Bivši član Udruge Franak Goran Aleksić poslao je otvoreno pismo u kojemu nudi nekoliko prijedloga u predstojećim mjerama oko konverzije kredita u švicarskim francima u euro-kredite.
Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
Otvoreno pismo s dodatnim prijedlozima za konverziju CHF kredita – predstavka na temelju članka 46. Ustava RH
Poštovani,
ovom predstavkom na temelju članka 46. Ustava RH želim pomoći i predložiti svim sudionicima neke korake u predstojećim mjerama oko konverzije CHF kredita u euro kredite, radi izjednačavanja dužnika u tim kreditima u skladu sa njihovim realnim dugovanjima i dosadašnjim davanjima.
Moje reference koje su temelj za jedan ovako hrabar istup su sljedeće:
1. Bio sam aktivni sudionik u izradi kolektivne tužbe u „slučaju Franak“, a rezultat toga sudbenog procesa jest proglašenje ništetnim ugovornih odredaba o načinu promjene kamate u 7 banaka u ograničenom periodu 2003. do 2008.
2. Bio sam koordinator pravnog te ekonomsko-pravnog tima u Udruzi Franak od samoga početka aktivnosti te udruge pa sve do studenoga 2014.
3. Bio sam uime Udruge Franak glavni suradnik Ministarstva financija u izradi izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju, kada je kamata za CHF stambene kredite smanjena na temelju zakona na 3,23%, kada je nažalost u zadnjem trenutku bivši ministar Linić odustao od konačnog rješenja za nezakonite kamate.
3. Od studenoga 2014., kada izlazim iz aktivizma u okviru Udruge Franak, nastavljam s osobnim aktivizmom kroz društvenu mrežu, kroz pisanje prijedloga institucijama te kroz direktnu pomoć dužnicima u njihovim aktivnostima u okviru zakonski dopuštene pomoći. Naime, pomagao sam dužnicima tijekom nekoliko mjeseci da podignu prekršajne tužbe na Prekršajnim sudovima te da sastave odgovore na obrane banaka, sve do trenutka dok Udruga Franak nije uspjela organizirati pravnu stručnu pomoć za te prekršajne postupke. Rezultat te pomoći su deseci prekršajnih sudskih presuda protiv banaka širom Hrvatske, na temelju kojih bi banke trebale platiti po 80.000,00 kn kazni po svakoj presudi u državni proračun radi nepoštivanja odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju.
4. Napisao sam niz komentara na razna događanja u vezi sa slučajem Franak na portalima kao što su indeks.hr, halter, forum.hr, i sl. Sve to što sam opisao jest moja legitimacija za sve ono što ću napisati u nastavku, i za sve što sam napisao o sebi imam transparentne dokaze. Nastojanje Vlade RH da konačno zaustavi agoniju dužnika u CHF kreditima konačno je ono što smo svi očekivali. Izjednačavanje euro i CHF dužnika je i pravedno, i moralno, a po mojem dubokom uvjerenju u potpunosti je u skladu s Ustavom RH te uistinu Vlada RH koju vode SDP-ovi političari pokazuje da socijaldemokracija, pravo i pravednost ipak nisu umrli u Republici Hrvatskoj. Ali, kao netko tko je sakupio puno pravno-ekonomskih informacija i saznanja tijekom zadnjih godina, imam ipak nekoliko sugestija, za koje se nadam da bi mogle biti zanimljive. Molim da to što pišem shvatite kao dobronamjerni pokušaj pomoći, kako bi sve ono što slijedi bilo što kvalitetnije riješeno, i sa što manje diskriminacije prema određenim skupinama građana. Pa, evo da krenem. Moje sugestije dajem u nastavku ovoga pisma.
