Imati igrače kalibra Ljubičića, Karlovića, Ančića i Čilića, a ispasti u
Euro-afričku zonu, to se doista može dogoditi samo hrvatskoj
reprezentaciji. I Hrvatskom teniskom savezu kojemu je na čelu Radimir
Čačić.
Umjesto što prijeti Karloviću da će onemogućiti njegov nastup na OI u
Pekingu, Čačić bi se trebao duboko zamisliti i vidjeti je li i sam
svojim (ne)činjenjem pridonio da hrvatska reprezentacija u vrlo kratkom
vremenu ostane bez Nikole Pilića, Gorana Ivaniševića i Ive Karlovića.
Da pobjednik Davisova kupa u nepune dvije godine potone do drugog
razreda u tom natjecanju.
I dok je Gorana i Niku teško vratiti, Karla se još može pridobiti. Ivo
ipak ne traži nemoguće, samo malo više pravednosti u raspodjeli novca
(da drugi igrač ne zarađuje čak četiri puta više od trećeg). Čačić je
rekao da će prihvatiti svaki dogovor igrača i to je u redu.
Ali kako tog dogovora nema, jer su očito na jednoj strani Ljubičić i
Ančić, a na drugoj Karlović (iako brojčani omjer snaga u tome nije
bitan), predsjednik mora preuzeti odgovornost i ponuditi kompromisnu
formulu. Pa tko je prihvati - prihvati. Tad ćemo doista doznati tko za
reprezentaciju igra zbog novca, a tko zbog časti.
