Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 3
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Kratka priča Večernj

17. priča: Dražen Pulanić: Suton bezbrižnosti

Pulanic_nnn_kul_260712
arhiva
28.07.2012.
u 13:57

Cijela je taverna ustala i plesala u ekstazi ritma tog plesa nabijenog energijom. Po završetku večere njih se petnaestak dogovorilo da će nastaviti zabavu u hotelskoj sobi: bilo je odličnog pršuta, malina, sira, pića...

Marko se veselio putovanju u Grčku. Bilo je to apsolventsko putovanje koje je organizirao njegov stari prijatelj Ivan, apsolvent prava, pa mu se priključio s još nekoliko prijatelja i znanaca, studenata različitih fakulteta. Na početku putovanja osjećao je umor od iscrpljujućih ispita na medicini potrošivši prije puta dosta energije na ispite na medicinskom fakultetu, pa je tako u autobusu, sve do Trsta cijelu noć drijemao. Da se njegov mamurluk ne bi pretvorio u pravo spavanje, pobrinula se Luce, vrlo draga i simpatična Splićanka, koja je mogla satima pričati nevjerojatne priče. Poznavali su se već cijelu vječnost. Bili su obiteljski prijatelji još od zajedničkih ljetovanja kao sasvim mala djeca, no Luce bi ga uvijek iznova iznenadila svojim izvornim pričama. Sjedila je do Marka u prvom redu gornjeg kata manje-više usnulog autobusa i cijelim putem izgovarala na sav glas duge monologe o svojim ljubavnim jadima. U Trstu su se ukrcali na brod za Grčku. Devet katova kabina, restorana, kockarnica, dućana, ali još je uvijek bio previše umoran i nezainteresiran. Ubitačan tempo polaganja ispita neposredno pred put i Lucini cjelonoćni monolozi dodatno su ga iscrpili. Brzo se smjestio u kabinu i odmah zaspao. Probudio se tek oko deset sati navečer. Većinu putnika pronašao je u lijepoj glavnoj brodskoj dvorani. U sredini dvorane nalazio se veliki koncertni klavir. Pridružio se svojoj veseloj grupi. Brodski pijanist, Grk u bijelom panama odijelu, preludirao je poznate arije. Uskoro oraspoložen nakon odličnog vina, Marko se dao nagovoriti od društva i zamijeniti neraspoloženog Grka na klaviru. Već nekoliko godina nije javno svirao, nakon što je maturirao u srednjoj glazbenoj školi. Studij medicine nije mu ostavljao puno vremena za bavljenje glazbom; malo je i neredovito vježbao. No, na brodu za Grčku osjećao se sigurnim uz veliki klavir. Crno-bijele tipke ponovno je osjećao pod prstima. A i veliki koncertni klavir nekako je pružao osjećaj sigurnosti, moćan u punoći svoga zvuka. Zasvirao je tada domaće i strane evergreene. Na mikrofon je pozvao putnike da dođu bliže. Mnogi su ga poslušali i zapjevali uz njegovo sviranje. Stvorila se stvarno odlična atmosfera. Naravno, Luce je prednjačila svojim pjevanjem; imala je sjajan sluh, a njezin glas Marka je potpuno osvojio. Inače miran i povučen, nakon čaše dvije vina, potpuno bi se opustio i na stolu otplesao sirtaki. Veselo društvo završilo je u diskoteci. Tamo je bilo još opuštenije, a diskdžokej je u nekoliko navrata puštao i hrvatske pjesme, što je sve još više razgalilo. Bili su poput velike razigrane djece u sutonu bezbrižnog mladenaštva. Konačno, stigli su u Grčku. Podijeljeni u nekoliko autobusa, odmah su krenuli u Atenu, gdje su i boravili nekoliko dana. Atena je na prvi pogled mnoge razočarala, onako nečista i iznenađujuće obična i siva, prepuna pasa lutalica koji su mahnito lajali i trčali za automobilima i prolaznicima. A tek grčki vozači! Vodič u autobusu ih je odmah upozorio da u Grčkoj postoje prometni propisi i prometne navike. Navike su bile da se ne poštuju prometni propisi; dobro da su vozači automobila barem poštivali obvezni smjer ulica. Dojam su ipak popravljale drevne građevine i tragovi