Petnaestominutne ovacije ispratile su preksinoćnju premijeru, odnosno
prvi hrvatski postav neoklasičnog baleta “Ana Karenjina” Rodiona
Ščedrina u sukladnoj koreografiji i režiji Dinka Bogdanića. Čini se da
se tako riječka publika odužila lijepoj predstavi i utažila želju za
baletom, gdje su balerine ponovno “na špicama”.
“Ana Karenjina” nije pravi klasični balet jer je Ščedrin ilustrativnu i
dramatičnu glazbu bujne orkestracije nalik filmskoj, nekih iznimnih
trenutaka poput pretvorbe Bellinijeva dueta iz Romea i Giuliette,
pisao, baš kao i “Carmen”, na želju svoje supruge Maje Plisecke, jedne
od najslavnijih balerina 20. stoljeća, a u njezinoj je koreografiji
praizvedena početkom sedamdesetih godina.
Profinjeni okvir
Danas s drugim protagonistima ona nužno izgleda drukčije, a sjajan joj
okvir dala scenografija Dalibora Laginje, koja jednostavnim sredstvima
– jednim satom, lusterom, projekcijama osobito uspjele sjene vlaka na
kraju – simbolima priziva tragičnu priču koju ionako svi znaju. Na
takvim su scenama do izražaja mogli doći i lepršavi i iznimno
profinjeni kostimi birana kolorita Dženise Pecotić, bilo da je riječ o
plemstvu, jahačima, seljacima ili karakterizaciji likova.
U naslovnoj se ulozi pojavila gošća, odlična Bojana Nenadović Otrin,
članica ljubljanskog baleta, tumačeći svoj lik lomljive žene – koja
riskira zbog ljubavi prema Vronskom, ali i izaziva društvene
konvencije, gubi sina, biva izdana – poetski, iznimno lakih i
elastičnih pokreta. Sjajan joj je partner visokim skokovima i podrškom
Ronald Savković, plesač međunarodne karijere koju je počeo upravo u
Rijeci.
Dometi ansambla
Tu je i Kiti Paule Rus i njezine prijateljice, izvrsna scena jahača
konjičkih utrka predvođena Vladimirom de Freitasom Rosom i mnogih
drugih solističkih dometa i onih u ansamblu. Stanovite manje
asinkronosti ne oduzimaju ništa od jednostavnog i predvidljivog čara
predstavi koju će Rijeka zacijelo voljeti.
BALET Premijera 'Ane Karenjine' u HNK Ivana pl. Zajca
'Karenjina' za dušu Riječana
