Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 0
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?

Breakdance

prica421.jpg
import
07.04.2006.
u 12:53

 Ne budi živčan!  reče Ana svome mužu Luki, cupkajući nogama po podu automobila.
 Ja živčan?  osvrne se Luka nervozno lupkajući prstima po volanu.
 Nisam ti ja kriva što si danas morao raditi.
 Ali zašto mi upravo na Badnjak popodne moramo ići po dućanima i tek sada kupovati bor?  kroza zube zareža Luka.
 Nismo prije stigli. Ja sam oprala prozore. Ispekla kolače. Sama napisala čestitke, a gospodin se nije udostojio ni potpisati.
 Ne znam gdje su  prozbori Luka paleći cigaretu.
 Pored telefona, već tri dana. Zbog tebe će vrijediti tek za sljedeći Božić.
 Gospođa postaje nervozna.
 A gospodin je prošao kroz crveno svjetlo  reče Ana.

Uz ovakav razgovor na Badnjak popodne još se nešto moralo dogoditi. I dogodilo se. Auto se zatresao. Poskočio. Najprije se zanio na lijevu stranu, a onda se nakraju potpuno nagnuo i tako stao i ostao. Oboje su se pogledali.
 Pukla je guma, milostiva!  hladno izjavi Luka.
 Još i to! Uvijek kad ti se žuri. Ja idem po darove za djecu, a ti ovo osposobi za vožnju. Vidimo se na trgu kod borova. Pozdravljam gospodina  izgovori Ana u dahu i nestane.
Naravno da se takve stvari događaju na najprometnijim mjestima. Luka je stajao na rubu križanja. Oko njega su jurili automobili. Negodovali su i svjetlima i trubom. Luka im je, bespomoćno šireći ruke, pokušavao gestikulacijom objasniti da ovdje nije stao svojom voljom, već prisilom tehničkoga kvara. Skinuo je kravatu i izvadio dizalicu.

Spretnost kojom je to radio pokazivala je da mu se ovakav kvar nije dogodio prvi put. Vadeći matice iz kotača, primijetio je na drugoj strani ulice grupu mladih kako se neobuzdano smiju. Na nogostup su položili rastvorene kartonske kutije i najglasnije navili tranzistor. Onda dva mladića i jedna djevojka uhvate ludi ritam glazbe. Bacali su se po pločniku kao neki akrobati u cirkusu. Lamatali su nogama, vrtjeli se oko sebe i dubili na glavi u isto takvoj vrtnji.

Plesali na jednoj ruci s nogama podignutim uvis. Skakali su izvodeći kolutove u zraku. Dočekivali su se na noge i koturali po tlu kao lopte. Mislio je Luka: U što se pretvorio advent... Badnjak... Božić... Neurotična histerija kupovanja u zadnji čas... Grabljenje stvari i hrane s polica kao da više nikad ničega neće biti... Pa ovi cirkusanti tu prijeko... Pokreti bez smisla... Brišući znojno lice zamazanom rukom, promatrao je prizor koji je obično viđao samo na televiziji. Već je bio zamijenio probušenu gumu na autu, kad najednom osjeti nečiji dodir na ramenu.

 Vašu dozvolu molim. Ovo nije mjesto za parkiranje  izgovorio je to revni policajac koji nije imao nikakve intuicije za procjenu situacije u kojoj se našao Luka.
Da se ugrize za uho? Da pojede šešir? Da se baci na pločnik i po njemu udara rukama? Ništa od svega toga. Pokušao je gestama objasniti policajcu da se tu zaustavio kako bi zamijenio probušenu gumu, ali je odustao od tog pokušaja vidjevši prazne i neumoljive oči štreberskog čuvara zakona. Platio je kaznu.

