Riječki novinar Velid Đekić prije nekoliko godina objavio je izvrsnu knjigu “Red! River! Rock!” o rock-sceni Rijeke šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ovih dana Đekić je svoj pothvat nadopunio objavljivanjem tri CD-a “Riječki prvi val”, na kojima je skupio zvučne dokumente scene koja je bila među prvim pozornicama rock-glazbe u tadašnjoj Jugoslaviji.
Rijeka je odavno ustoličena kao jak predstavnik alternativnih strujanja u domaćem rocku, ali razdoblje šezdesetih ostalo je diskografski nepokriveno, ponajviše zbog manjka autentičnih snimki koje su ili bile zagubljene ili jednostavno nisu ni snimljene u uvjetima u kojima se autorski rock tek rađao, a koncerti po klubovima bili osnovni izlaz tadašnjih bendova, među kojima mnogi nisu ni pomišljali na profesionalne karijere. U tom grmu, zapravo šumi, i gradu, krije se vrijednost pothvata Velida Đekića, koji je sad, skupa s knjigom, sustavno tematizirao i objedinio protagoniste tadašnje riječke scene te u opsežnom tekstu na ovitku CD-ova objasnio povode, razloge, arhivske poteškoće te genezu i razvoj već tada premijerne riječke scene. U grafički efektno zapakiranom trostrukom CD izdanju “Riječki prvi val” Đekić u odličnom popratnom tekstu objašnjava “čega sve nema”, jer je navika brisanja radijskih vrpca dovela do gubitka mnogih profesionalnih studijskih snimaka bendova kao što su Uragani ili Sonori početkom šezdesetih, a nema ni profesionalnih snimki Sinova mora, snimljenih 1969. u Njemačkoj.
No ono što je tu pedantan je arhivski podsjetnik na domaći zvuk šezdesetih, u kojemu su privatni zapisi s koncerata i proba ponudili trostruki presjek dijela važne scene u njezinu prvobitnom obliku. Od Uragana i njihovih 20 snimki na prvom CD-u, preko folk-trija Neda, Miljenko i Dario na drugom, do deset riječkih izvođača na trećem, izdiže se fin naftalinski duh iz boce riječke scene, kojoj je Đekić knjigom i tematskim CD mini-boxom dao povijesnu zadovoljštinu. Zasigurno nisu svi jednako važni ili s jednakim postignućima, ali svi su pionirski stvarali prvotnu nakupinu rokerskog kapitala koja je “zapalila” i kasniju riječku vatru.
