Do zapošljavanja većih razmjera vjerojatno neće doći prije 2022. pa su izgledi za ponovno zapošljavanje onih koji traže posao, njih 13,7 milijuna u prosincu 2020., od čega je 1,8 milijuna dodatnih od veljače, ne uzimajući u obzir “skrivene nezaposlene“, radnike koji su napustili tržište rada, i dalje su nejasni. Podaci su to za četiri gospodarstva eurozone; talijansko, njemačko, francusko i španjolsko, u kojima je Allianz proveo istraživanje o nezaposlenosti uslijed pandemije.
Zaključili su da će dugotrajna nezaposlenost u 2021. godini porasti za 38 posto iznad razine prije pandemije, s procijenjenog najnižeg broja od 4,8 milijuna dugotrajno nezaposlenih osoba u prvom tromjesečju 2020. na 6,6 milijuna u trećem tromjesečju 2021., prije nego što u četvrtom tromjesečju 2021. dođe do laganog pada i stabilizacije na 6,5 milijuna.
Prema Allianzovu istraživanju, samo u četiri velika gospodarstva eurozone, u razdoblju neposredno nakon šoka izazvanog bolešću Covid-19, programe za očuvanje radnih mjesta koristilo je više od 25 milijuna radnika.
- Zahvaljujući tim programima kretanje tržišta rada od zaposlenosti prema nezaposlenosti u 2020. je godini, unatoč naglom padu gospodarskog rasta, bilo jedva nešto veće od onog iz 2019. No, s druge strane, 13,7 milijuna nezaposlenih radnika u velikoj je mjeri ostalo bez mogućnosti pronalaženja posla, kao što pokazuje snažan pad prelazaka iz nezaposlenosti u zaposlenost, čak 20 posto u 2020. godini. Velika većina radnika koji su ostali bez posla u prvoj polovici 2020. godine ili su već od ranije bili nezaposleni, borit će se za povratak na posao tijekom sljedećih 12 mjeseci – piše u istraživanju koje potvrđuje logiku: Tko prvi izađe, zadnji ulazi.
- Kako se gospodarski oporavak eurozone počinje odvijati od drugog tromjesečja 2021. godine nadalje, tvrtke će davati prednost vraćanju svojih zaposlenika s dopusta povećavanjem radnog vremena nad zapošljavanjem novih. Iako je broj radnika na dopustu u četiri velike ekonomije eurozone pao s najvećeg broja od 25, koliko je iznosio u travnju 2020., na nešto manje od osam milijuna u prosincu, ovaj će se proces, u najboljem slučaju, odvijati postupno. Prvo, zato što će tvrtke zabilježiti značajan rast troškova jer će morati isplaćivati plaće i doprinose što će dodatno povećati pritisak na već znatno smanjene marže, posebno u ranoj fazi oporavka. Usto, Njemačka će razinu BDP-a kakvu je imala prije krize doseći tek sredinom 2022., dok će Italiji, Španjolskoj i Francuskoj za oporavak trebati godinu dana dulje. S obzirom na to da se izbori u Njemačkoj održavaju u rujnu 2021., u Francuskoj u travnju 2022., a u Italiji 2023., očekuje se da će vlade velikodušno produljiti trajanje programa do 2022., premda bi mjere mogle postati „ciljanije“.
- Kao rezultat, očekujemo da ćemo u 2022. ući s dva milijuna radnika koji će još uvijek biti korisnici potpora za očuvanje radnih mjesta – smatraju u istraživanju.
Napominju da se izgledi za ponovno zapošljavanje postojano smanjuju s trajanjem nezaposlenosti, između ostalog i zbog negativnog utjecaja na vještine osobe. Šok zbog Covida-19 ubrzao je strukturne promjene u gospodarstvu što će zauzvrat vjerojatno potaknuti neusklađenost radnika i zahtjeva poslova. No, kažu i kako postoje dokazi da je šok zbog Covida-19 možda povećao produktivnost rada: produktivnost po satu rada narasla je iznad razine prije krize već u trećem tromjesečju 2020., što je u oštroj suprotnosti s trendom produktivnosti po satu rada primijećenim tijekom velike financijske krize.
- Iako je još prerano reći, jedno od tumačenja moglo bi biti da su digitalizacija Europe koju je nametnula pandemija, uz raširen rad na daljinu i povećani stupanj automatizacije u proizvodnji, potencijalni pokretači povećanja produktivnosti – zaključuju Allianzovi analitičari.
VIDEO: Poduzetnik otkrio što prvo moraju provjeriti svi koji kupuju novi stan
