Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 57
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
EKSKLUZIVNO Umirovljeni general Andrija Rašeta, glavni pregovarač JNA s Vladom RH

Tražim Hrvatsku putovnicu i domovnicu

obz-05-txt.jpg
import
24.03.2006.
u 19:00

Početkom burnih devedesetih godina prošlog stoljeća, kad su se konture SFRJ mijenjale gotovo preko noći, informativne emisije televizijskih postaja često su počinjale izjavom generala Andrije Rašete, glavnog pregovarača JNA s Vladom Republike Hrvatske, o povlačenju jugoslavenske armije iz Hrvatske. Vojničkim držanjem i ledenim pogledom odavao je dojam čvrstog pregovarača koji nije spreman na kompromise.

U imidž armijskog generala dobro se uklopila kožna vojna torba iz koje je izvlačio gomilu papira. Petnaest godina poslije JNA više nema, njezin glavni pregovarač general Andrija Rašeta živi od skromne generalske mirovine u stanu na beogradskom Dedinju. Pokreti su mu usporeniji, nije više onako energičan, no uz njega je ista ona kožna torba. U jednom restoranu na Dedinju sjedili smo više od četiri sata. Razgovor je počeo njegovom pričom kako je u Zagreb poslao zahtjev za dobivanje hrvatske domovnice i putovnice.

No, odlukom tadašnjeg ministra policije Šime Lučina, prije dvije godine stigla mu je odbijenica. Pisao je pismo Stjepanu Mesiću, predstavnicima udruga za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj, ali bez uspjeha. Rođen sam u Donjem Lapcu, valjda imam pravo na hrvatske dokumente. Nisam na listi ratnih zločinaca niti sam zločin počinio ističe general Rašeta.

Zašto ne biste osobno otišli u Hrvatsku radi hrvatskih dokumenata?
Iako nisam optužen, teško bi mi palo bilo kakvo zadržavanje i ispitivanje u policijskoj postaji dulje od deset minuta. To ne mogu emotivno podnijeti. Znam da su me optuživali za smrt snimatelja Gordana Lederera jer nisam dao helikopter da se prebaci do bolnice. Pisali su mi njegovi roditelji. Odgovorio sam im, čak sam bio s njegovom sestrom ovdje u Beogradu. Za smrt tog dečka ne snosim nikakvu odgovornost i žao mi je što je tako mlad izgubio život.

Kad je, prema vašem mišljenju, počeo rat u Jugoslaviji?
U Hrvatskoj i Sloveniji rat je počeo kad su se počeli naoružavati pripadnici političkih stranaka. Preko noći se stvaraju političke vojske, otvaraju se vojni centri za obuku, otvaraju se policijske postaje, ilegalno se uvozi oružje preko Mađarske, što je JNA otkrila i spriječila.

Jeste li ikad pomislili da je takva JNA neodrživa i da će se raspasti kao i njezin politički okvir koji se zvao Jugoslavija?
Recimo da se takav kraj nazirao u vrijeme kad sam pregovarao s vlastima Hrvatske o povlačenju JNA. Danas smatram da se moglo izbjeći krvoproliće, za to najveću odgovornost snosi tadašnje Predsjedništvo SFRJ. Državno vodstvo nije bilo dosljedno u zaštiti ustavnog poretka SFRJ. Osnovalo je komisije radi ispitivanja stanja na terenu, no očito je da ni one nisu obavljale posao kako treba. Stvarana su proturječna izvješća, preko kojih su se podijeljenost i sukob sve više produbljivali.

Koliko su na produbljenje krize i izbijanje rata u Hrvatskoj i Sloveniji utjecali potezi tadašnjeg vodstva JNA na čelu s generalima Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem?
Priželjkivao sam da se Jugoslavija sačuva i da ne dođe do sukoba. Tražio sam da se stvari rješavaju mirnim putem. Uvođenje izvanrednog stanja bila je krajnja mjera kojom se trebala spriječiti eskalacija sukoba. U vrijeme kad vodstvo Slovenije, preuzimanjem graničnih prijelaza, najavljuje odcjepljenje od Jugoslavije, JNA je od Saveznog izvršnog vijeća na čelu s Antom Markovićem dobila zadatak da osigura granične prijelaze na granici s Austrijom i Italijom. Nitko nije upotrebljavao silu.

