Kao i prije dvije tisuće godina, tako i danas – tragedija ostaje tragedija. Priča je svevremenska, likovi iz grčkog mita danas su aktualni jednako kao što i na pitanje je li bolje biti plemenit i umrijeti čiste savjesti ili braniti svoje interese bez imalo savjesti i morala nema jednoznačnog odgovora. Pokazuje to predstava "Antigona – 2000 godina kasnije" nastala u koprodukciji Kazališta Ulysses i Internacionalnog teatarskog festivala MESS – Scena Mess, čiju je pretpremijeru i subotnju premijernu izvedbu u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu publika nagradila dugotrajnim pljeskom i ovacijama.
Traženje odgovora
Poruka je jasna – još uvijek tražimo odgovore na pitanja koja je razlika između prava i pravde, gdje je granica između tiranije i anarhije, muškog i ženskog poimanja tragičnih događaja u životu. Redateljica Lenka Udovički i dramaturginja Željka Udovičić-Pleština Sofoklovo su djelo na scenu donijele kao dvije isprepletene priče, onu iz starogrčke Tebe u kojoj glavna junakinja Antigona, vođena savješću, etikom i ljubavlju za dvojicu braće, i brata izdajnika želi dostojno pokopati protiveći se naredbi vladara Kreonta "neka ptice i psi raznesu njegovo tijelo", te danas aktualnu priču o obitelji koja prolazi mukotrpan put u potrazi za u ratu 90-ih nestalim sinom i bratom kako bi ga pokopala.
Fragmentarna dramaturgija omogućila je miješanje prostora i vremena na jednoj sceni, razumljivo u svakom trenutku predstave, čemu doprinosi izvrsna glazba Nigela Osbornea i jak scenski pokret glumaca. U obje priče nastupaju isti glumci, uvjerljiva i snažna Maja Izetbegović kao Antigona ili jedna od sestara koja, unatoč svim birokratskim preprekama i apsurdima, pokreće obitelj u potrazi za ubijenim bratom, a u ulozi žene Kreontove ili shrvane majke Katarina Bistrović Darvaš, koja tešku ulogu žene okolnostima natjerane ne reagirati prenosi s puno emocija.
Kor studenata
U sjajnoj su glumačkoj ekipi, koju predvodi Rade Šerbedžija u ulozi autokrata Kreonta, Dženana Đanić, Damir Urban, Ermin Bravo i Jelena Lopatić, a članovi kora studenti su riječke i sarajevske glumačke akademije.
>> Procjep muškog i ženskog principa društvo nije riješilo
Iz ovog članka dvije vrlo važne činjenice nisu jasne. Prva, je li to nekakva obradba Sofoklove "Antigone" s očitom političkom porukom i kome je ta poruka upućena? Najlakše je nagrditi tuđe, u ovome slučaju, vrhunsko antičko djelo, namjesto napisati svoje! Drugo, koja je to i kakva "publika", koliko ih je bilo. S obzirom na šaroliki ansambl, vjerojatno su članovi obitelji aktera, nešto financijera (koji Radi Š. "usmjeravaju" novac hrvatskih poreznih obveznika!) i nešto novinara na zadatku; to sigurno nije za "prosti puk". Jadna Antigona, jadan Sofoklo...