I. Mjere za dužnike koji su otplatili kredite
Zakonske izmjene koje se pripremaju, prema mojim saznanjima, neće se odnositi na dužnike koji su svoje kredite već otplatili. Stoga smatram da je i te dužnike ipak potrebno na neki način obuhvatiti zakonom, a to je moguće na sljedeći način:
- potrebno je propisati obavezu bankama da obračunaju i isplate preplaćene kamate svim dužnicima koji su obuhvaćeni pravomoćnom presudom Vrhovnoga suda, na koje se ne odnose mjere za konverziju kredita.
Takva jedna zakonska odredba bila bi potpuno utemeljena na presudi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, kojom je jasno i glasno objašnjeno da je ugovoreni način promjene kamate u kreditima u 7 banaka u određenom periodu sklapanja ugovora bio nepošten, a time i ništetan. Time bi se omogućilo da dužnici koji su otplatili kredite ne moraju tužiti banke, ali bi se isto tako omogućilo da banke nemaju sudske troškove te da se sudovi ne zatrpavaju nepotrebno tužbama desetaka tisuća dužnika. Osim što bi se tako omogućilo da CHF dužnici koji su otplatili kredite mogu na temelju zakona do svojeg novca, to isto vrijedilo bi i za euro i kunske dužnike, jer pravomoćna presuda vrijedi baš za sve dužnike kojima je 7 osuđenih banaka svojevoljno, a time i nezakonito, dizalo kamatne stope.
II. Mjere za dužnike kojima su otkazani ugovori, ali još nije bilo ovrhe
Dužnicima kojima su otkazani krediti odnosno raskinuti ugovori o kreditu odlukom banke, ali još uvijek nije učinjena ovrha, bilo bi dobro omogućiti da im se prije ovrhe dio dugova otpiše na jednak način kako se to planira za dužnike u aktivnim CHF kreditima. Nakon toga bi trebalo omogućiti da banke pokušaju s njima reprogramirati kredite, ako nakon smanjenja dugova na temelju kreditne sposobnosti pojedinaca dužnika postoji mogućnost za otplatu kredita u potpunosti.
III. Mjere za dužnike koji su pokrenuli sudske postupke
Potrebno je zakonom propisati postupak za dužnike koji su već tužili banke, ali će pristati nakon donošenja zakona na konverziju – poželjno je da se banke odreknu svojih sudskih troškova u sklopu aneksa ugovora o kreditu kojim će se ugovoriti konverzija. Može li se u to uglaviti i povrat sudskih pristojbi, ne znam, ali ne bi bilo loše da se i to uglavi u zakon. Podignuto je već nekoliko tisuća tužbi, što na ništetnost ugovora, što na vraćanje preplaćenih kamata – potrebno je dužnicima omogućiti miran i besplatan izlazak iz procesa, jer oni nisu mogli znati da će država donijeti potrebne mjere za konverziju kredita u skladu s uvjetima za euro kredite.
Osim predloženih dodatnih mjera, u nastavku ću opisati zašto svi oni koji tvrde da će se konverzija događati na trošak države nisu u pravu. Isto tako pokušat ću i bankarskom sektoru ukazati zašto je i za njih takvo rješenje u stvari fenomenalno. Dakle, radi se o sljedećim činjenicama, koje nisu potpuno točne te je moguća pogreška od 5% u iznosima koje spominjem:
1. Banke su na temelju nezakonitih povećanja kamata naplatile CHF dužnicima dosad cca. 3 milijarde kuna više kamata.
2. Banke su i drugim dužnicima nezakonito povećavale kamate, pri čemu su naplatile dodatne 2 milijarde kuna kamate previše.
3. Ukupno 5 milijardi kuna kamata su banke dosad nezakonito naplatile od svojih dužnika. Kada bi (hipotetski) svi dužnici tužili banke, zajedno sa zateznim kamatama banke bi morale platiti cca. 7-8 milijardi kuna. Nije li to planirani trošak konverzije?
