Andrija Hebrang, kao tadašnji ministar zdravstva, pregovarao je 1991. s generalom JNA Andrijom Rašetom. Iznenađen je što se intervju objavljuje bez komentara, “nas s hrvatske strane”, kaže. Smatra da je to “iznimno važno zbog naših mladih ljudi koji ne znaju u detalje što se tada događalo, ne mogu gotovo nigdje pročitati istinu, a onda mogu krivo zaključiti – eto general JNA, humanist, bio je za mir, doduše, branio je Jugoslaviju, ali, bio je protiv zločina...”
Stoga Hebrang kaže da intervju daje potpuno krivu sliku tog čovjeka. –S njim sam tada puno pregovarao, to su bili mučni pregovori, a sadržaj su uvijek bili ljudski životi i sudbine, mogu kategorički tvrditi da je general Rašeta bio u funkciji osvajanja Hrvatske, samo što nije zapovijedao topničkom bitnicom, nego pregovorima. U tim se pregovorima uvijek i samo vodio interesom da se osvoji što veći dio teritorija, kad je njima bilo u interesu, pregovore je završavao brzo, a kada mu je u interesu bilo otezanje – kao u slučaju izvlačenja ranjenika iz Vukovara i napuštanja bolnice u Dubravi – onda je to otezao mjesecima – kaže.
Otezao je mjesecima
Da je Rašeta apsolutno radio u funkciji osvajanja, govori i činjenica da ključne odluke i odgovore u tim pregovorima nije donosio sam. – Kraj njega je neprestano bio i sjedio mu s desne strane pukovnik KOS-a Stamenković. I kad god bih ja postavio neki strateški zahtjev vezan uz bojišnice, Rašeta bi se uvijek naginjao uhom i dobivao upute od Stamenkovića prisjeća se Hebrang i dodaje još jedan primjer: – U pregovorima u Đakovu inzistirao sam na razminiraju trase puta kojim ćemo prebaciti 104 ranjenika iz bolnice u Vukovaru do Marinaca. Na jednom dijelu, u dužini više kilometara, put su držali naoružani tzv. srpski civili, dakle četnici, a ne JNA. – Možete li mi jamčiti da oni neće pucati po konvoju ranjenika? – pitao sam Rašetu. A on će meni, mrtav-hladan: "Kakve veze mi imamo sa srpskim civilima?"
Predložio sam mu da zajedno sjednemo u vojno vozilo, obiđemo cijelu trasu i pitamo svaku tu jedinicu “civila” odakle joj oružje. Naime, ti tzv. civili imali su tenkove, topove i minobacače. I pitam ja Rašetu: "Ma koji to civili mogu imati tenkove?" Odgovorio mi je: "Ministre, ma danas možeš tenk kupiti na svakoj pijaci."
Primio marke u kešu
Kada je Rašeta odlazio iz bolnice u Dubravi, to je bio strateški važan trenutak za RH, jer smo, kaže Hebrang, s vodećim državama svijeta imali dogovor da će nas međunarodno priznati, no da prethodno s teritorija RH moraju otići jedinice JNA.
– Zadnje zapovjedništvo JNA u RH, na čelu s Rašetom, bilo je u tadašnjoj vojnoj bolnici Dubrava, što je, naravno, bilo u sukobu sa svim međunarodnim konvencijama. Ja sam, naravno, inzistirao na ubrzanju pregovora, kako bi otišao sa svojim štabom što prije. Rašeta je, naravno, razumio zbog čega se nama žuri, pa je, jednostavno, počeo ucjenjivati. Jedna je ucjena bila toliko niska da me je sramota i reći, no, Rašeta mi je tada rekao: “Izlazimo, ako nam date svih 150 televizora koliko ih ima u bolnici”. I ja sam mu potom morao organizirati utovar 150 televizora na kamion. Dakle, u tome vidite Rašetinu razinu – u takvom trenutku on kalkulira s TV aparatima! – navodi Hebrang.
Što se tiče priče o 7 kg zlata, Rašeta je u pravu, kaže. U toj stisci, uz televizore, nabrojio je i 7 kg zlata koje mu je netko bio ukrao iz sefa. Naravno, dali bismo mu sve, samo da što prije ode. – Mislio sam tada, pa i sve donedavno (sve dok Josip Perković nije priznao da je to odradila njegova ekipa bivših udbaša) da Rašeta izmišlja. Zlata nije bilo pa sam Rašeti nudio istragu. On je rekao da ga istraga ne zanima, da su zlato ukrali naši, pa je tražio odštetu. Po tadašnjim cijenama, to je iznosilo 140.000 DEM. Dao mi je 24 sata da prikupim novac. Snašli smo se i novac izvadili iz Fonda zdravstva, a proračun nam je to poslije refundirao – kaže Hebrang i dodaje da je, međutim, Rašeti plaćeno u kešu, na ruke, a ne preko računa, kako sada tvrdi u intervjuu.
Hebrang komentira i Rašetinu tugu što nema hrvatsko državljanstvo: – Sve generale JNA koji su u to vrijeme napadali RH treba kazneno goniti, a ne ih nagrađivati državljanstvom. Po čemu je on zaslužio to državljanstvo, a bio je general vojske koja je srušila trećinu zemlje, pobila 8000 civila, a s okupiranih područja protjerala 200.000 Hrvata? Ne da je znao sve što se događa, on je bio jedan od kotačića tog mehanizma. Takav čovjek treba biti procesuiran – smatra Hebrang.
može doći u RH ali samo u zatvor kao zločinac.