Sedamdesete godine mnogima su, pogotovo starijim slušateljima, u domaćoj rock-glazbi ostale zapamćene i kao vrijeme jazz-rocka, pseudoprogresivnog rocka i usporedivih žanrovskih spojeva koje su isticali "viši stupanj" sviračke spreme instrumentalista. Grupa September jedno je od tih imena omiljenog onima sklonima virtuoznoj, "pravoj" svirci, iako su bili anakroni spram onoga što se sredinom i krajem sedamdesetih događalo na sceni.
Podsjetimo, masovni uspjeh Bijelog dugmeta pobrisao je konkurenciju, a dolazak Buldožera, punka i novog vala ostavio je (starija) imena sedamdesetih u nezavidnoj situaciji. Duge "solaže" izašle su iz mode, a jezgrovite rock-pjesme sa stavom i porukom postale nova moda. No, supergrupu poput September mnogi će i danas navoditi kao primjer "ozbiljne" glazbe. Upravo objavljen box set s jedina dva albuma grupe, "Zadnja avantura" (1976.) i "Domovino moja" (1979.) (Nika Records), kod nas u distribuciji Croatia Recordsa, dobra je prilika za ponovno poslušati remasterirane albume (dva vinila i dva CD-a).
Uz njih dolazi i knjižica "Šetnja kroz vrijeme", dvije pjesme s odličnog prvog singla Septembera 1976. ("Mala vještica" i "Luduj s nama") pridodane su na novoj verziji albuma "Zadnja avantura", tu je i poster, te download kod za preuzimanje do sada neobjavljenog albuma "Florida". Zapravo se radi o engleskoj verziji albuma "Domovino moja", snimljenog 1978. na Floridi, a sve skupa u ograničenoj nakladi boxa od samo 333 primjerka box seta.
Doduše, albumi se, osim "Floride", mogu kupiti i pojedinačno, ali luksuzna kutija očito je imala namjeru biti "spomenik" i glavna rekapitulacija Septembera. Uz Janeza Bončinu na vokalima (član grupa Mladi levi, The Generals, Srce i Jugoslovenska pop selekcija), imena članova grupe dovoljno govore o instrumentalističkim sposobnostima, zbog čega September za mnoge i jest bio ono što se tada nazivalo supergrupa. Klavijaturist Tihomir Pop Asanović prije je svirao u bendovima The Generals, Time, Pro arte, Jugoslovenska pop selekcija, a objavio je i dva važna samostalna jazz-funk albuma ("Majko Zemljo" i "Pop").
Prvu postavu Septembera 1975. činili su još violinist Petar Ugrin (prije u bendovima Mladi levi, Pop-jazz Ljubljana, Jugoslovenska pop selekcija, te u Simfonijskom orkestru Slovenske filharmonije i Plesnom orkestru RTV Ljubljana). Bubnjar Ratko Divjak prije je svirao u grupama Dinamiti, Time i BP Convention, bas-gitarist Čarli Novak stigao je iz postava Srce i The Generals, a saksofonist i udaraljkaš Braco Doblekar bio je član bendova Srce, Pro arte, The Generals i Jugoslovenska pop selekcija.
Dio priče krajem šezdesetih započeo je kroz The Generals, grupu Tihomira Popa Asanovića koji je uz Bončinu postao i koautor većine pjesama drugog albuma "Domovino moja". Nakon Generalsa i Time, komercijalna isplativost skupila je neke članove na zabavnoglazbenom projektu Pro arte koji nije mogao biti različitiji od Timea ili Jugoslavenske pop selekcije, u kojoj su opet bili neki od njih, ujedno i članovi renomiranog Plesnog orkestra ljubljanske televizije.
Ta podijeljenost na lako dostižnu zaradu i "ruske turneje" s Pro arte, spram kasnijih jazz-fusion akrobacija u Septemberu, prilično plastično održavala je nespojive ambicije istih ljudi, što je bio čest problem tadašnjih jugoslavenskih pravovjernih "rokera". Bilo je kod Septembera i odlične glazbe – pogotovo na odličnom prvom albumu koji uz prvijenac grupe Time ostaje možda njabolja ploča tog tipa i tog vremena – i zavidnih sviračkih i pjevačkih akrobacija, ali ih je nedefinirana koncepcija ili nesnalaženje na sceni dovelo do brzog razlaza. Prvi album "Zadnja avantura" objavili su 1976. i najavili dolazak Leba i soli. Autor pjesama bio je Janez Bončina, osim "Ostavi trag" koju je napisao s još jednim protagonistom sedamdesetih, Dadom Topićem koji mu je skoro pa estetski i vokalni "brat". Na koncertima im se povremeno pridruživao gitarist Vedran Božić iz grupe Time, no, ubrzo su počeli problemi zbog kojih su se mnoge grupe tada raspadale prije nego su dosegle sve što su mogle.
Zbog obaveza u Plesnom orkestru RTV Ljubljana i redovite plaće, krajem 1977. September su napustili Divjak, Ugrin i Novak, a zamijenili su ih bivši gitarist bendova Kameleona Marjan Malikovič, basist Kameleona Jadran Ogrin i bubnjar Faraona Nelfi Depangher. Početkom 1978. godine otišli su u SAD i u Edgewateru na Floridi snimili drugi LP "Domovino moja", te ujedno i engleske verzije za nikad dostignut, a svima željen prodor na Zapad.
Iza njih ostala su dva albuma, prvi odličan i drugi znatno slabiji, izuzev sjajne naslovne pjesme ili "Kolo". "Domovino moja" nosi i (loše) znakove tadašnjeg vremena u mehaničkim spojevima jazz-fusiona, hard rocka, čak i radiofoničnog američkog popa, solidnog funka, očitih pjevačkih sposobnosti Bončine, pa čak i utjecaja cubane i latino zvuka, ali prisutni su bili i često loši tekstovi pjesama. Definitivno instrumentalistički kapacitirani, članovi Septembera mogli su svirati što su htjeli, samo, čini se, nisu znali što zapravo zaista hoće svirati, a pogotovo o čemu žele pjevati.
