Ljubo Jurčić, SDP-ov kandidat za premijera, najavio je kraj kroničnoj nelikvidnosti u Lijepoj našoj: ako postane prvim ministrom, planira donošenje zakona kojim bi se rok namirivanja svih (!) računa od sadašnjih 180 dana (taj je rok, primjerice, u zdravstvu često 360, a u Hrvatskim željeznicama i 450 dana) skratio na 60 dana.
Moj učeni saborski i profesionalni (ekonomski) kolega tvrdi da bi skraćivanje namirivanja dugova na dva mjeseca već u prvoj godini primjene zakona (zakon bi stupio na snagu početkom 2009. godine) omogućilo rast industrijske proizvodnje od čak 20 posto i dodatni (!) porast bruto društvenog proizvoda od 1,5 posto.
Ma koliko bio teorijski skeptičan spram Jurčićeve ideje o oporezivanju kapitalne dobiti, toliko sam iskreni i predani pristaša Jurčićeve politike “nove likvidnosti”. Dakako, prije pružanja apsolutne podrške “Jurčićevu poučku” – prema kojem je kronična nelikvidnost jedna od glavnih prepreka bržem rastu – želim vidjeti kojim monetarnim, kreditnim i fiskalnim politikama i instrumentima kani postići brži tijek novca i financijskih transakcija.
Nadam se da veću likvidnost ne planira ostvariti pristupom kojim se koristila koalicijska vlada 2000. godine kad je, primjerice, prodala kontrolni paket dionica Plive eda bi namirila dugove u zdravstvu. Upravo zbog toga javno podržavam politiku “nove likvidnosti” kolege Jurčića, ali ga usrdno molim za dodatna objašnjenja sadržaja te politike.
Zauzvrat, javno mu nudim jedan bitan “neekonomski” argument u prilog SDP-ove politike: borba protiv nelikvidnosti jedan je od ključnih elemenata borbe protiv korupcije! Naime, iako mislim da je Jurčić znatno pretjerao tvrdeći da će posljedica veće likvidnosti biti porast industrijske proizvodnje od 20 posto, sklon sam vjerovati da bi taj postotak mogao vrijediti za malo poduzetništvo i obrt jer su mali poduzetnici i obrtnici glavne žrtve velike i, često, korupcijski programirane nelikvidnosti.
Ne treba previše teorijskog znanja da se zaključi kako je vjerovnik koji na naplatu svog potraživanja od javnih i privatnih tvrtki MORA čekati 180, 360 ili čak 450 i više dana spreman platiti mito, “kavicu” ili odobriti “diskont” od pet, 10, 30, a često i 50 posto! Upravo zbog toga, kad se govori o izvorima i uzrocima velike (političke) i male (službeničke) korupcije, uz neefikasno pravosuđe, “šupljikave” zakone i koruptivnu ljudsku prirodu, jedan je od glavnih makroekonomskih izvora upravo – nelikvidnost.
Pružajući Likvidnom Ljubi javnu podršku, molim ga stoga – uime gospodarstvenika, javnosti i u osobno ime – tek za malo dodatno objašnjenje: kojim politikama, financijskim tehnikama i instrumentima kanite ostvarite svoje plemenite i višestruko korisne nakane? Kad čujem objašnjenje, podržat ću vas 100 posto!
