Prekrižena imena petoro glumaca i napomena da je "Plaidoyer po pički" Milka Valenta režirao "kolektiv predstave prema konceptu Dalibora Martinisa" dala su naslutiti da je nešto opako pošlo po zlu tijekom priprema nove Eurokazove produkcije, prigodno podnaslovljene sa "Piši propast predstave". O čemu se točno radilo, uzvanici u dvorani Gorgona zagrebačkog MSU-a saznali su već u prvim minutama izvedbe, kada je zakrabuljena naratorica počela čitati dijelove e-mail prepiske iz koje smo saznali da su glumci istupili iz projekta revoltirani načinom rada redatelja Martinisa. Eurokaz je, doznajemo dalje, odlučio podržati njihov odlazak kao legitiman umjetnički čin, zbog čega je Martinis i sam odlučio istupiti iz projekta, naglasivši da Eurokaz s njegovim konceptom može činiti što ga je volja.
Da se takav kraval dogodio u nekoj od naših kazališnih institucija, rasplet bi sigurno bio znatno drugačiji od onoga na koji se odlučila direkcija Eurokaza, svjesna da bi odustajanje od premijere značilo gašenje njihove kuće, koja usprkos ogromnom doprinosu hrvatskoj kulturi i dalje životari u nezahvalnoj kategoriji nezavisne kazališne scene. Ravnateljica Gordana Vnuk, uz podršku dijela izvedbenog i tehničkog osoblja koje je ostalo u projektu, odlučila je osobno iskoračiti na pozornicu, strukturirajući improviziranu izvedbu oko glumljenih i stvarnih tehničkih problema u kojima je imperativ održati kakvu-takvu premijeru. U protivnom bi, čuli smo putem snimke kriznog sastanka na jednoj od kasnih proba, Eurokaz morao vratiti već potrošen novac na predstavu koja je u svojoj originalnoj ideji – propala.
Očajno stanje u kojem se produkcija našla pretvoreno je tako u autoironičnu i na trenutke iznimno duhovitu konceptualnu predstavu sačinjenu od ad hoc rješenja i komadića pokupljenih nakon odlaska velikog dijela ključnih umjetničkih imena među kojima su, uz nesuđenog redatelja Martinisa, bili Jadranka Đokić, Željko Vukmirica,Tvrtko Jurić, Dejan Krivačić i Milko Valent u kameo ulozi Pisca. Ogroman izvođački teret na sebe je preuzeo jedini preostali glumac Siniša Miletić, uz bezrezervnu podršku koreografkinje Petre Jeričević, mlade Ane Marije Filipec, te producentice Gordane Vnuk, koja je između ostaloga preuzela ulogu pisca Milka Valenta. Uz punkersku glazbenu pratnju četvorice glazbenika, na pozornicu se u jednom trenutku iz publike popeo i slovenski glumac Niko Goršić, a ulogu izvođača dobili su i volonteri iz publike, kao i svi raspoloživi tehničari, uključujući Stjepana Filipeca koji je izradio impresivnu scenografiju u kojoj se ovaj polustrukturirani kaos odvijao.
Ne radi se, jasno, o predstavi koja bi u ovoj formi mogla nastaviti svoj kazališni put, no Gordani Vnuk i njenom Eurokazu treba odati priznanje za kreativan i srčan pristup teško savladivom problemu, kojim su dokazali da ta kuća usprkos svim nedaćama može i treba raditi dalje. Uz to, kolektiv je otvorio vrlo važno pitanje autorske odgovornosti prema započetom radu u trenutku kada on dolazi u koliziju s percipiranim umjetničkim integritetom, kao i o gerilskim uvjetima u kojima se radi na našoj nezavisnoj sceni, o čemu itekako treba javno govoriti.
