Hrvatska pčelarska industrija ne može se analizirati i ocjenjivati jedino kroz teglicu meda. Fokus industrije, uz oprašivačku ulogu pčela, treba biti usmjeren na proizvode visoke dodane vrijednosti. Time se otvaraju vrata pozicioniranju domaćih proizvođača i na međunarodnom tržištu, kaže Ivan Bračić osnivač, savjetnik uprave i prokurist pčelarske tvrtke PIP iz Pisarovine. Kako bi se pčele i pčelinji proizvodi više približili tržištu, Bračić je ovih dana u apisariju zagrebačkog Tehničkog muzeja, gdje PIP već 24 godine održava postav pčelinjih zajednica, predstavio i edukativni strip za djecu i odrasle koji, među ostalim, odgovara na najčešća pitanja potrošača, ali i na mitove i nepoznanice u rukovanju s pčelama i medom. Razgovaramo o perspektivama i zamkama “mednog” biznisa u Hrvatskoj, uvozu, crnom tržištu...
Kakva je medna slika Hrvatske? Je li točno da je na tržištu puno patvorenog meda?
Nažalost ima ga i kolikogod je to, previše je, nepotrebno i štetno. Patvorenje meda je namjerno dodavanje medu nečega što nije med i ne služi povećanju funkcionalnosti meda (dodaci prehrani), nije deklarirano u sastavu i služi isključivo za povećanje profita. Čim se medu doda nešto što nije med to više nije med, a može se patvoriti uz pomoć pčela i bez njih. S pčelama to rade neodgovorni pčelari, a puno više njih bez pčela, odnosno sofisticirana industrija. Dalje je pitanje tržišta i subjekata koji se u to upuštaju svjesno ili nesvjesno zbog neizgrađenog sustava kontrole koji ne prati ovaj negativni trend. Osim patvorenog meda problem je i s ‘oštećenim’ i kontaminiranim medom. Prvi je prošao loš proces od oduzimanja iz košnica do pakiranja u neadekvatnim uvjetima, osobito što se tiče procesa zagrijavanja i dekristalizacije. Posebno područje je primjena kemijskih sredstava za suzbijanje pčelinjih bolesti i njihovih ostataka u pčelinjim proizvodima. Ovo vrijedi za med svake države.
Jesu li potrošači danas dovoljno informirani kako da prepoznaju pravi med?
Nisu, to je realnost. Senzorički vrlo malo ljudi to može utvrditi. Dobro je u slučajevima sumnje originalno pakiranje odnijeti u ovlašteni laboratorij. Nažalost, u EU je malo laboratorija koji mogu nedvojbeno pouzdano provesti analitičku proceduru. U Hrvatskoj nedostaju dvije akreditirane metode utvrđivanja ispravnosti meda što nama proizvođačima strašno otežava poslovanje, neizvjesnost, poskupljuje i usporava procese slanja uzoraka kod nas i u opremljenije laboratorije EU.
Koji je med najlakše krivotvoriti? Treba li u Hrvatskoj više kontrola?
Svaki, a prednjače poliflorni medovi. Pojmovi patvoreni, krivotvoreni i lažni med su za mene istoznačnice. Kontrola ima, ali nema sustava kontrole, još manje provedbenih mjera. Kad je riječ o hrvatskom medu, kod izmjene Pravilnika o medu tražili smo da se kod otkupa uvede obvezujuća pisana izjava pčelara o modelu prihrane i liječenja pčela. Pritom mislim na korištenje šećernog sirupa i veterinarskih lijekova. Nije usvojeno. Što se tiče suzbijanja pčelinjih bolesti u najvećoj mjeri se koriste pripravci iz garažne proizvodnje. U ovom slučaju nema patvorenja ali ima kontaminacije pčelinjih proizvoda zabranjenim sredstvima.
Puno je meda iz uvoza, iako smo navodno samodostatni s medom. I vi ste jedan od uvoznika. Zašto?
Manjkavost statistike i analiza, a u pčelarstvu kvalitetnih nema, otvara prostor za špekulacije. PIP posluje 33 godine. U prvih 21 godinu poslovanja nismo uvezli ni grama meda, a izvezli smo na tisuće tona. No razvoj turizma i informatizacija promijenili su sliku tržišta meda. Pčelari i nepčelari iz turističkih područja komuniciraju i otkupljuju med u područjima gdje ima meda, prodaju ga kao svoj na štandovima i kućnim pragovima, diljem obale. Ima OPG-ova koji se bave pčelarstom a da ne znaju ni pasu li pčele travu ili sišu nektar. Kad se tome doda i nekoliko sušnih godina medarskim tvrtkama ostaje samo uvoz. Ispod radara prolazi uvoz dodataka prehrani i prirodne kozmetike na bazi pčelinjih proizvoda u iznosu oko 3,5 milijuna eura, te inputi za pčelarstvo od oko 8 milijuna eura. Srećom, pa je PIP inovativna tvrtka, prerađivačka industrija za pčelarstvo te dodatke prehrani i prirodnu kozmetiku. Tegla meda ima nisku razinu novostvorene vrijednosti pa ona u našoj realizaciji čini 18%. Pribjegli smo inovativnim proizvodima, a u bilanci je vidljivo da su nam hrvatski pčelari najveći dobavljači i kupci.
