Tog 5. lipnja 1968., jedne od najburnijih godina u američkoj povijesti, noć slavlja u Los Angelesu pretvorila se u nacionalnu tragediju. U jeku predsjedničke kampanje smrtno je ranjen 42-godišnji senator Robert F. Kennedy iza kojeg je ostala supruga Ethel i jedanaestero djece, posljednje rođeno nakon njegove smrti. Zemlju koja je u samo pet godina izgubila dva brata Kennedyja i Martina Luthera Kinga Jr., ponovo je preplavio val očaja i tuge. Mnogi povjesničari vjeruju da je Kennedyjeva smrt označila kraj ere optimizma 1960-ih te početak ere cinizma i nepovjerenja. U plesnoj dvorani hotela Ambassador u Los Angelesu atmosfera je te lipanjske noći bila svečana, ali i napeta. Na stotine pristaša i članova kampanje klicalo je do u sitne senatoru Robertu F. Kennedyju koji je odnio ključnu pobjedu u unutarstranačkoj utrci u Kaliforniji. Nakon što je porazio svog protukandidata Eugenea McCarthyja, Kennedyju su se širom otvorila vrata nominacije Demokratske stranke za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Nešto prije ponoći tog 5. lipnja 1968. godine omiljeni se senator, vidno zadovoljan i nasmijan, obratio euforičnoj gomili svojih pristaša.
"Nastavljamo za Chicago i idemo tamo pobijediti", rekao je na kraju svog govora u kom je čvrsto obećao da će ujediniti duboko podijeljenu Ameriku te zaliječiti rane koje su uzrokovali rat u Vijetnamu i rasni nemiri. Nakon tih završnih Kennedyjevih riječi, koje su bile ispraćene zaglušujućim ovacijama, senator je trebao proći kroz hotelsku dvoranu do druge skupine svojih pristaša, no novinari su inzistirali na press-konferenciji. U gužvi i kaosu njegov suradnik Fred Dutton donio je tada odluku koja će se nekoliko minuta kasnije pokazati kobnom. Umjesto predviđenog prolaska kroz dvoranu, Kennedy je krenuo prečacem, uskim prolazom kroz hotelsku kuhinju. Dok se rukovao s kuharima i hotelskim osobljem, pred njega je iznenada iskoračio nepoznati mladić koji je, prije no što je itko stigao reagirati, ispalio osam prigušenih hitaca iz revolvera kalibra .22. Smijeh i ovacije zamijenili su panični vrisci, u djeliću sekunde slavlje se pretvorilo u tragediju. Uz teško ranjenog Kennedyja u lokvama krvi ležalo je još pet žrtava, u nasumičnoj paljbi ranjeni su bili William Weisel s ABC Newsa, sindikalist Paul Schrade, aktivistica Elizabeth Evans, novinar Ira Goldstein i volonter Irwin Stroll.
U kaosu koji je nastao nekolicina prisutnih ipak se pribrala i brzo reagirala – olimpijac Rafer Johnson i bivši igrač američkog nogometa, Rosey Grier, svladali su 24-godišnjeg napadača, Sirhana Sirhana. Nekoliko trenutaka nakon pucnjave Kennedyju je, dok je ležao na podu kuhinje, prišao 17-godišnji pomoćni konobar Juan Romero, koji mu je u ruku stavio krunicu. Kennedy ga je, još uvijek svjestan, upitao "Jesu li svi dobro?" Nakon što mu je mladić potvrdno odgovorio, prošaptao je: "Sve će biti u redu." Ubrzo je do ranjenog senatora dotrčala i njegova supruga Ethel, koja je bila trudna s njihovim jedanaestim djetetom, te je shrvana kleknula uz svog supruga, a na mjesto tragedije potom su stigli i bolničari. Nekoliko trenutaka kasnije Kennedy je izgubio svijest.
Prst na obaraču ugasio je svjetlo na kraju tunela
Godina 1968. bila je jedna od najburnijih godina u američkoj povijesti. Samo dva mjeseca prije atentata na Bobbyja Kennedyja, 4. travnja te iste 1968. godine u Memphisu je bio ubijen vođa pokreta za građanska prava Martin Luther King Jr., što je u gradovima diljem zemlje izazvalo snažan val nasilja. Politička scena bila je u previranju, a zemlja je bila rastrgana proturječnim stavovima oko Vijetnamskog rata, društvenim nemirima i rasnim tenzijama. Upravo je Kennedy kobne večeri u svom posljednjem, ali i jednom od najupečatljivijih govora, pozivao na suosjećanje i jedinstvo. "Ono što nam treba u Sjedinjenim Državama nije podjela. Ono što nam treba nije mržnja. Ono što nam treba nije nasilje i bezakonje, nego ljubav, mudrost i suosjećanje jednih prema drugima", poručio je te noći naciji Robert Kennedy kojemu su se vrata ulaska u predsjedničku utrku otvorila nakon što je, opterećen nepopularnim ratom, predsjednik Lyndon B. Johnson u ožujku objavio da se neće kandidirati za novi mandat.
Iako kratka, Kennedyjeva je kampanja bila ispunjena nevjerojatno jakom energijom, optimizmom i nadom, te je privlačila mnoštvo ljudi, od radnika, preko manjina do mladih jer su u njemu vidjeli čovjeka koji je spreman i sposoban premostiti podjele te okončati rat. Tu nadu koja se probudila pucnjima je, u djeliću sekunde, ugasio Sirhan Bishara Sirhan, palestinski kršćanin rođen u Jeruzalemu, čija je obitelj bila izgnana 1948. godine, tijekom Arapsko-izraelskog rata. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno siromaštvom, nasiljem i tragičnim gubitkom starijeg brata kojeg je pregazio vojni kamion. Godine 1956. obitelj je emigrirala u Sjedinjene Države, nastanili su se u Pasadeni u Kaliforniji, no Sirhan se novom okruženju nikada nije prilagodio.
Osjećao je prezir prema Izraelu i američkim političarima koji su ga podržavali, a njegova mržnja koja je sve više jačala bila je posebno usmjerena na Roberta Kennedyja koji je otvoreno zagovarao vojnu pomoć Izraelu. Odluka o prodaji pedeset borbenih zrakoplova toj zemlji za Sirhana je bila kap koja je prelila već odavno punu čašu. "Moja odlučnost da eliminiram RFK-a postaje sve više i više nepokolebljiva opsesija. RFK mora umrijeti. RFK mora biti ubijen", zapisao je 18. svibnja u svom dnevniku, a taj je naum ubrzo proveo i u djelo. Točno na prvu godišnjicu izbijanja Šestodnevnog rata između Izraela i arapskih susjeda, koji je trajno redefinirao granice i političku dinamiku Bliskog istoka, Sirhan Bishara Sirhan izvršio je atentat na Roberta F. Kennedyja.
25 sati agonije
Nakon pucnjave u hotelskoj kuhinji Kennedy je hitno prevezen u bolnicu Central Receiving, gdje su mu liječnici uspjeli stabilizirati otkucaje srca, nakon čega je zbog hitne neurokirurške operacije bio prebačen u bolnicu Good Samaritan. Gotovo puna četiri sata kirurzi su ulagali nadljudske napore da iz njegova mozga uklone metak i fragmente kosti, ali ozljeda je bila preteška. Metak ispaljen s udaljenosti od samo nekoliko centimetara ušao je u Kennedyjevu lubanju iza desnog uha, uzrokujući teška oštećenja. Dok su, s jedne strane, liječnici vodili bitku za senatorov život, ispred bolnice i u improviziranom press-centru okupljali su se novinari i građani, nadajući se dobrim vijestima. Cijela nacija bdjela je uz televizijske i radijske prijamnike, a glasnogovornik kampanje, Frank Mankiewicz, povremeno je izlazio pred kamere, no iz njegovih se riječi jasno naziralo da je nade sve manje i manje. Gotovo 25 sati nakon atentata, 6. lipnja 1968., ujutro, u 1 sat i 44 minute Robert F. Kennedy je preminuo. Zemlju koja je u samo pet godina izgubila dva brata Kennedyja i Martina Luthera Kinga Jr., ponovo je preplavio val očaja i tuge. U idućih tjedan dana TV mreže su prekinule redoviti program, a novinari su preko 140 sati izvještavali o atentatu i posljedicama koje taj događaj ima na zemlju.
