Bez puno pompe, sentimentalno i duhovito, članovi nekadašnje subverzivne kazališne skupine Coccolemocco pred samu Novu godinu proslavili su u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti svoju 40., a ujedno i 50. godišnjicu.
Neka publika izađe
– I bolje da su to ujedinili, tko bi sve ovo izdržao još jednom za 10 godina? – dobacivali su jedni drugima sjedeći na pozornici, prisjećajući se javno svojeg zajedničkog rada, dok je redatelj proslave Branko Brezovec s vrha gledališta Gorgone čupao kosu, mahao rukama i vikao: Požurite, hajde, dosadni ste...
S pozornice mu je netko spremno dobacio:
– Pa nek' ode publika, na to smo već navikli!
I zaista, oni koji se sjećaju njihovih prvih nastupa, kad su kao kazališna grupa II. e razreda zagrebačke Pete gimnazije, na užas ravnateljice Anke počeli provocirati kulturnu javnost, sjetit će se da je s njihovih prvih predstava ljutita publika redovito odlazila, ali oni koji bi ostali svjedočili su nečem novom, drugačijem, što će nepovratno promijeniti lice domaćeg teatra.
Brecht i Novi val
Bila je to 1971. godina, vrijeme studentskih prosvjeda, buđenja rockerskog Novog vala i zazivanja društvenih promjena. Klinci koji su pod redateljskom palicom Branka Brezovca odlučili prigrliti Brechta njegova su djela predstavili u skladu s vremenom: žestoko, angažirano i bez kompromisa.
Od tog stila nisu odustali ni na fakultetu, kad je družina promijenila dio članstva, koje su od tog trenutka uglavnom činili studenti Filozofskog, a u jednom ih je trenutku bilo više od 70!
Tjerali na razmišljanje
Uz Kugla glumište bili su najzaslužniji za stvaranje alternativnog domaćeg teatra, koji je gledatelja natjerao da promišlja i sudjeluje umjesto da bude tek pasivni konzument institucionalnog dramskog kazališta.
Kroz družinu su do 1986. godine prošli Božo Kovačević, koji je imidž dugokosog boema poslije zamijenio diplomatskim odijelom, zatim današnja dansko-hrvatska filmska zvijezda Zlatko Burić, kustos MSU-a Tihomir Milovac, Branko Matan i drugi koji su od drskih klinaca iz II. e postali nezaobilazne figure domaće kulture. I na tome zahvaljuju Coccolemoccu.
