S glavne rasprave na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, u slučaju u kojem obitelj Dubravica tužbom pokušava dokazati liječničku pogrešku KB Sv. Duh i Poliklinike Ginekos (sada Gineko), nakon što im je jedan sin umro, a drugi je 100-postotni invalid, sutkinja Ana Lovrinov isključila je jučer 13-godišnjeg Pavla Dubravicu, pozivajući se na čl. 306. st. 2. Zakona o parničnom postupku koji kaže da na glavnoj raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. No taj se članak odnosi na javnost, a ne na stranke u postupku, i to na ročištu na kojem se odlučuje upravo o njihovu pravu na naknadu štete.
A Pavao Dubravica je - prvi tužitelj. Maloljetno dijete, čak i ako je teško invalidno i nesvjesno kao on, jest procesna stranka, a iz članka 306. ne proizlazi ovlast sutkinje da udalji stranku, osim ako je posrijedi održavanje reda ili ako dijete udaljava radi njegove zaštite. No ta zaštita proizašla bi iz drugog članka, 259. u vezi s člankom 74., na koje se sutkinja nije pozvala, što ostavlja sumnje u prekoračenje ovlasti, kao i kod zabrane korištenja laptopa autorici teksta za bilješke pri praćenju rasprave. Svim je prisutnima zabranila korištenje mobitela, ali ne i upotrebu tableta medicinskom vještaku dr. Borisu Bačiću s Medicinskog fakulteta u Splitu koji se tijekom cijele rasprave njime služio i iskaz davao čitajući dokumentaciju.
Nakon što je odvjetnik obitelji Mario Jurić ulagao prigovore redom, kako je sutkinja odbijala pitanja koja je postavljao vještaku Bačiću te tražio ispravljanje navoda koji se unose u zapisnik, optužila ga je za nepoštivanje suda i odlučila udaljiti iz sudnice, što se događalo i na prethodnim ročištima. Njezinu prijavu Jurića disciplinskom sudu Hrvatska odvjetnička komora odbacila je uz zaključak da je odvjetnik radio svoj posao: branio interese stranaka, dok je, konstatirali su, sutkinja radila na njihovu štetu i izazvala ga. Odvjetnik je jučer ponovo zatražio izuzeće sutkinje nakon što je obznanila da ga udaljava iz sudnice. Prethodno je već izbacila i odvjetnika Marka Kokića, uz konstataciju da raspravlja s vještakom i obraća se sucu neprimjerenim tonom kad joj je pokušao objasniti da se vještak prvi obratio njemu. No kako je rasprava tekla prije nego što je sutkinja Lovrinov ispraznila pola sudnice?
Pojašnjenje odvjetnika Jurića kako je vještak mijenjao iskaz te neka pitanja postavlja iznova kako bi taj iskaz razjasnili jer postoji kontradikcija sutkinja proglašava ometanjem rada suda, na što odvjetnik traži da se u zapisnik unese kako se strankama uskraćuje pravo na podnošenje prigovora. Sutkinja je Juriću zabranila pitanja o tome što je uzrokovalo prijevremeni porod Marijane Dubravice, je li kod nje došlo do visokog prsnuća plodnih ovoja te je li tijekom trudnoće ili prilikom praćenja trudnoće postavljena dijagnoza visokog prsnuća plodnih ovoja, no vještak svejedno odgovara, uz napomenu da je to već sve izložio:
- U medicinskoj se dokumentaciji nigdje ne spominje prsnuće, no ja kao sudski vještak koji je vještačio temeljem dokumentacije sumnjam da je vrlo vjerojatno došlo do visokog prsnuća plodnih ovoja. Ali kako što sam već naveo, takva dijagnoza u medicinskoj dokumentaciji nije postavljena.
Na pitanje koji je od medicinski priznatih uzroka prsnuća bio prisutan kod Marijane Dubravice, vještak konstatira da to nije predmet ovog spora, nije relevantno, nego je takvo pitanje „više za medicinsku literaturu i nema potrebe teoretizirati kako nastaje prsnuće“. - To je više za razglabanje na nekom medicinskom stručnom skupu, kongresu!
Na to Jurić ponavlja pitanje tražeći konkretan odgovor o simptomima prisutnima kod tužiteljice, a ne onima koji su teoretski mogući. - To je moja sumnja kao stručnjaka da se radi o prsnuću, a ne pojavljuje se u dokumentima, to nije dokazano – ponavlja Bačić. Na to i sutkinja pita Bačića bi li prsnuće moglo biti jedan od uzroka prijevremenog porođaja, a vještak odgovara: - Verbalnim trikovima se pokušava dokazati da sam u ovom sporu tako rekao.