Koliko vi godišnje prodate/proizvedete meda?
Obradimo 500 do 1000 tona godišnje. Udio uvoznog meda varira od godine do godine, ovisi o količini koja je dostupna kod hrvatskih pčelara.
Uvozite li med iz Kine? Deklarira li se on danas da je kineski ili kao mješavina iz EU i non-EU?
Odluku o dobavljaču donosimo prihvaćanjem i dostavljanjem certifikata sa vrijednostima parametara sukladnih Pravilniku, te komercijalnim uvjetima. Na deklaraciji naših proizvoda piše država iz koje je uvezen. Bio sam član povjerenstva za izmjenu Pravilnika o medu i u ime tvrtki koje rade u ovom sektoru glasno bio protiv deklariranja “EU non EU”. Nažalost, na tržištu ima svega.
Patentirali ste pogače za prihranu pčela. O čemu je zapravo riječ?
U tom smo segmentu od 1998. Zagovornici smo prihrane pčela šećernim pogačama jer ih pčele ne miješaju u med, kao šećerni sirup, troše samo za trenutne potrebe. Na tim recepturama i tehnologiji radili su najbolji znalci, tu sam i ja. Izvoz u osam zemalja EU potvrđuje kvalitetu proizvoda. Inovacije mijenjaju svijet, ali teže normativne okvire koje donosi birokracija.
Može li hrvatska proizvodnja meda počivati samo na osnovnoj proizvodnji?
Trebamo pčele, a one ne mogu opstati bez pčelara koji stenju pod pritiskom terećenja svih troškova na proizvedeni med. Troškove oko meda pčelarima za oprašivanje trebaju platiti voćari te država za biljnu raznolikost. PDV u pčelarstvu je po osnovnoj stopi od 25%, pristup koji ima još samo Mađarska. Ostale zemlje imaju od 5 do 10%, kao i na ostale prehrambene proizvode. To otvara prostor sivoj zoni trženja u pčelarstvu. Osim meda postoje pčelinji proizvodi koji se mogu proizvesti na pčelinjacima, kao što su propolis, pelud, matična mliječ, pčelinji otrov, vosak i biološki materijal, kao i potencijalne poduzetničke aktivnosti - apiturizam, zdravstveni turizam i slično. U hrvatskom pčelarstvu nemamo ni jednostavnu reprodukciju voska i moramo ga uvoziti, što nije dobro. Ako isključimo najvažniji doprinos oprašivanja onda ovaj sektor iskazuje platni deficit u iznosu od oko 11 milijuna eura u kojemu uvoz meda sudjeluje s oko 22%. Mi u PIP-u imamo više inovacija kroz proizvode i tehnološke procese. Od onog što se proizvede polovica se izvozi. Uvodili smo nove analitičke metode, nov način deklariranja i zbog toga počesto imali problema sa raznim inspekcijama. Nakon teških razgovora, prezentacija… dobili smo podršku mjerodavnih, a proizvodi legalnost. Danas imaju niz medalja za inovativnost od Ženeve, Nürnberga do Širaza u Iranu.
Kakva je bila protekla godina za vašu tvrtku i pčelare?
Najbolja posljednjih 4-5 godina. Bagrem je popravio stanje. Bagremova paša u bilanci meda sudjeluje sa 60% i kad on podbaci teško je. Kad je dobro hrvatskim pčelarima dobro je i PIP-u. Izvezemo između 50 i 60% proizvodnje u zemlje EU i našeg okruženja, s naglaskom na tržište BiH.
Raste li u Hrvatskoj proizvodnja meda ili pada? Mislite li da se hrvatski pčelari uspješno nose s posljedicama klimatskih promjena?
Klimatske promjene, mraz, suša, visoke temperature i oborine u “krivo vrijeme” značajno negativno utječu na pčelarstvo. Tu je i nametnik varroa destructor koja je u naravi veliki limit razvoja pčelarstva. Hrvatska ima dobra tri mikroklimata, solidnu pčelarsku tradiciju bavljenja pčelarstvom, solidan organizacijski nukleus koji treba prerasti u košnicu, najstariji pčelarski časopis u Europi, Hrvatsku pčelu. Imamo i akademsku komponentu, ali ono što nemamo je umreženost i partnerstvo, da kroz taj model pčelarstvo učinimo stabilnim. Proizvodnja meda prosječno se ustalila na 15-20 kg po pčelinjoj zajednici. To je skromno, moglo bi više. Pčele treba zaposliti i za druge proizvode. Fali nam propolis, vosak i pčelinji otrov. Potencijal od oko 500.000 pčelinjih zajednica spram 65.000 početkom 1990-ih je solidan. O njima brine blizu 15.000 pčelara. Nedostaju nam proizvođači pčelarske opreme i repromaterijala za potrebe pčelarstva.