Koji je, prema vašem mišljenju, bio povod da se JNA otvoreno uključi u sukob protiv Hrvatske?
Mi smo cijelo vrijeme upozoravali da će hajdučija i pljačka imovine JNA, blokada kasarni izazvati krizu. Hrvatska Vlada obećavala je da će to spriječiti, ali obećanja nije ispunjavala. Kad je hrvatska specijalna policija uhitila generala Milana Aksentijevića 13. rujna 1991. u Lučkom, sukob s JNA bio je otvoren.

Kažete, dakle, da su sukob s JNA izazvali Hrvati. Što je s vašim kolegama koji su se otvoreno stavili na stranu srpskih secesionista u tzv. Krajini?
Ja sam bio i protiv takvog ponašanja. Prvi sam otjerao Kapetana Dragana i njegovu paravojnu formaciju "Knindže". U ljeto 1991. godine Milanu Babiću i Milanu Martiću, tadašnjim političkim vođama SDS-a u Krajini, rekao sam da JNA neće tolerirati prisutnost bilo koje paravojne formacije, ni srpske ni hrvatske. Jesu li "afera Špegelj" ili "Labrador" bile povod da zapovjedništvo JNA u Beogradu praktički objavi rat Hrvatskoj?

Moram reći da je JNA, barem tamo gdje sam ja bio, tražila sprječavanje oružanog sukoba. Točno je da su naše sigurnosne službe potajno snimile Martina Špegelja dok je iznosio podatke o tome kako će se Hrvatska naoružavati. Nije riječ o montiranoj, kako je to hrvatska vlast pokušala javnosti objasniti, nego autentičnoj snimci. Naravno da su sve te stvari utjecale na izbijanje sukoba.

Tko je kriv za napad na Vukovar, Dubrovnik, i je li se vukovarska kalvarija mogla izbjeći?
Mogla se izbjeći demilitarizacijom tih gradova kao što sam jedno vrijeme predlagao. To znači da se oružje i vojnici, i JNA i ZNG, povuku iz tih gradova, ali i iz ostalih gradova gdje je izbio otvoreni sukob. Takav plan hrvatska vlast nije prihvatila jer su joj takvi napadi očito odgovarali. Napad na Dubrovnik proizvod je gnjeva tadašnjih zapovjednika Kovačevića i Strugara, kojima su izginuli vojnici. Vjerujem da je minobacačkim granatama gađan Stari grad, ali ne u tolikoj mjeri koliko se napuhivalo. Kažu da u Dubrovniku nije bilo vojske. To nije točno, u njemu se uvijek kretalo između 2000 i 3000 vojnika generala Daidže.

Na Haaškom sudu svjedok Imra Agotić kazao je da ste vi krivi za stradanje ranjenika iz vukovarske bolnice jer svojim zapovjednicima niste dali pravo izvješće s terena?
To je čista laž. Mi smo deset dana u listopadu 1991. godine s hrvatskim vlastima raspravljali kako uputiti humanitarnu pomoć u Vukovar, o tome imam cijeli zapisnik. Nitko s hrvatske strane nije odredio čovjeka koji će biti zadužen za akciju pomoći vukovarskoj bolnici i evakuaciju ranjenih. Mislim da je takva dezorijentiranost bila smišljena.

Možete li danas otkriti neke podatke o nestanku vukovarskih ranjenika?
Kad su rekli da je situacija s lijekovima kritična, osigurao sam tri kamiona lijekova, preko teritorija Srbije. U Zagrebu živi umirovljeni potpukovnik Mihaljević koji je bio zadužen za vezu s hrvatskim vlastima, on može posvjedočiti kako su pregovori tekli i kako su mu oduzeli vozilo. Ostalo je 160 ranjenika. Radi njihova izvlačenja Imra Agotić je tražio uspostavu zračnog mosta između Đakova i Vukovara helikopterima. S time se nisam složio jer sam tražio zabranu dostave streljiva, eksploziva i hrane u to područje.

Predložio sam da preko Dunava skelom ranjenike prebacimo u Šid, Novi Sad ili Bačku Palanku. Nisu htjeli četnicima. Bernard Kouchner, izaslanik EZ-a u Hrvatskoj, tražio je da se ranjenici Dunavom prebace u Budimpeštu, s čime sam se složio, ali pod uvjetom da brodovi idu desnom stranom Dunava kako se ne bi reklo da je JNA djelovala po konvoju. Pregovori su bili toliko iscrpljujući da sam tražio da Vlada RH proglasi Vukovar otvorenim gradom. To znači da se deblokira, nema više oružja i vojnika, a JNA neće ulaziti u grad. Hrvatska je strana rekla da to ne može prihvatiti.

