Poput mnogih poklonika kluba, ni neki Cibonini igrači još ne vjeruju da su iz kože autsajdera u Final Fouru postali prvaci ABA lige na tako upečatljiv način. Dan poslije finala dojmove je pokušavao srediti i igrač koji je zadivio brojne NBA skaute. Nakon burne pobjedničke fešte, još pomalo mamurnim glasom, Dario Šarić je rekao:
– Još nisam svjestan koliko smo veliku stvar napravili. Nitko u ovo nije vjerovao, u hrvatski san u beogradskoj Areni.
Znamo jednog koji jest. Naš sugovornik. Odakle mu snage da vjeruje u nešto u što nitko drugi ne vjeruje?
Mogao sam i bolje...
– Još kad sam bio u Zagrebu, trener Tesla jednom mi je rekao da su to veća razočaranja što su veći ciljevi. No ja se odmalena želim boriti za što veće ciljeve.
Koliki je gušt za hrvatskog košarkaša trofej osvojiti u Beogradu, gradu kojem možemo pozavidjeti na posjećenosti košarkaških utakmica?
– U Srbiji je košarkaška kultura veća nego u Hrvatskoj. I mi i cedevitaši voljeli bismo da se ovaj finale igrao u Zagrebu, u punoj Areni, no i ovo ima svojih draži.
Premda je protiv Cedevite (72:59) uknjižio briljantna 23 koša, 11 skokova, 7 asistencija i 5 blokada, činilo se da je Dario mogao i bolje da ga je na to suparnik natjerao.
– Mogao sam bolje odigrati prvo poluvrijeme...
Tko zna, možda bi odigrao za savršenu ocjenu da se igrao finale protiv Partizana, pred prepunom Arenom. Je li mu žao što se tako nije odigralo?
– Možda bih to više volio, ali samo uz uvjet da pobijedimo. Bolje je ovako jer Cedevita ove godine nema rješenje za nas. Da smo izašli na one dvije Sutonove trice i još neke šuteve, moglo je završiti blizu 20 za nas. Mi imamo više vica u igri. Oni su disciplinirana momčad u kojoj se zna tko što radi, no mi se bolje kužimo u igri i igramo ljepšu košarku.
Koji je njegov sljedeći klupski cilj, a da nije hrvatsko prvenstvo?
– Možda je to naslov prvaka Europe, možda NBA prsten jer ima i puno talentiranijih od mene koji u tome nisu uspjeli.
S obzirom na to da se u četvrtak, a potom i u nedjelju napjevao na klupskim feštama, pitali smo ga je li negdje, barem u sebi, otpjevao ABA ligi “A sad adio, a sad adio, i tko zna kad i tko zna gdje”.
– Prerano je o tome govoriti, znat ću za tri do četiri tjedna. Kad budem odlazio, bit će mi jako teško, ponajprije zbog suigrača, a potom i zbog situacije u kojoj se klub nalazi. Bit će suza jer ću Cibonu više tretirati kao svoj klub nego Zagreb u kojem sam dobar s onim tetama, no Cibona mi se zapisala pod kožu.
Česte svađe s Rimcem
Kako bi reagirao da mu netko kaže da će se Cibona raspasti ako on ovo ljeto ode?
– Zapitao bih se što se nudi, što se otvara, kakva se momčad može složiti. Zapravo, teško mi je reći što bi Cibona trebala učiniti da me zadrži, u svakom su slučaju pojačanja za Euroligu nužna. Premda me za ovaj klub vežu emocije, moram presuditi hladnom glavom, a odluka će biti samo moja.
Trenutak odlaska Darija Šarića za Cibonu će biti težak, a za euroligaške ambicije vjerojatno i poguban. Teško će to pasti i trenerima Slavenu Rimcu i Jurici Golemcu koji kažu da su se nerijetko svađali s Darijem, ali za njegovo dobro. O tome Rimac kaže:
– Bez obzira na to što mlad igrač ima pravo da mu se neke stvari toleriraju, mi to Dariju ne možemo jer smo mu dali ulogu vođe. Ako on tri puta nelogično šutira, to je loša poruka za suigrače kojima mora biti uzor i zato smo bili oštri prema njemu. No informacije koje je dobio od nas pretvorile su se u uspjeh, osvojili smo naslov, on je MVP završnog turnira pa se uvjerio da vrijedi slušati trenere kada ti kažu da od tebe ne žele napraviti igrača koji će svaku utakmicu zabijati 30, nego onoga koji će druge činiti boljima.
>> Cibosi slavili uz tamburice, a na dočeku za njih sviraju Baruni i Novi fosili
>> Cibona će lakše do novca ako Šarić ostane