Nepravdu ispraviti, patnju izliječiti, rat zaustaviti
Tijelo Roberta Kennedyja bilo je prevezeno u New York. Pored lijesa, koji je bio izložen u katedrali sv. Patrika, prošlo je na tisuće ljudi koji su u tišini odavali počast ubijenom senatoru. "Mog brata ne treba idealizirati, ili ga u smrti uzdizati iznad onoga što je bio u životu. Treba ga se sjećati jednostavno kao dobrog i pristojnog čovjeka, koji je vidio nepravdu i pokušao je ispraviti, vidio patnju i pokušao je izliječiti, vidio rat i pokušao ga zaustaviti", rekao je u dirljivom oproštajnom govoru mlađi brat ubijenog političara, senator Ted Kennedy. Nakon mise, lijes je bio posebnim vlakom prevezen u Washington D.C., a tijekom tog osam sati dugog putovanja stotine tisuća ljudi stajalo je duž pruge kako bi se oprostili od omiljenog senatora. Robert Kennedy pokopan je na nacionalnom groblju Arlington, nedaleko od svog brata Johna. Njegova tragična smrt ostavila je golemu prazninu na američkoj političkoj sceni. Demokratska stranka, nakon što je ostala bez svog najkarizmatičnijeg kandidata, na kaotičnoj je konvenciji u Chicagu na njegovo mjesto nominirala Huberta Humphreyja, koji je izgubio izbore od republikanca Richarda Nixona.
Zločin, kazna i duboke sumnje
Suđenje atentatoru na Kennedyja, Sirhanu Sirhanu, započelo je 1969. godine. Iako je obrana pokušala dokazati njegovu smanjenu uračunljivost, tvrdeći da je bio u "disocijativnom stanju" te da se ne sjeća pucnjave, tužiteljstvo ga je prikazalo kao proračunatog ubojicu s jasno definiranim političkim motivom. "Ubio sam Roberta Kennedyja namjerno, s predumišljajem", rekao je jasno i glasno Sirhan, kojega je porota proglasila krivim za ubojstvo prvog stupnja te ga je osudila na smrt. Međutim, sudbina mu se osmjehnula – 1972. godine Vrhovni sud Kalifornije privremeno je ukinuo smrtnu kaznu te je atentatoru na Kennedyja kazna stoga preinačena u doživotni zatvor. Baš kao i u slučaju ubojstva njegova brata, Johna F. Kennedyja, koji je ubijen 22. studenog 1963., u Teksasu, i atentat na Bobbyja Kennedyja bio je i ostao obavijen mračnim velom brojnih teorija zavjere. Najglasnija od njih je pretpostavka o postojanju drugog napadača.
Početna točka za teorije je nalaz obdukcije koji ukazuje da je smrtonosni hitac bio ispaljen s leđa, iz neposredne blizine, dok su svjedoci tvrdili da je Sirhan stajao ispred Kennedyja. Sumnje je dodatno rasplamsala i audiosnimka pucnjave koju su kasnije analizirali brojni stručnjaci, a na njoj se navodno čuje trinaest hitaca, dok je Sirhanov revolver imao spremnik za samo osam metaka. Te duboke sumnje i kontradikcije u službenom izvješću nisu ostale samo u domeni teoretičara zavjere, s vremenom su potaknule čak i članove uže obitelji Kennedy da javno izraze svoje nepovjerenje te zatraže ponovno preispitivanje službene verzije događaja. Sin ubijenog senatora, Robert F. Kennedy Jr., javno je rekao kako vjeruje da Sirhan Sirhan nije ubio njegovog oca te je zatražio novu istragu. Unatoč brojnim zahtjevima za uvjetni otpust, od kojih je posljednji odbijen sredinom 2024. godine, adresa danas 82-godišnjeg Sirhana i dalje je zatvorska ćelija u Kaliforniji u kojoj odslužuje doživotnu kaznu.
*uz korištenje AI-ja
I što bi sa krunicom? Znali se što?