Irska, prelijep „smaragdni otok“, ljubiteljima alkoholnih pića i miksologije nije poznata samo po pivu i izvrsnim viskijima već i po širom svijeta poznatom koktelu Irish Coffee (irska kava ili Caife Gaelach na irskom).
Ovaj napitak od kave pomiješane s najboljim lokalnim viskijem i lagano tučenim vrhnjem nastao je početkom Drugog svjetskog rata kao okrepa za putnike u zračnoj bazi Foynes blizu sela Limerick. Unatoč relativno novijem datumu nastanka legendarnog pića, koje je prema Međunarodnom udruženju barmena (IBA) na listi najboljih mješavina svijeta, kombinacije kave i alkohola ipak su dosta starije pa krenimo redom.
Mješavinu kave i alkohola znanu kao „gloria“ u svojim djelima spominju francuski pisci Balzac i Flaubert, a još od sredine 19. stoljeća u bečkim su se kavanama ispijali Pharisäer i Fiaker, kokteli od kave s tučenim vrhnjem posluženi u čaši na stalku, a potonji se rado ispijao i u Njemačkoj i Danskoj. Početkom 20. stoljeća Bečani su uživali u raznim varijacijama – Kaisermelange, Maria Theresia te Biedermeier-Kaffe.
Stare reklame za irsku kavu: avijatičar je tu s razlogom, napitak je nastao jedne zimske noći 1943. u irskoj zračnoj luci Foynes
Nastanak irske kave vodi nas u 1943. godinu, u irsku zračnu bazu Foynes, otvorenu osam godina ranije, koja je u to vrijeme bila glavna zračna luka za hidroavione na letu između Amerike i Europe. Iste je godine Brendan O’Regan tu otvorio restoran, čija je uloga bila da Irsku svijetu predstavi u najboljem mogućem svjetlu s obzirom na to da su se tu na proputovanju često zaustavljali prominentni putnici poput političara i filmskih zvijezda. Jedne zimske noći avion s putnicima zaputio se iz Foynesa u Botwood u Newfoundlandu u Kanadi, ali zbog iznimno lošeg vremena, što u tom dijelu svijeta nije rijetkost, pilot se nakon nekoliko sati leta odlučio vratiti. Umorne i promrzle putnike chef restorana Joseph (Joe) Sheridan odlučio je, umjesto običnom kavom i čajem, ugrijati nečim jačim. Stoga je skuhao jaku kavu kojoj je dodao irski viski, malo smeđeg šećera, a na površinu napitka stavio je sloj svježe tučenog vrhnja.
Tišinu u kojoj su putnici ispijali okrepljujuće piće prekinuo je jedan američki putnik pitanjem je li to brazilska kava, na što mu je chef Sheridan šaljivo odgovorio: „Ne, to je irska kava.“ Ubrzo je novi napitak uvršten u ponudu restorana, a i nakon zatvaranja baze Foynes i otvaranja novog aerodroma Shannon 1945. piće je ostalo zaštitni znak ponude bara, u kojem se služi i danas.
Humphrey Bogart, Ernest hemingway, Eleanor Roosevelt, Marilyn Monroe slavni su putnici koji su ispijali kavu na Foynesu
No irska kava međunarodni uspjeh možda nikad ne bi doživjela da nije bilo Stantona Delaplanea, putopisca San Francisca Chroniclea koji ju je promovirao u svojim kolumnama. Oduševljen pićem koje je probao na aerodromu Shannon, recept je otkrio Jacku Koeppleru, vlasniku Buena Vista Caféa u San Franciscu. Prema predaji, 10. studenog 1952. godine pokušali su napraviti Sheridanov eliksir, ali bez uspjeha. Naime, hladno je vrhnje na površini napitka tonulo, za razliku od njihovih nada, pa se eksperimentiranje nastavilo sve dok se Stanton Delaplane nije onesvijestio od mnoštva ispijenih irskih kava. Odabrali su izvrstan irski viski, a kako su pothvat shvatili toliko ozbiljno, zbog problema s vrhnjem konzultirali su se s gradonačelnikom, inače uglednim vlasnikom mljekare. Došli su do zaključka da će vrhnje staro 48 sati te zapjenjeno do odgovarajuće konzistencije plutati na površini napitka. No tajna je bila i u rastopljenom šećeru.
Jack Koeppler čak je otputovao u Irsku kako bi naučio pravilno pripremati piće. Usavršivši recept, za posluživanje su odabrali čašu na stalku koja je podsjećala na pehar iako se piće može služiti i u posebnoj staklenoj šalici za irsku kavu. Glas o irskim kavama Buena Vista Caféa uskoro se proširio diljem Sjedinjenih Američkih Država, a café je Joeu Sheridanu iste godine ponudio i posao, kamo se odselio te ostao do svoje smrti desetljeće kasnije. Buena Vista Café dnevno napravi navodno čak 2000 irskih kava, a u gradu Midletonu u Irskoj za njih se godinama destilirao i poseban viski, dok se danas koriste slavni Tullamore Dew Irish Whiskey.
Iako su osnovni sastojci irske kave irski viski, kava, smeđi šećer i vrhnje, varijacije u pripremi postoje, ali i dalje je originalni recept Joea Sheridana na cijeni. Prema njegovim uputama, prozirnu čašu na stalku treba zagrijati tako da se napuni vrućom vodom. Voda se zatim prolije, a u čašu stave dvije čajne žlice smeđeg šećera, ulije se svježe skuhana jaka kava i promiješa. Čim se šećer rastopi, doda se oko 2,5 cl irskog viskija i ponovno promiješa. Kada se napitak umiri, preko vanjske strane zagrijane čajne žlice lagano se lijeva tučeno vrhnje, koje bi trebalo biti samo djelomično tučeno, ni previše čvrsto ni previše tekuće, kako bi plutalo na površini. U konačnici, irska kava mora izgledati poput još jednog poznatog irskog pića – piva Guinness. Piće se ne smije miješati, već se ukusni nektar ispija kroz vrhnje jer tako njegov okus najbolje dolazi do izražaja. Konzumira se kao digestivni koktel, a najbolje godi u hladnijim mjesecima.
Irska kava postala je i ostala jedan od najboljih irskih ambasadora, a njen tvorac Joe Sheridan poslovičnu je srdačnost stanovnika „smaragdnog otoka“ najbolje prenio opisom sastojaka svojeg eliksira rekavši, u njemu svojstvenoj poetičnoj maniri, da je za napitak potrebno: vrhnje, bogato kao irski naglasak, kava, jaka kao prijateljska ruka, šećer, sladak kao jezik mangupa, i viski, postojan kao mudrost zemlje.
Slavno je piće omiljeno i danas, a vedri je Joe Sheridan, zahvaljujući barskoj inventivnosti, svoje ime te rodnu Irsku vječno upisao u knjigu miksološke povijesti.
>>Globalna potražnja za kavom rast će za čak 1,8 milijuna kilograma godišnje
>>Ovo je 5 razloga zašto je kava najbolji izbor za početak jutra
