Svečanost inauguracije predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ostat će mi u ugodnom sjećanju. Za razliku od inauguracija dvojice prethodnika, koje su djelovale prazno, apstraktno, sterilno, ova je nosila snažan simbolički pa i emocionalni naboj. Opredijeliti se za inauguraciju s mnogo tradicijskih elemenata, folklora, povijesnih postrojbi, plotuna, mnogo nacionalne simbolike i emocija, značilo je riskirati prelazak granice kiča. No, to se nije dogodilo. Sve je imalo optimalnu mjeru i na kraju ostavilo dobar dojam.
U prisežoj poslanici nova predsjednica dotaknula se svih aktualnih problema hrvatske države i društva i prilično jasno se odredila prema većini područja na koje se odnose njene ovlasti. Umjesto Mesićevih i Josipovićevih uvodnih „građana i građanki", obratila se „Hrvaticama i Hrvatima" i „svim hrvatskim državljanima", naglašavajući time činjenicu da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskog naroda, uz druge koji s njim žive, i da je nastala kao rezultat težnje tog naroda da upravlja sam sobom, a ne kao neka apstraktna zajednica građana ili poreznih obveznika koji su nekim čudom upravo u ovom neobičnom zemljopisnom obliku odlučili ujediniti se i plaćati porez u istu blagajnu. Govor je upućen zajednici s jasnim identitetom i sviješću o vlastitoj tradiciji i prošlosti, ali primarno usmjeren na budućnost. Predsjednica je lansirala i sintagmu „novog hrvatskog zajedništva" kao svojevrstan nastavak politike pomirbe prvog predsjednika u novim vremenima, a koju valja tumačiti kao postizanje konsenzusa oko glavnih nacionalnih ciljeva, prije svega u izlasku iz već šestogodišnje gospodarske i socijalne krize. Uz navođenje socijalno ugroženih, posebno mladih bez perspektive, poseban naglasak stavila je na privatnu inicijativu i poduzetništvo ističući kako će biti prvi gospodarski diplomat Hrvatske.
Za razliku od dvojice prethodnika, Kolinda Grabar-Kitarović nije nijednom spomenula famozni, nametnuti pojam „regija", već je ispravno govorila o jugoistočnoj Europi. Jasno je poručila istočnim susjedima da će ih podržavati na euroatlantskom putu, ali uz neke uvjete – Srbiji je to rješavanje pitanja nestalih osoba, a BiH jednakopravnost svih triju naroda. Iseljeništvu je konačno poručeno da su mu „vrata Hrvatske širom otvorena".
Izbila je već unaprijed argument svojim kritičarima s ljevice, koji se, zbog duboko usađenih kompleksa kao po zadatku roguše na „Hrvatice i Hrvati", izostavljanje „regije" i „antifašizma", isticanjem kako se domoljublje ne poima kao deklarativno busanje u prsa i mahanje zastavom, već prije svega kao „rad na korist domovini". Ovaj simbolički početak bio je dobar, nadamo se da će predsjednica, ne samo deklarativno, već i radom u mandatu dati primjer „novog hrvatskog zajedništva" i pozitivnog, sadržajnog domoljublja.
>> Iz grobničkog kraja na inauguraciju stiglo osam autobusa
>> Suza u Kolindinom oku, povratak Tuđmanu te zviždanje Josipoviću i Mesiću
Ženi su cijelo vrijeme "tepali" da je "slika bez tona" (copyright by Josipović), da je Barbie bez mozga - a održala je inauguralni govor gdje je pokazala da je na strani elokvencije čak i jača nego u vizualnom dojmu. Plus što ima i multilanguage opciju, koju ćete tek čuti... Ukratko, prava osoba na pravom mjestu - samo tko od nje očekuje neku reinkarnaciju pok. Tuđmana, e taj je promašio poput Vakule (kad je prognozirao dugo, toplo ljeto lani). Ona je "svoja", amalgam nacionalnog i internacionalnog - i kao takva će posve zasjeniti Josipovića, neće ga se ljudi više ni prisjećati jer djela ionako nije ostavio, a dojmovi znano brzo blijede.