Uhićen drniški monstrum: Je li pravosuđe ponovno zakazalo?

Kristijan Aleksić (50), osim presude za brutalno ubojstvo 22-godišnjakinje iz 1994., za što je bio pravomoćno osuđen na 14 godina zatvora, i optužnice za nezakonito držanje oružja iz 2023., ima i presudu iz 2020. zbog prijetnje. A prema riječima Davor Božinovića, ministra unutarnjih poslova, nasilan je bio i tijekom izdržavanja zatvorske kazne zbog brutalnog ubojstva iz 1994. I sve je to bilo poznato svima, no očito nije bilo poznato nikome pa sada imamo, nažalost, jednog mrtvog 19-godišnjaka, policiju koja prebacuje krivnju na pravosuđe, pravosuđe koje mudro šuti, a odgovoran za svu tu stravu, očito, kao i nebrojeno puta do sada, nije nitko niti će itko biti.

Prijetio strini

Kako je to moguće, pitanje je na koje ministri Davor Božinović i Damir Habijan ne daju odgovor, a ponešto bi se o svemu moglo pitati i DORH, koji je nadležan za podizanje optužnica, ali i predlaganje istražnog zatvora. Jesu li istražni zatvor za Aleksića tražili u siječnju 2020. nije poznato, no poznato je da je bio optužen za prijetnju svojoj strini i njezinu djetetu. Dogodilo se to 19. siječnja 2020., kada se on vraćao iz šetnje te je tada naletio na njih. Prvo im je počeo vikati: "Mrš, mrš", da bi potom prošao kraj njih, a zatim se vratio i sebe uhvatio za međunožje, i dalje prijeteći strini. Ponovno je vikao na nju i njezino dijete, što je nju prestravilo. Slučaj je okvalificiran kao prijetnja.

Uglavnom, za to je prekršajno kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 1600 kuna te mu je izrečena mjera kojom mu je bio zabranjen kontakt sa strinom i njezinim djetetom, a bilo mu je zabranjeno i približiti im se. Je li on tu zabranu poštovao, nije poznato, no poznato je da sud prilikom donošenja presude gledao samo njegovu prekršajnu, ali ne i kaznenu evidenciju. A prekršajno je bio neosuđivan, što je za sud u Šibeniku valjda bio razlog zašto ga je osudio samo na novčanu, i to ublaženu kaznu. Tri godine kasnije optužen je i zbog posjedovanja nezakonitog oružja, a ta je optužnica postala pravomoćna u studenome 2023. Tijekom 2024. formiran je spis i predmet je "u rješavanju". Je li tada za njega tražen istražni zatvor, nije poznato. No, da je tada tražen istražni zatvor, možda bi danas jedan 19-godišnjak na pragu života bio živ.

Dakle, kako je moguće da netko tko je osuđen za brutalno ubojstvo koje je počinio samo zato da bi, po vlastitim riječima, vidio kakav je osjećaj nekoga ubiti i tko je, kaže ministar Božinović, i u zatvoru bio nasilan nakon toga bez nadzora bude na slobodi, pitanje je na koje nitko od onih koje se to pita ne daju odgovor. Od "razumijevanja" ministra Božinovića koji kaže da razumije građane koji postavljaju takva pitanja, javnost nema neke pretjerane koristi. Jer slučaj Kristijana Aleksića samo je jedan u nizu mučnih i tragičnih slučajeva u kojima je sustav zakazao. I nakon kojeg se neće, nažalost, dogoditi ništa. Nitko neće ponuditi ostavku, makar kao moralni čin, ako se nešto bude i istraživalo, što se najavljuje, utvrdit će se da nitko nije odgovoran, sudovi će se braniti preopterećenošću, policija će prebacivati odgovornost na pravosuđe...

Situacija je to koju smo vidjeli bezbroj puta jer živimo u državi u kojoj nitko nikada nije odgovoran ni za što. Jer, da je netko odgovoran, onda bi se prepoznala Aleksićeva psihopatologija, prepoznalo bi se da je riječ o čovjeku koji nije psihički bolestan već je riječ o psihopatskoj strukturi ličnosti koja je nepopravljiva. A takvi ljudi onda ne mogu biti na slobodi i tu je nepopravljivu psihopatologiju ličnosti netko trebao prepoznati. No očito nije. Nije normalno, koliko god sada čelni ljudi policije tvrdili da je policija napravila svoj posao, dok pravosuđe nije, da se dva ministarstva, koja su dio iste vlade, loptaju s odgovornošću da bi se na kraju utvrdilo da odgovoran nije nitko. Ako je istinita tvrdnja ministra Božinovića da je Aleksić bio procesuiran i zbog nasilnih incidenata tijekom izdržavanja kazne, onda taj podatak treba biti u njegovoj evidenciji. Onda taj podatak moraju vidjeti i policija, i DORH, i sudovi, kada se on nakon izdržane kazne ponovo zbog nečega pojavi pred njima. I onda se sukladno takvim podacima treba reagirati. I shvatiti da je ispred njih osoba koju odslužena kazna od 14 godina zatvora nije ni popravila ni rehabilitirala.

Opsežna potraga

Rehabilitacija je krajnji cilj hrvatskog penalnog sustava i, kako kaže psihijatar Ante Bagarić, problema ne bi bilo da je Aleksić svoju kaznu odslužio i nakon toga mirno nastavio sa životom. No nije. On je nastavio činiti kaznena djela, a policijsko-pravosudni aparat na to nije odgovorio na adekvatan način jer sustav kontrole takvih osoba, da si ne lažemo, ne postoji. S druge strane, ako netko tko je osuđen za brutalno ubojstvo, a nakon izdržane kazne i izlaska iz zatvora ponovno čini kaznena djela, to bi valjda trebao biti crveni alarm za cijeli sustav da se mora uključiti u rješavanje tog problema. No Hrvatska je zemlja čiji sustavi crvene alarme ne uočavaju, ali se isti sustavi nakon svake nove tragedije vole baviti posljedicama, dok ih uzrok koji je do posljedica doveo u pravilu ne zanima. A još ih manje zanima da javnosti, makar jednom, odgovore na pitanje: Tko je za svakog novog Kristijana Aleksića odgovoran i kako će ta odgovornost biti sankcionirana?

Odgovora na to pitanje zasad nema, a u međuvremenu nakon opsežne policijske potrage Aleksić je uhićen zbog sumnje da je ubio 19-godišnjaka. Navodno se skrivao blizu svoje kuće u Drnišu. Nakon ispitivanja na policiji i tužiteljstvu, slijedi mu i dovođenje pred suca istrage Županijskog suda u Šibeniku jer će, valjda, ovaj put za njega biti predložen istražni zatvor.