Jurićev prigovor da to što su relevantne činjenice u sporu utvrđuju stranke, a ne vještak koji bi trebao odgovoriti konkretno na pitanje, vještak prekida, no sutkinja to ovaj put ne primjećuje. Dalje Juriću zabranjuje pitanja o tome što uključuje standardni protokol radi sprečavanja prijevremenog poroda, je li u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice tijekom praćenja trudnoće navedeno da postoji opasnost od prijetećeg prijevremenog poroda, je li u medicinskoj dokumentaciji trudnoća bila označena kao visokorizična, što uključuje standardizirani protokol prilikom sumnje, a što u slučaju potvrde visokog prsnuća plodnih ovoja te konstatira da to pitanje nije odlučno za rješenje ovog spora budući je vještak odgovorio da visoko prsnuće plodnih ovoja kod nje nije dijagnosticirano te da se radi „o njegovu stručnom mišljenju kao vještaka“.
Na inzistiranje odvjetnika na odgovorima, sutkinja upozorava da će ga udaljiti iz sudnice ako još jednom nekoga prekine. Istodobno se vještak ubacuje konstatacijom da je ve odgovorio na što mu ona potvrđuje: - Znam da ste odgovorili! Na pitanje zašto može krenuti prijevremeni porod vještak navodi: - Zbog infekcije, ali i spontano bez ikakve infekcije. Budući je tijekom mog saslušanja bilo prigovora koju sam medicinsku dokumentaciju koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja, citirao bih članak iz British Medical Jorunala objavljen 2025. u kojem se govori o globalnoj epidemiji prijevremenih poroda te se već u prvoj rečenici navodi da nema promjena u postotku prijevremenih poroda u odnosu na prošlu dekadu u bilo kojoj regiji, što potvrđuje da bez obzira koja terapija se daje nije došlo do smanjenja broja prijevremenih poroda i svih posljedica koje proizlaze.
Ja već 30 godina obavljam porode u Splitskoj bolnici i prema mom kliničkom iskustvu prijevremeni porod kada krene ima svoj tijek kojeg ne možemo predvidjeti bez obzira na ordiniranu terapiju. Kod nekih pacijentica ista terapija sprečava porod, kod drugih ne sprečava. Upravo ovaj članak koji sam citirao govori kako od štetnog događaja pa do danas nismo uspjeli doći do medicinskog protokola koji bi bitno smanjio broj prijevremenih poroda. Ima ih oko 13 milijuna u svijetu, cca deset posto ukupnih poroda, od toga enorman broj djece s problemima kao kod gospodina. S tim da većina koja se rodi s 25 tjedana umire ili ima trajne posljedice ili katastrofalne situacije kao što je ova ili čak i gore probleme nego dijete koje je bilo u sudnici. Čak i da se da tokoliza i ranije ili antibiotici kasnije, prijevremene je porode uvijek teško zaustaviti kada krenu. Da postoji metoda da se smanji mi bismo to u 20 godina napravili, a ovo je bilo 2012., a sad je 2025…
Na njegov iskaz odvjetnik Jurić konstatira da vještak manipulira raspravom i iznosi vlastito izlaganje na temu koju on želi te samoinicijativno izlaže okolnosti koje njih kao stranku ne zanimaju. - To što on odgovara nije bilo niti u jednom mom pitanju! – konstatira odvjetnik koji je nekoliko puta pokušao zaustaviti izlaganje vještaka u čemu ga je sutkinja sprečavala. On joj na to odvraća da zloupotrebljava položaj i prisvaja si ovlasti koje nema te dozvoljava vještaku odgovaranje na pitanja koja nisu postavljena.
Sutkinja ga upozorava da ne povisuje ton u sudnici i da se na primjeren način obraća sudu i ostalim sudionicima. Njezin je ton pritom za oktavu viši od njegova, no s obzirom da se ne spušta, možda je to njezin „normalan“ ton. Odvjetnik Jurić na to traži da se dopusti snimanje rasprave i u tom trenutku sutkinja donosi odluku da ga udalji iz sudnice. Odvjetnik odbija izaći te sutkinja poziva pravosudne policajce. Do njihova dolaska Jurić postavlja zahtjev za njezinim izuzećem traži da se to unese u zapisnik što sutkinja odbija prije nego što on izađe: Sada neću! – odvraća mu.
