Roj osa ime je cijenjene domaće postave čija eksperimentalna i ambiciozna glazba već godinama zadržava pažnju domaćih i svjetskih kritičara i publike. Braća Alen i Nenad Sinkauz (bas i gitara) s Marcom Quarantottom na bubnjevima i legendarnim trubačem Robom Mazurekom iz Chicaga ovogodišnju koncertnu aktivnost završavaju s nekoliko promocija novog dvostrukog albuma "Beton Kino". Snimljen točno prošle godine u ovo vrijeme, nudi priliku ponovno čuti i vidjeti izvođače čija uzbudljivost u prostoru improvizirane glazbe na sceni nudi nesvakidašnje iskustvo, vrlo rijetko kod nas. Album je objavljen 4. studenog, a nakon nastupa u utorak 11. studenog u sklopu No Jazz festivala u Močvari, Roj osa dolazi 12. studenog u riječki Pogon, 14. studenog u Split (Koncertna dvorana Ive Tijardovića), te 15. u pulski Klub Kotač.
Budući da se radi o prilično uzbudljivoj, ali i nekonvencionalnoj i ambicioznoj glazbi, mnogi čitatelji vjerojatno misle da se radi o "teškom štivu" njima nepoznatog imena. No, ako ste ovih dana u domaćim kinima gledali neki blockbuster, vjerojatno ste prije projekcije zapazili trailer filma "D.J. Ahmet" redatelja Georgija M. Unkovskog, za koji su glazbu napisali upravo Alen i Nenad Sinkauz. Dapače, možda ste početkom godine čitali izvještaje s američkog Sundance Film Festivala, gdje je film premijerno prikazan uz Sinkauzovu prisutnost. Do sada su napisali skoro 40 glazbi za najrazličitije filmske projekte i redatelje među kojima su Jelena Jureša, Veronika Liškova, Goran Stanković, Goran Stolevski, Bruno Anković, Vladislav Knežević, Martina Meštrović i Tanja Vujasinović, Vladimir Perišić ili Renata Poljak s kojom su surađivali na tri filmske glazbe, a za "Porvenir" dobili nagrada za glazbu na Danima hrvatskog filma.
Štoviše, na pulskim festivalima redovito su osvajali Zlatne arene za glazbu u filmovima koje ste vjerojatno gledali – "Zora" Dalibora Matanića, "Dnevnik Diane Budisavljević" Dane Budisavljević, "Osmi povjerenik" Ivana Salaja, a ista nagrada uručena im je i za filmove Nevija Marasovića "Šlager" i "Goran" (radili su glazbu i za njegove filmove "Comic Sans" i "Pamtim samo sretne dane"), pa se logičnim nameće zaključak da su Sinkauzi jednako sjajni autori filmske glazbe kao što su i beskompromisni članovi benda čija zanimljivost nadilazi okvire domaće scene i znači puno u svijetu svjetske eksperimentalne glazbe.
Prema zanimljivosti njihove filmske glazbe, braću Sinkauz mogli bismo usporediti s Jonnyjem Greenwoodom iz Radioheada i njegovom praksom da filmovima daje "dodanu vrijednost" svojom glazbom, kao što i Sinkauzi u suradnjama s redateljima, crtačima stripa i kolegama glazbenicima inzistiraju na suradnjama koje će dovesti do nečeg novog i ako ne neponovljivog, onda barem teško ponovljivog. Ako ste ljubitelj stripa, vjerojatno ste zapazili da su Alen i Nenad Sinkauz sličnu taktiku neočekivanih sviračkih poteza demonstrirali i u suradnjama sa svjetski poznatim majstorom stripa Danijelom Žeželjem, prateći uživo, improviziranom glazbom na scenama zagrebačkog ITD-a ili zabočkog Regeneratora, nastanak Žeželjevih velikih zidnih slika u multimedijskim performansima "Animalija". Nakon svega ovoga jasno je da je za Sinkauze jedan od osnovnih motiva rada međusobna interakcija glazbe među izvođačima, pa i "crtačima" na sceni, što joj daje poseban okus jedinstvenog i neponovljivog iskustva stvaranja koje možete doživjeti samo u tom trenutku, a takvih će biti i 11. studenog na nastupu Roja osa u Močvari.
Aktivnosti se šire i putem njihovog labela, tj. diskografske etikete Kopaton Records gdje nastavljaju s objavljivanjem glazbe na digitalnim platformama i na vinilu koju možete poslušati na njihovu Bandcamp kanalu. Osim vlastite glazbe poput Roja osa, objavili su i prvi album The Anti Teleological Rock Comba "Moto susreti treće vrste" i Davora Gazde "Levitation Scene". Tu je i album CRI Orchestra "In my next life I want to be a feedback" u koprodukciji s Cantusom, te "Circuit Breath" trio s izuzetnom francuskom eksperimentalnom vokalisticom Isabelle Duthoit, s kojom su krajem listopada nastupali uživo u Beču, Puli, Zagrebu i Osijeku. Budući da će iste gradove, uključujući Slavonski Brod 10. studenog, uskoro ponovno obići s Rojem osa i Robom Mazurekom, moglo bi se reći da braća Alen i Nenad Sinkauz sviraju više "turneja" od mnogo uobičajenijih i popularnijih imena, što, znamo li za eksperimentalan karakter njihove glazbe samo govori da sladokusaca ima i kod nas i po EU gdje su također česti gosti.
Uz sve to, Međunarodni festival eksperimentalne i improvizirane glazbe "Audioart" koji organiziraju u Puli svake godine krajem kolovoza zakoračio je u sedamnaesto izdanje, a uz rad u kazalištu i s plesnom scenom i dovodi do daljnjih međunarodnih suradnji s glazbenicima i umjetnicima raznih žanrova. Ukratko, skorašnji nastup u Močvari 11. studenog dogodit će se točno godinu dana nakon frenetičnog nastupa na No Jazz festivalu lani, gdje je dijelom snimljen upravo objavljen dvostruki album/vinil "Beton kino" (Kopaton Records), dok je drugi dio, uz studijske snimke, nastao u studenom 2024. tijekom umjetničke rezidencije Roja osa na sound art festivalu u Splitu "Ispod bine". Ime "Audioart" njihovog pučkog festivala eksperimentalne i improvizirane glazbe zapravo je najpreciznija odrednica onoga što braća Sinkauz rade u mnogim projektima, a to je "umjetnost zvuka" neopterećenog vladajućim zakonitostima konvencionalne glazbene scene, a putem takve svirke u stanju su redovito iznenaditi i sebe i publiku koja ih sluša i gleda.
Otvori KEKS Pay