Najradije bi bio pobjegao u osamu, ali se na trgu trebao naći s najdražom ženicom, a kod kuće je ostalo dvoje njihovih anđela koji nestrpljivo očekuju tone darova. Osjećao je kao da ga neki nevidljivi prsti bacaju čas gore čas dolje, isto kao i one plesače koje je vidio preko puta. I taman da će sjesti za volan, kad iz onog veselog društva preko ceste dotrči ona djevojka koja se onako cirkusantski bacala uvis, pružajući mu okrenuti šešir s natpisom: DOBROVOLJNI PRILOG ZA BATERIJE.

 Ne dam i ne dam! odbrusio je ljutito, sjeo za volan i odjurio put trga gdje ga je čekala njegova najdraža ženica, sada već vrlo nervozna. Vraćali su se kući, u autu je vladao muk. Kupili su najružniji i najotrcaniji bor na svijetu. Nije više bilo ni šarenih žaruljica. Kuglice koje su kupili prije su nalikovale odbačenom smeću negoli ukrasima za božićni bor. Čak je i njihov mesar bio zatvorio radnju, tako da im je i odojak izmakao. I to ti je neki Božić, misilo je Luka: Vjernici slave Kristovo rođenje, nevjernici slave neki imaginarni trenutak Nešto što i ne znaju objasniti, a i ne objašnjavaju da ne bi bubnuli glavom u prazninu, a političari se slikaju po crkvama bez obzira na uvjerenje...

Ali i jedni i drugi i treći zajednički dijele potrošačku histeriju.
Dovezli su se tako i do svoje zgrade. Dao bi carstvo za jedno obično malo parkirno mjesto... Kad ga je našao, bilo je to daleko od ulaza u njihovu kuću, i to ispod rasvjetnog stupa na kojem je netko razbio žarulju. Vozeći na rikverc, čuo je KVRC! Ustanovio je da su krivo postavili rasvjetni stup i namjerno razbili žarulju kako bi baš on razbio žmigavac.
 Gospodin je mogao i na Marsu parkirati  rekla je Ana s najvećim mogućim cinizmom.

Nije rekao ni riječi. Bezvoljno je  na udaljenosti  koračao za suprugom vukući za sobom otrcani bor koji je skupo platio. Okolo su pucale i dimile petarde kao da je počeo Treći svjetski rat... Negdje je čak netko sa zadnjega kata nebodera pucao iz strojnice. S jednog prozora na njihovoj zgardi preglsno su odzvanjali zvukovi božićnih pjesama. Ana je malo zastala, a onda naglo potrčala. Luka je izveo gotovo iste pokrete. Kao neki uvježbani scenski duo.

 Valjda se nije djeci nešto dogodilo  uzbuđeno je zadrhtao Anin glas.
Sve prijašnje poetškoće odjednom su postale nevažne. Zanemarivši dizalo jurili su stubištem kao svjetski prvaci u maratonu. Brzo stigoše do stana. Božićne pjesme su odzvanjale tako jako da su se tresla i ulazna vrata. Ključ je za tren bio u bravi. Ušli su u stan.

Njihova kćerkica Marija  dijete koje ide u vrtić  plesala je u onom ludom poznatom ritmu bacajući se po podu i uvis isto tako neobuzdano kao i ono društvo na ulici. Ana ispusti vrećice s poklonima i pojuri prema nasmijanoj kćerkici:

 Gdje je Tin? Tin, gdje je?
 Napravila sam mu jaslice ispod palme. Ja njemu plešem, a on se meni smije  odgovori mala Marija, skočivši mami u zagrljaj. Ana pogleda Luku. Prvi put u danu na licima im se oboma zaiskri radostan osmijeh. Prvi put osjete neko olakšanje, jer ih je zajednički život oplahnuo različitim strahovima i nedaćama. Mala Marija uskoči u tu ploveću radosnu iskru bacajući se iz mamina zagrljaja na ramena svom tati.

 A što ti sve ovo znači?  upita Luka kćerkicu.
 To ti je breakdance!  odgovori mala Marija.  Dodaj neki prilog za baterije!

Želite prijaviti greške?