kolijevke europske civilizacije koji su se uzdizali iznad sumorne atenske zbilje. Miju je Marko prvi put zamijetio nakon kupanja u Egejskom moru. Ona je do tada bila u drugom autobusu, s drugim vodičem, u drugoj skupini, s rasporedom izleta i razgledavanja znamenitosti uvijek za nijansu drukčijim od Marka, tako da su se do tada stalno mimoilazili. No, toga dana je bilo toplo i vjetrovito, pa su mnogi putnici iz svih autobusa iskoristili priliku i poslije razgledavanja Posejdonova hrama veselo skočili na velike valove Egejskog mora. Nakon kupanja Marko je ušao u omanju tavernu na obali. Mia se očito dobro zabavljala. Nije bila na kupanju, već je glasnim smijehom odavala da se ugodno provodi uz pržene ribice, vino i društvo. Marko je sjeo kraj Mije: ispod njezine kratke plave kose blistale su prekrasne zeleno-plave oči, što ga je – uz senzualne usne, vitke duge lijepe noge i očiti smisao za humor – odmah privuklo. Njegove mudre opservacije o ženskoj privlačnosti bile su prekidane silnim nazdravljanjima koja su, ne treba to isticati, još više razgaljivala atmosferu. Vratili su se u atenski hotel umorni, ali ispunjeni pozitivnim vibracijama. Tek su ih navečer čekali pravi izazovi. Išlo se u Plaku, najstariji dio Atene smješten ispod Akropole, na večeru u jednu poznatu grčku tavernu. Ta je cijela noć bila poput lijepoga sna; pomalo omamljujuća, no razdragana, bezbrižna i sretna. Bilo je tu obilje ukusnog jela i raznih pića, bio je tu dim cigara i cigareta, bila je tu grčka pa čak ponovno i hrvatska glazba. Bio je tu i atraktivni program s brojnim plesačicama i plesačima. Zanimljivo je kako se lako zavoli sirtaki. Cijela je taverna ustala i plesala u ekstazi ritma tog plesa nabijenog energijom. Po završetku večere njih se petnaestak dogovorilo da će nastaviti zabavu u hotelskoj sobi: bilo je odličnog pršuta, malina, sira, pića, a Luce je sve iznenadila jednim prastarim, ali odličnim kasetofonom. Reklo bi se, besmrtna zabava. Prštali su vicevi, pjevanje se miješalo s vikom, um i vid su se maglili uslijed pića, dima i umora. Na starom kasetofonu treštali su najnoviji hitovi. Marko je plesao samo s Mijom. Znao je da će se nešto lijepo dogoditi; osjećao je da je njegova, barem te večeri, barem na tom putovanju. I bilo je tako. Pjesme su se mijenjale i prolazile, a oni se nisu razdvajali cijele noći – činilo se poput sna koji neće nikada prestati. Nakon prebrzo osvanuloga jutra, Marko je pomalo konfuzan i prilično pospan razgledavao Delfe, nakon kojih su se ponovno ukrcali na brod za povratak u Hrvatsku. Povratak kući kao da je odmah donosio mamurluk triježnjenja, sjenu realnosti, nestanak bezbrižnosti iščekivanja putovanja u nepoznato. Da, Mia je na brodu priznala Marku da ima dečka u Zagrebu i rekla da se nada da će ona i Marko ostati dobri prijatelji. A Marko je potišten nekako čudno osjećao da, približavajući se Zagrebu, osim što dolaze sve bliže kući, dolaze bliže i kraju jednog putovanja koje će prekriti velik i neizbježan val zaborava.

Komentara 2

MY
Myriad
10:36 29.07.2012.

Ok stvarno me razočaralo ovo...znam da obično budu objavljene loše priče ali ovo stvarno izgleda ko obični školski sastavak, zadaćnica, i to lijeno napisana, reda radi...mislim stvarno katastrofa. ništa za reć, ništa za pročitat. Jel ovo stvarno najbolje što ste dobili za natječaj? jel to samo zato što ima Dr. titulu ili kaj? Ima milijun puta nadarenijih mladih pisaca, i od njih ništa ne objavljujete. Vrlo razočaravajuće. Nakon ovoga meni dođe da se bavim pisanjem, koje gluposti prolaze pod književnost koja vrijedi nagrade.

ZA
zelen a
13:15 31.07.2012.

prosječno

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije