("Globus", 7. 4.). Bez ikakva povoda i vidljiva razloga Zane je Hadžića proglasio čovjekom bez talenta i moralnom ništarijom, koji je služio svim režimima, od NDH do danas. Ništa od onog što je Hadžić radio, tvrdi čistunac, ne valja: ni karikature, ni komedije, ni slike, ni humoreske, ni novine koje je pokretao, ni filmovi koje i danas snima. I sve je, k tome, pod moralnim upitnikom, jer je sve rađeno s namjerom da se autor dodvori vlasti i zgrne novac.
Ovo ne pišem da bih branio Fadila Hadžića, nego da prokažem Zaninu prijetvornost. Hadžić nije ni Gogolj, ni Pirandello, ni Federico Fellini, ni A. G. Matoš. Ali je nešto u hrvatskoj kulturi ipak postigao. Kazališnim komedijama i novinskim humoreskama nasmijavao je generacije gledatelja i čitatelja. Pokretao je novine ("Vjesnik u srijedu", "Telegram"), osnivao kazališta ("Komedija", "Kermepuh"), bio motor mnogih kulturnih projekata... Je li to malo? I pada li sve to u vodu zbog ovakvog ili onakvog Hadžićeva odnosa prema vlasti?
Ako pada, što će onda biti s opusom Tvrtka Zane? Je li taj opus možda nastao u otporu prema jugoslavenskim vlastima? Kao mlad čovjek Zane jest odgulio 18 mjeseci u zatvoru, no što je radio poslije? Pisao je, objavljivao u Zagrebu i Beogradu, hvalio Krležu i 1972. se zaposlio kao urednik u državnoj izdavačkoj kući. Ako je Hadžić bio režimski pisac, što je bio Zane? Antirežimski pisac? Antirežimski pisac s naramkom knjiga objavljenih u tom režimu i s mjestom glavnog urednika u kontroliranom socijalističkom poduzeću! Prijetvornosti, ime ti je Tvrtko Zane!