- Vi ste dužni unijeti moje prigovore, zloupotrebljavate svoj položaj, upravljate postupkom u korist tuženika. Prisvajate ovlasti i mislite da smo svi mi ovdje nepoznavatelji prava – dobacuje joj odvjetnik koji, nakon dolaska pravosudnih policajaca, dobrovoljno izlazi, zajedno s odvjetnikom u svojstvu javnosti, Goranom Srebačićem, kojeg nakon opaske da je „ovo nečuveno i da takvo ponašanje suca u životu nije vidio“ također izbacuje „zbog komentiranja glavne rasprave“.
Nakon što je ostao bez odvjetnika, pitanja je medicinskom vještaku nastavio postavljati Pavlov otac Hrvoje Dubravica kojemu sutkinja zabranjuje postavljanje pitanja o tome koje su dijagnostičke metode za utvrđenje visokog prsnuća plodnih ovoja, dok na pitanje koje su metode korištene u Poliklinici Gineko(s) 22. prosinca 2012. te u KB Sv. Duh 27. prosinca, vještak odvraća da je tužiteljici u Ginekosu obavljen ultrazvučni i ginekološki pregled.
- Ne mogu iskazati je li ginekološki pregled izvršen prstima ili uz upotrebu spekuluma jer se uobičajeno u medicinskoj dokumentaciji to posebno ne navodi. Što se tiče pregleda 27.12. 2012. napravljen je UZV pregled, ali u dokumentaciji nije opisano da je napravljen i ginekološki pregled – Bačić pri svjedočenju pregledava dokumentaciju u tabletu tražeći detalje te dodaje: Ja nikad ne napišem je li pregled obavljen uz upotrebu spekuluma, on se ne koristi uvijek jer je neugodan za žene.
Dubravica traži da samo odgovori konkretno za ovaj slučaj, no sutkinja napominje da će ona dopustiti odgovor o tome. Dok ona diktira iskaz u zapisnik, vještak je stalno nadopunjava. Na pitanje o pregledima 27. prosinca čita odgovor iz tableta, na što mu Dubravica dobacuje: - Vi čitate za Sunce, a ja pitam za Sv. Duh! Nakon toga Bačić kaže da je napravljen UZV, ali u dokumentaciji ne može naći da je napravljen i ginekološki pregled pa zaključuje da ga vjerojatno nije bilo.
Dubravica dalje pita je li mu poznat iskaz Dr. Kosa o tome je li mu Marijana Dubravica rekla da joj je curila plodna voda? - Ja primarno gledam dokumentaciju! S iskazima je problem mijenjanje, nisu vjerodostojni! Zato rijetko ocjenjujem iskaze liječnika i stranaka u postupku. Nisam uzeo u obzir iskaz dr. Kosa dan u ovom postupku jer se nakon što se neki štetni događaj već dogodio ljudi brane i to nije vjerodostojno.
Na pitanje koje su dijagnostičke metode korištene kad je porod već krenuo na Sv. Duhu 30. 12. 2012.. odvraća da je tada napravljena sva terapija. - Ne pitam vas o terapiji, nego o dijagnostici prije terapije! O tome da su napravljeni AmniSure test, brisevi cerviksa i pregled! Umiješala se sutkinja: Sad vi postavljate sugestivno pitanje koje ne smijem dopustiti!
Vještak ustvrđuje da je, nakon pozitivnog AmniSure testa i urednih briseva, Marijana Dubravica koja je bila otvorena tri centimetra dobila svu protokolarnu terapiju za sprečavanje prijevremenog porođaja. Sutkinja nadalje zabranjuje pitanje o ovlastima specijalizanta za samostalan rad, a na pitanje kad nastupa „sudbinski tijek“ kako ga je nazvao u prethodnom iskazu, vještak odvraća: - To je termin koji se povlači medijski i degradira što sam ja govorio! Izvlači se iz konteksta za potrebe šire javnosti! Ne postoji sudbinsko liječenje, nego sudbinski rezultati!
