Pola stoljeća prošlo je od odlaska velikana domaćeg glumišta Branka Gavelle, zbog čega je u atriju kazališta čiji je suosnivač otvorena izložba posvećena tom polivalentnome umjetniku. Izvorne cedulje i bilješke, knjige, doktorska diploma Bečkog sveučilišta iz 1908. godine, fotografije s devet kazališnih predstava, šešir i njegov štap predstavljeni su javnosti.
Povratak u mladost
O djelu kazališnog redatelja, teatrologa, pedagoga, publicista, teoretičara i praktičara govorili su književni povjesničar Branko Hećimović i dramatičarka, sveučilišna profesorica Sibila Petlevski, oboje vrsni znalci njegova rada.
Tijekom života Gavella je režirao 279 predstava, dramskih i opernih. Bibliografija njegovih radova sadrži 343 jedinice, čime je oplemenio akademsku i umjetničku sredinu, istaknula je Petlevski.
A kakav je bio, i po čemu ga rado pamti, kazao je Pero Kvrgić, koji je glumio u nekoliko Gavellinih predstava.
– Pamtim ga po svemu – po onome što je iz mene izvukao, a izvlačio je samo dobre stvari. Bio je fantastičan. Uz njega je čovjek mogao samo profitirati. Gledajući ove fotografije, vratio sam se u svoju mladost – kazao je emotivno, drhtava glasa.
Najdraži Tin
Svoga profesora sjetila se i glumica Nada Subotić, studentica prve generacije Kazališne akademije, čiji je Gavella utemeljitelj.
– Prva uloga koju mi je dao bila je uloga 80-godišnje starice, pa možda upravo njemu mogu zahvaliti što sam doživjela te godine – rekla je i pročitala “Svakidašnju jadikovku” Tina Ujevića, Gavellinu najdražu pjesmu.
Pisao je pod pseudonimom Brankač i Aleksandar Mautner. Maturirao je u Zagrebu, a filozofiju, germanistiku i slavistiku studirao u Beču. Unatoč velikome doprinosu kojim je zadužio akademsku i umjetničku sredinu, imao je političkih problema zbog svoga podrijetla.
Po majci Hrvat, po ocu Srbin, kazao je Hećimović, nije bio poželjan ni u Zagrebu ni u Beogradu pa odlazi raditi predstave po drugim jugoslavenskim gradovima, a kasnije i u inozemstvo režirajući u Brnu, Pragu, Bratislavi, Ostravi, Sofiji te Milanu. Okupili su se njegovi kolege i štovatelji – Marija Kohn, Pero Kvrgić, Joško Juvančić, Špiro Guberina, Branka Cvitković, ali i predsjednik HAZU Zvonko Kusić...
Nitko ne osporava umjetničku veličinu i zasluge za hrvatsko kazalište dr. Gavelle! Pa zar je sramota kazati činjenice? Čitava obitelj znade što su i tko su i ne srame se i nitko nema ništa protiv osim \"politički korektnog\" admina. Ukolikoo treba dat ću svoje ime, prezime i adminu i dr. Hečimoviću pa možemo diskutirati: i o povijesnoj točnosti (dr. Hečimović) i o istini i slobodi tiska i govora (admin).