– Otpis dugova građana nije domena Ministarstva pravosuđa i to se treba rješavati na drugome mjestu – prokomentirao je Orsat Miljenić, ministar pravosuđa, prijedlog Ministarstva financija da se po brzom postupku otpiše 4,7 milijardi kuna duga za 270 tisuća dužnika pod ovrhom.
Ako pristanu svi vjerovnici
– Na tome ćemo vidjeti jesmo li socijalna država ili nismo – kazao je zamjenik ministra financija Boris Lalovac koji na otpis gleda kao na socijalnu, ali i ekonomsku mjeru kojom se štiti standard socijalno ugroženih skupina i spašava potrošnja stanovništva. Približno 150 tisuća građana duguje do 10 tisuća kuna, oko 58 tisuća duguje 10 do 25 tisuća kuna, a 64 tisuće njih 25 do 100 tisuća kuna. No, visina duga ne bi bila jedini kriterij već socijalni, radni i imovinski status dužnika. Ministar Miljenić na sve to kaže da se “razmišlja kako putem osobnog stečaja riješiti problem građana koji ne mogu vraćati dugove”, ali poručuje da treba voditi računa i o pravima vjerovnika. Dugovi se moraju vraćati, a oprost bi se primijenio tek uz pristanak svih vjerovnika nakon korištenja svih mehanizama za naplatu duga.
Linić je u Bruxellesu kazao da bi se za približno 100 tisuća građana s ogromnim dugovima mogao odrediti staratelj za otpis i reprogram. – Pokušavamo naći kompromis koji bi se vezivao za socijalni status, za prihod, za članove obitelji… – rekao je Linić.
Važna je raspodjela tereta
Bankari su poručili preko Zorana Bohačeka da država može otpisivati svoje dugove, ali ne može to očekivati od privatnih vjerovnika. Profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Nikola Mijatović tvrdi da su kod otpisa dugova najmanje sporni pravni aspekti.
– Država može zakonom obvezati sve vjerovnike na oprost dugova, a ustavnopravni problemi bi se pojavili samo onda kad bi jedne vjerovnike dovela u nepovoljniji položaj u odnosu na druge – kaže Mijatović i pojašnjava da se i u drugim državama takve stvari rješavaju zakonom, a glavno načelo je ravnomjerna raspodjela tereta na sve vjerovnike.
– Nisam unaprijed za otpis svih dugova. Potrebno je ući u razloge nastanka duga i utvrditi socijalni status dužnika. Stanje na nečijem računu ne mora biti realan pokazatelj imovine, postoje i drugi oblici imovine koje treba utvrditi. Jednokratni otpis duga populistički je pristup koji ide prema kupovini glasova, a ne rješavanju problema – tvrdi Mijatović. – Osobni bankrot je krajnja mjera. Treba snimiti situaciju dužnika iz posljednjih nekoliko godina, prognozirati iduće razdoblje – pojašnjava profesor. On smatra da nema potrebe da se donose dva zakona - o oprostu duga i o osobnom bankrotu.
– Postupak izvansudske nagodbe može se provesti u roku od 30 dana, ali treba biti oprezan s pričama o masovnom otpisu dugova jer to stvara nesigurnost i može motivirati ljude da prestanu plaćati svoje obaveze – dodaje Mijatović.
>> Ministarstvo financija traži brzi oprost duga za 270.000 ljudi
Svu imovinu prepišem na brata, tetka, šogora... država mi oprosti dugove i nakon nekog vremena oni to meni opet daruju. Tako će to izgledati kod Linićevih i inih drugova iz partije.