Što je na kraju bilo s vukovarskim ranjenicima?
Imam izvještaj jednog oficira, koji je početkom prosinca podnio izvještaj koliko je ranjenika i stanovnika izišlo iz Vukovara. Izdana je naredba da se s ranjenicima i civilima postupa sukladno svim humanitarnim konvencijama. Ulaskom vojske u Vukovar nikakve informacije poslije do mene nisu stizale.

Smatrate li da se pokolj mogao izbjeći? Peče li vas savjest zbog vukovarskih žrtava?
Vukovar je napadan pogrešno. Ja sam imao drukčiji plan, da se izbjegnu tolika stradanja, ali nije prihvaćen. Vukovar se mogao odsjeći na dva mjesta: iz smjera Donjeg Miholjca i Osijeka te iz smjera Đakova. Vukovar bi bio blokiran, ne bi pale tolike žrtve, a JNA bi izvukla zarobljene vojnike iz vukovarskog garnizona. Smatram da je moja savjest u tom dijelu čista.

Tko je kriv za raspad Jugoslavije i JNA?
Za raspad JNA i Jugoslavije krivi su članovi Predsjedništva SFRJ i nesposobno političko vodstvo.

A generali Veljko Kadijević, Blagoje Adžić...?
Generali su bili samo izvršitelji političkih odluka.


Najteže je bilo s Tuđmanom

Je li vam teško pala provedba sporazuma o povlačenju JNA iz Hrvatske koji ste potpisali u Sarajevu početkom 1992. godine?
Nije, ali su bili teški pregovori koje smo vodili. Najteži pregovori bili su s Franjom Tuđmanom. Čak smo se u vili Weiss posvađali pa su nas mirili. Hrvatska je strana vidjela jedno, a JNA i ja kao njezin glavni pregovarač drugo. Oni su htjeli pod svaku cijenu da što više oružja ostane u Hrvatskoj, a mi da se sve povuče. Tuđman je bio drzak prema meni i ostalim pregovaračima, ali to je bilo takvo vrijeme. Kad sam potpisao ugovor s Matom Granićem o povlačenju vojske JNA iz Hrvatske, svima je laknulo, čak i meni, jer su to bili dugi i žustri razgovori. Nakon što smo preko svojih vojnih atašea upozorili neke zemlje da se iz njih uvozi oružje u Hrvatsku tada je hrvatska strana igrala na opciju da što više oružja JNA pokuša zadržati u zemlji krenuli su napadi na naše vojarne. To je bio scenarij koji smo vidjeli na tajno snimljenoj izjavi generala Špegelja.


Opljačkana su četiri vlaka JNA

Možete li danas, s vremenske distance, komentirati tezu da je izlazak Slovenije iz Jugoslavije bio dogovoren na najvišoj političkoj razini, a da je JNA zapravo trebala odglumiti da štiti cjelovitost SFRJ?
Ne mogu znati što se događalo u glavama članova tadašnjeg Predsjedništva SFRJ. Činjenica je da je Slovenija još osamdesetih godina tražila samostalnost. Kad smo zapovjednik Pete vojne oblasti Konrad Kolšek i ja pokušali razgovarati o očitoj secesiji Slovenije od tadašnje Jugoslavije, u Ljubljani dobivamo odgovor kako za taj projekt imaju potporu Italije i Austrije. Janeza Stanovnika otvoreno sam pitao: "Kako to, druže predsjedniče, da su vam Italija i Austrija bliži od građana Jugoslavije?" On je samo kazao da ne želi nikakve sukobe s JNA. Poslije, uhićenjem nekih časnika JNA, stvari su izmaknule kontroli, u čemu je dobrano sudjelovalo političko vodstvo Slovenije.
Zašto se JNA iz Slovenije prva povukla?

To je bila odluka Predsjedništva SFRJ koja je donesena u srpnju 1991. godine. Unatoč dogovoru, povlačenje JNA nije teklo glatko jer su ministri unutarnjih poslova Slovenije i Hrvatske imali dogovor na svaki način spriječiti povlačenje vojne opreme i oružja. Opljačkani su vlakovi s opremom i oružjem JNA, nastupila je hajdučija. Od 27. do 31. kolovoza 1991. godine između Novske i Vinkovaca opljačkane su četiri kompozicije koje su se preko Hrvatske povlačile iz Slovenije. Svi vojnici su razoružani, zarobljeni, oprema uzeta. O tome sam obavijestio tadašnjeg predsjednika Vlade Franju Gregurića. Obećao je da će sve biti vraćeno, ali obećanje nije ispunio.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije