Kad se u SDP-u tražio novi partijski vođa nakon brze i iznenadne smrti neprijepornog lidera Ivice Račana, također se vodila teška bitka između više kandidata. Bitka među njima nije bila laka, nisu se ljubili između sebe. Neće nitko moći reći da je, primjerice, Željka Antunović obožavala Milanovića.
Dapače, ona ga nije mogla smisliti, prema njemu je imala krajnje odbojan stav, stav gađenja, koji je na rubu mržnje. Nisu se ni drugi između sebe ljubili. Bilo je svakakvih zakulisnih igara jer su mnogi nakon Račanove smrti tražili svoj kolač u stranci, priliku za sebe.
Ali jedno je sigurno, tijekom tih partijskih izbora ni izdaleka u javnost nije izašlo toliko mržnje koliko ona izlazi otkako su krenuli stranački izbori u HDZ-u. Mržnja u HDZ-u postala je javna stvar, koja doslovce tu stranku razara, a onda i truje javni prostor. Spomenuta Željka Antunović, iako je imala takav stav o Milanoviću, ni prije ni poslije partijskih izbora nije ga javno iznosila. Ni drugi ljudi iz SDP-a. A u HDZ-u ta je mržnja erumpirala!
Najbolji i najsvježiji primjer jest subotnji izbor šefa velikogoričkog HDZ-a. Kao i mnogi drugi, ni Ivan Šuker u demokratskoj stranci i demokratskoj zemlji ne bi imao što više tražiti u vrhu stranke i vlasti. On i njemu slični, koji su zauzeli sve moguće pozicije, godinama su brana svima onima koji nisu podobni, nisu poslušni. A kakvi su rezultati njihova vladanja, to danas svi vidimo.
I zato godinama takva situacija rađa ogromne frustracije među članstvom. Stoga ne čudi nastup mladog Tomislava Lukšića, kad je javno rekao da su Šuker i ekipa gubitnici, da su u Saboru zauzeli mjesta mladima, da su tamo dobili mjesta i oni koji su u stranku ušli prije dva dana, da je Jadranka Kosor izdala demokršćansku politiku, da su se u Saboru donosili protubožji i protudemokršćanski zakoni, zamjerio joj je što je razvedena...
Istina, u HDZ se godinama primalo članstvo sa svih strana, više se vodilo računa o masovnosti, a manje o kvaliteti članstva. Pa se tako u normalnom svijetu ne može predbaciti nekome to što je razveden. Takav je stav izraz netolerancije i mržnje! Ali i on govori, kao i svi drugi navodi, da u HDZ-u ključa na svim razinama i da se mnogi više ne mogu suzdržavati te govor mržnje koji vlada unutar stranke sve više izlazi u javnost.
Baš kao što je Šukerova izjava da je njegov protukandidat Dražen Barišić “smiješan čovjek”. Valjda je smiješan zato što se njemu usudio usprotiviti. A da se ne govori koliko je bilo telefonskih poziva, nagovaranja, ucjenjivanja, samo da se osigura što više glasova. I to je pošast koja prati ove izbore u HDZ-u! Posve nedemokratska atmosfera.
Koliko je HDZ podijeljen unutar sebe, dovoljno govore i osječki stranački izbori na kojima je pobijedio Josip Salapić, čovjek od povjerenja Vladimira Šeksa i Tomislava Ivića. Kakvi su to demokratski izbori u kojima se u nekoliko navrata zovu članovi da se “skupština održi u miru i na civiliziran način”?
Situaciju je javno opisao njegov protukandidat Željko Kovačević: “Stranka je u gradu duboko podijeljena i njome vlada ozbiljna kriza. Vodila se do sada politika kojom su dominirali ‘osobni interesi i borba za vlast pod svaku cijenu’. Ako želimo dobro HDZ-u, nemamo si pravo lagati. Politika u gradu je gubitnička, isti su ljudi vodili stranku i gubili izbore, a oni na terenu nisu dobivali priliku. Ljudi sumnjiva morala više ne smiju predstavljati stranku, HDZ se mora riješiti stigme lopova.”
Tu je i istup Splićanke Sanje Bilač koja je J. Kosor javno optužila za gubitak izbora i namještanje unutarstranačkih, za koaliranje s Kerumom te poručila da vođenje stranke karakterizira boljševizam i njegovanje kulta.
Previše je svojih problema HDZ godinama trpao pod tepih. Situacija se kontrolirala dok je bilo vlasti i novca. I dok je vladao Sanader. Gubitak vlasti bio je okidač za promjene. Samo kakve će biti promjene? I hoće li ih uopće biti?
jadranka nikako ne vodi hdz, nadam se da će se nakon izbora izabrati pravi predsjednik npr. Milošević jer čovjek zna što šriča i želi da hdz bude ponovno prvi, spd je ionako se dokazao kao propalitet već sad