Hoće li redatelj Ivan Leo Lemo, 41-godišnji Splićanin, biti novi intendant HNK Split, trenutačno je pitanje svih pitanja u gradskim kulturnim krugovima. On bez dlake na jeziku progovara o tome što proživljava ponajviše zbog izbora suradnika.
Struka ga je prepoznala i preporučila Gradskom vijeću, ali sada je na potezu – politika.
Kako tumačite činjenicu da ste jedina osoba koja je poslala prijavu na natječaj za intendanta HNK Split?
Možda potencijalne kandidate obeshrabruje nepotrebna i bizarna ispolitiziranost dosadašnjih natječaja. Možda im se ne da hvatati u koštac s velikim minusom koji HNK baštini iz mandata prethodnih triju intendanata. Možda je igrokaznim načinom biranja vodećeg kadra institucija ugušen entuzijazam kod mnogih ljudi poput mene koji osjećaju da imaju energije, znanja i iskustva da doprinesu revitalizaciji našeg društva i kulture. Dio je to sveopćeg fatalizma, pesimizma, apatije i anemije. Trudim se ne podleći tim mračnim silama.
Ako vas Gradsko vijeće Splita izabere i ministrica kulture potvrdi, kako ćete riješiti ogromne dugove, navodno veće od 5 milijuna kuna?
Svrha i srce kazališta su dobre predstave koje publika punim dvoranama učini hitovima. Ako su to predstave kojima svaka pojedina izvedba nije skuplja od prihoda pune dvorane, onda kazalište zarađuje. Ako budem izabran za intendanta u ovom kriznom i sanacijskom periodu, apelirao bih na kolege i suradnike da uštipnu koju kunu i da smanjimo sveukupni iznos autorskih honorara. Uostalom, cijenjeni kolege s nezavisne scene, na kojoj i sam kreativno sudjelujem, upravo tako posluju te stvaraju vitalno i profitabilno kazalište. Ta vrijedna gerila nezavisnih kazalištaraca ne može si dopustiti neodgovornu rastrošnost koja je jako česta u javnim kazalištima. Ako mi Gradsko vijeće potvrdi mandat, siguran sam da bih u četiri godine prepolovio dug.
Što vas je uopće nagnalo da se kandidirate za intendanta HNK Split? Sigurna sam da znate da ovdje uspješni teško prolaze, da im se zalijepi etiketa – ili si redikul ili kur...?
Postoje razni Splitovi. Moja kandidatura je u ime onog Splita koji je trenutačno živ zakopan i čija je karizma zasjenjena malomišćanskim intrigama i trgovinama. Kultura je borba, viče velika Vesna Parun. Ja sam u ranim četrdesetim godinama, trenutak mi je u životu kada imam snage i volje izložiti se na tom bojnom polju. Pa i poginuti časno, ako treba. Nakon 75 predstava koje sam režirao u skoro svim hrvatskim kazalištima, nakon režija opera u svim nacionalnim kućama, nakon iskustva rada u marketingu... i sa zbirkom kontakata koji bi mogli HNK Split puno bolje pozicionirati na domaćoj, regionalnoj i svjetskoj kazališnoj karti, jednostavno nisam imao pravo ne prijaviti se na natječaj. Uostalom, bio sam i stipendist HNK Split.
Koje su osnovne odrednice vašeg programa koji je usvojilo Kazališno vijeće HNK Split?
Program sam nazvao Duša grada i duh vremena. Svoju eventualnu prvu sezonu otvorio bih jukebox-mjuziklom s pjesmama Dine Dvornika i tako obilježio desetogodišnjicu smrti tog genija glazbe i simbola Splita. U istoj je godini i obljetnica smrti Borisa Dvornika, velikana našeg glumišta. Uz taj mjuzikl postavili bismo i Raosove Prosjake i sinove, Shakespeareove Antonija i Kleopatru, Platonovu Gozbu, Ovidijeve Metamorfoze, Marinkovićeva Kiklopa, Orwellovu 1984. Radili bismo u Drami i nobelovce Solženjicina i Jelinek, naše suvremene genijalce Vidića, Sajko i Zajeca. U operi bismo napokon doveli i Purcellova Dioclesiana na Peristil, Horzićevu Hasanaginicu na Klis, Dvorakovu Rusalku na jednu od splitskih plaža, Straussovu Salomu... Balet bi otvorio Leo Mujić s Hamletom, slijedio bi balet Petruška od Stravinskog te, uz za tu prigodu skladanu glazbu, Mažuranićevo remek-djelo Smrt Smail-age Čengića.
U sezoni 2021. obilježili bismo 500 godina od objavljivanja Marulićeve Judite, a u istoj je sezoni stota obljetnica osnivanja prve stalne opere u Splitu. Taj bismo veliki jubilej proslavili operetom o životu maestra Ive Tijardovića.
Tko će vam biti najbliži suradnici?
Rijetko se događa da kandidati za intendanta u svom programu objave i imena suradnika, ali ja sam to učinio. Zakon o kazalištu je jasan. U članku 23. piše da intendant nacionalnog kazališta obvezno predlaže kazališnom vijeću imenovanje poslovnog ravnatelja te umjetničkih voditelja. No ja sam ucjenjen da, ako želim podršku vladajuće koalicije u Gradskom vijeću, moram uzeti druge suradnike, koji nisu kompetentni ni kvalificirani kao suradnici koje sam ja predložio Kazališnom vijeću i koje je Kazališno vijeće u sklopu moga programa prihvatilo. Stoga očekujem da me Gradsko vijeće neće izglasati. Gradskim vijećnicima vladajuće koalicije koji će biti lutke na koncu u takvom scenariju unaprijed čestitam Božić, a pozvao bih ministricu kulture da obrati pažnju na ovaj slučaj.
Moji su suradnici ljudi čije su biografije briljantne i koji su spremni remorkerskim naporima skupa sa mnom pokušati odsukati splitsku kazališnu Costa Concordiju.
Dakle, za ravnateljicu drame predložio sam Jasnu Jukić, također stipendisticu splitskog HNK. Nakon sjajne glumačke karijere pet je godina bila ravnateljica dubrovačkog Kazališta Marina Držića, ostavila je to kazalište u tzv. plusu, a producirala je sedam premijera godišnje.
Ravnatelj opere bi bio Igor Tatarević, rodom Mostarac, moj kolega profesor sa studija glazbene umjetnosti u Mostaru gdje predajem glumu u operi. Igor je i vrsni skladatelj opera te glazbe za kazališne predstave, dirigent bogatog iskustva i utemeljitelj Zagrebačkog orkestra mladih.
Za ravnatelja baleta predložio sam Lea Mujića, miljenika zagrebačke baletne publike koji je izuzetno obogatio hrvatsku baletnu ponudu svojim baletima Ana Karenjina i Gospoda Glembajevi te koreografijama u HNK Ivana pl. Zajca, na Dubrovačkim ljetnim igrama itd. Njegova inozemna koreografska karijera je izuzetna, od Tokija, preko Berlina, New Yorka, Ljubljane, sve do Splita. I on je, mnogi to ne znaju, Dalmatinac koji bi se u ovoj prigodi vratio na svoj Mediteran.
Je li istina da je odgođena sjednica Gradskog vijeća Grada Splita, odnosno točka o izboru intendanta HNK Split zbog toga što vam politika namjerava nametnuti suradnike?
Svaki čovjek koji se usudi obavljati službu vođenja velikog kazališnog organizma od skoro 300 zaposlenih ljudi mora imati moralne principe i higijenu postojanja unutar koje su mu takve ucjene neprihvatljive. Onaj koji vodi pokazuje primjerom. Ne znam zašto odgađaju sjednice GV-a. Znam samo da su problemi u cijeloj zemlji i u svakom njezinu gradu neodgodivi.
Više od dva desetljeća živite u Zagrebu. Hoćete li se vratiti u Split i uz intendanturu nastaviti redateljski rad, jer sve vaše dosadašnje predstave, poglavito u GKM-u, dobile su odlične kritike i za njih se uvijek traži karta više?
Dvadeset i tri godine živim u Zagrebu. Od toga dvadeset godina profesionalno režiram. Režiranje je moj kisik, a predstave su moja djeca. Da, nastavio bih režirati, ali tek nakon što se intendantska lokomotiva zahukta. Međutim, ne znam koliko sva ova pitanja imaju smisla jer igrokaz natječaja unaprijed je izrežiran, a ja bih u njemu trebao biti rekvizit, a ne redatelj ili intendant.
svagusa onaj pekar od Keruma je najbolji kandidat za intendanta