Da tvornica pod vedrim nebom u Hrvatskoj još uvijek najviše ovisi o vremenskim (ne)prilikama, pri čemu ne treba zanemariti ni (ne)sigurnost otkupa, visoku cijenu repromaterijala i manjkave agrotehničke mjere, dokaz je i najnovije izvješće Državnog zavoda za statistiku po kojemu je u lanjskoj godini smanjena proizvodnja svih važnijih vrsta voća i povrća. U odnosu na 2014. lubenica smo, naime, proizveli 15,9 tisuća tona ili 38% manje, graha za svježe zrno i mahuna 1,7 tisuća tona ili 34% manje, dinja 10% manje, graška za svježe zrno i mahune 9%, luka i češnjaka 4%, oraha 51%, mandarinki 45%, višanja 45%, jabuka 1% manje. S druge strane proizvodnja rajčica lani je bila veća 85%, sa 22.818 na 42.186 tona u odnosu na godinu ranije, dok smo maslina, primjerice, proizveli 220% više – čak 28,267 tona u odnosu na preklanjskih 8840 tona.
Ispod granice isplativosti
Poljoprivrednik Dragutin Dukić, koji na oko 850 kooperantskih hektara okuplja požeško-slavonsku zadrugu Domaće blago, kaže kako su razlozi za tako varljive prinose iz godine u godinu različiti. Lubenice i dinje je, primjerice, dotukla grčka, makedonska i bugarska konkurencija koja je cijenom zanimljivija trgovačkim lancima. Grahu i ostalim mahunarkama doskočile su pak vremenske nepogode. Te izdržljive kulture otporne su na bolesti, ali ne i na vodu. Dukić je uvjeren kako smo i dalje bogom dana zemlja za mahunarke, jedino što ih treba sijati na brdovitim područjima gdje je manje vlage.
– Mi dižemo proizvodnju graha, paprike, cvjetače, mrkve... jer smo uvjereni da se ona u Hrvatskoj isplati. Trendovi se mijenjaju. Ljudi žele znati što i odakle kupuju, traže i da im ih dostavljamo na kućnu adresu jer ne žele kupovati na tržnicama od prekupaca – kaže Dukić, koji se slaže s ministrom poljoprivrede Davorom Romićem kako isplativu i konkurentnu proizvodnju moramo povećati, a uvoziti samo ono što se ne isplati uzgajati. Hrvati bi tada vjerojatno konzumirali manje od sadašnjih uvezenih 45 kilograma voća i oko 28 kilograma povrća, koji su do njihova stola prošli tisuće kilometara. No samo ako se uvede više reda na tržištu, da trgovački lanci ne uvoze ispod granice isplativosti čime uništavaju domaću proizvodnju, kaže Dukić.
– Nije nam problem ni navodnjavanje gdje treba, ali da to što proizvedemo imamo gdje plasirati – objašnjava on. Mandarinke su se preklani rekordno prerodile, pa je logično da su iscrpljena stabla lani dala upola manje, oko 35 tisuća tona.
Treba uspostaviti sustav
No i dalje ih je bilo dovoljno i za izvoz. Masline su pak, prema statistici DZS-a, imale bolju godinu nakon što su ih godinu ranije uništile maslinova muha i paunovo oko, premda još uvijek trećinu ispod prosjeka. Šljiva smo lani ubrali 55% više nego godinu prije, lješnjaka 52%, trešanja 23%, bresaka 14%...
– Mi smo trenutačno u situaciji da je gotovo sve jeftinije kupiti nego proizvesti i to moramo promijeniti. Imamo resurse, imamo struku i znanje, potrebno je uspostaviti sustav – kazao je nedavno za Večernji list ministar Romić.
>> Hrvatska regija proglašena najboljom svjetskom maslinarskom regijom
možda sad napokon padnu bolesno visoke cijene domaćeg maslinova ulja koje su duplo više nego kvalitetna talijanska, grčka ili španjolska maslinova ulja!!