4. Država je na 5 milijardi kuna nezakonitih kamata naplatila 1 milijardu kuna poreza, pa će kroz poreznu olakšicu upravo tih 1 milijardu kuna vratiti bankama. Dakle, država ne gubi ništa, nego samo u budućnosti neće naplatiti ono što prije nije uopće smjelo biti naplaćeno. Gubi još 400 milijuna kuna budućeg poreza (ako će trošak konverzije biti ukupno 7 milijardi kuna), a tih 400 milijuna, ali i puno više od toga, vratit će se kroz poreze na povećanu potrošnju građana koji su izašli iz dužničke krize.
5. Banke će se riješiti i velikoga dijela nenaplativih CHF kredita, što znači da će veliki dio dužnika koji su u marginalnom području izaći iz opasnosti nemogućnosti otplaćivanja kredita. A banke će materijalno doći do svoje aktive povećane za kamatu.
6. Banke su kroz forward ugovore s valutnim swapom, a radi pokrivanja nepokrivene aktive u CHF-u u bilanci, izgubile 10 milijardi kuna dosad, a od tih 10 milijardi kuna zacijelo je nekoliko milijardi već vraćeno kroz CHF anuitete, a ostatak će se vratiti u periodu od sljedećih 10 do 15 godina kroz otplatu CHF kredita. Svih tih 10 milijardi kuna knjigovodstveno, ali i stvarno, iznijete su iz Hrvatske i sada se nalaze u bankama maticama s kojima naše banke sklapaju forward ugovore. Ja znam da je sve to legalno, ali činjenica jest da su strane banke na našim CHF kreditima zaradile dobar kolač – kolač vrijedan cca. 10 milijardi kuna.
Sve ovo što sam opisao jest temelj za pristanak banaka na konverziju bez zazivanja Ustavnoga suda. Naime, daleko je bolje za banke da novac koji bi morale doslovno dati dužnicima za preplaćene kamate – iskoriste za konverziju, a tom konverzijom i banke i dužnici dolaze u win-win poziciju.
S druge strane, javnost mora shvatiti da država ne gubi i da građani ne plaćaju konverziju niti jedne jedine kune. Naprotiv, konverzija će u jednome malome postotku podići cjelokupno gospodarstvo i u jednome malome postotku omogućit će i veće zapošljavanje.
Pozivam sve sudionike u sljedećem periodu na suradnju te predlažem ministru Lalovcu i svim drugim sudionicima da razmotre moje prijedloge za kompletno rješenje CHF krize, ali i rješenje vraćanja preplaćenih kamata euro i kunskim dužnicima, čime bi se konačno u potpunosti zatvorila jedna nemila stranica povijesti u kojoj je građanstvo Republike Hrvatske bilo prepušteno na milost i nemilost slobodnoga ugovaranja visokorizičnih kredita, koje ipak na kraju i nije baš tako slobodno kao što su neki mislili, jer zanemarili su bankari općenita načela iz Zakona o obveznim odnosima, držali su se samo financijskih zakona, a financijski zakoni nisu prenijeli načela obveznopravnih odnosa na zadovoljavajući način.
Naravno, ovo što sam opisao samo su načelne ideje, koje je potrebno uobličiti kvalitetno u zakonski tekst. Osobno sam spreman i pomoći konkretnim radom na izradi dodatnih zakonskih odredaba, ako je pomoć potrebna.
Sretno svima!
U Zaprešiću, 30. kolovoza 2015.
Goran Aleksić
>> Konverzija kredita banke će stajati između 5,5 i 6 milijardi kuna
>> Švicarci postaju prošlost: Konverzija kredita u eure i otpis dijela glavnice
Koja prodaja magle. A tko ce onda to platiti ? Kakvo podizanje gospodarstva i radnih mjesta ? Ovo kod nas kao da imamo ministarstvo propagande na celu sa Goebelsom. Nije niti cudo sto ste se zaduzili u svicarcima, jer oo ekonomiji gotovo nista ne znate. Problem je sto ce to vase neznanje platiti svi poreznih obveznici.