Sutkinja zabranjuje i pitanje jesu li prilikom vođenja trudnoće i poroda Marijane Dubravice primijenjene sve potrebne dijagnostičke i terapijske metode liječenja, kao i je li mu poznato što o radu specijalizanta piše u zdravstveno-strukovno staleškom pravu „jer to nije relevantno za rješenje ovog spora“. - Relevantno je jer je moju suprugu na Sv. Duhu 27. 12. pregledala specijalizantica! – odvraća Dubravica, a sutkinja ga prekida uz upozorenje da je to pitanje već zabranila. Dubravica nakon toga pita vještaka jesu li mu poznati stručni radovi prof. dr. Josipa Đelmiša na što sutkinja domeće da ni to pitanje nije relevantno, no Bačić se rado ubacuje i ponosno konstatira da mu je dr. Đelmiš bio na specijalističkom ispitu.
Sutkinja je tijekom ispitivanja vještaka tužiteljima odbila ukupno 13 pitanja s obrazloženjem da je u ranijim iskazima i pisanom nalazu Bačić na njih već odgovorio. Dopustila je tri. Daljnja pitanja vještaku postavlja odvjetnica tuženika Alemka Šodan, o tome je li ginekologica Poliklinike Sunce korektno postupila kad je Marijanu Dubravicu 27.12. 2012. uputila na test kompresom i potom na pregled u bolnicu kad je posumnjala u curenje plodne vode.
- Da, korektno je postupila. Da je gledao netko mlađi ili neki stručni privatnici moglo se također dogoditi da ne prepoznaju curenje. To vam je kao priča o špini kojoj gumica malo radi, a malo ne pa malo curi, a malo ne curi – slikovit je vještak. Na pitanje jesu li taj dan na Sv. Duhu također korektno postupili, ponavlja priču da netko može prepoznati curenje, a netko ne, jer može malo curiti pa malo prestati.
- Netko to prepoznaje, a netko misli da je bezveze! Na pitanje bi li bilo nešto drukčije da je Marijana Dubravica ostala u bolnici, odvraća da se takvi slučajevi uobičajeno ne hospitaliziraju jer bi to „zagušilo odjel“. - Gdje bismo došli kad bismo sve te žene primili zbog sumnje?! To je kao trijaža u ratu! A ja sam bio u ratu! Ako jedan urliče možda je u boljem stanju nego onaj drugi koji ne može reći ništa – uživio se vještak uz zaključak da, čak i da je tada bila hospitalizirana i zadobila propisanu terapiju, nije zajamčeno da bi se porod zaustavio.
- Htio bih pojasniti da postoje tri indikacije zbog kojih se žena hospitalizira u slučaju sumnje na prijeteći prijevremeni porod: otvaranje cervikalnog ušća, trudovi i/ili curenje plodne vode. U konkretnom slučaju je tužiteljica bila zatvorena, nije imala trudove, niti je utvrđeno da joj curi plodna voda. Ubacuje se Dubravica: Da, nije utvrđeno da curi jer nije napravljen AmniSure test!
Na to vještak odvraća: Test AmniSure se tada radio isključivo ako postoji sumnja na curenje, 2012. je to bila skupa pretraga. - Pa Sunce ju je poslalo na Sv. Duh upravo zbog te sumnje! – očajnički domeće Dubravica, a sutkinja ga upozorava da razumije njegove emocije, ali da ne prekida. Odvjetnica dodatno pita je li na Sv. Duhu trebalo biti utvrđeno curenje AmniSure testom ili ne i je li je pokojni dr. Kos još 22. 12. trebao uputiti na Sv. Duh, kad je konstatirao prijevremeni prijeteći pobačaj?
U nastavku pitanja i odgovora, po „scenariju“ kojeg se ne bi zasramio ni Kafka, vještak odvraća: - Odluka je na liječniku! Ali AmniSure je bio u ograničenim količinama. Radi se ako se nađe curenje. Na to pitanje ne mogu lako dati odgovor, lako je zaključivati naknadnom pameću: liječnik pogleda, ne vidi curenje i procijeni da ne curi. Ne znam je li liječnica napravila pregled uz spekulum ili ne, ne piše u dokumentaciji. Za konkretnu odluku je li pogreška, morali bismo imati informaciju da je vidjela malu količinu plodne vode. Ako je liječnica u Poliklinici Sunce posumnjala u curenje, a nije imala test, nije ga mogla napraviti, samo preporučiti, ali ne može i narediti da ga drugi liječnik napravi…
Umiješa se sutkinja s pitanjem vještaku: Je li za taj test potrebno da curi voda? - Ako nema sumnje, nema razloga da se test radi. Ovdje je prethodni liječnik utvrdio sumnju, međutim, kada je tužiteljica došla na pregled na Sv. Duh, nije potvrđena sumnja te nije niti napravljen AmniSure test. To vam je kao da ja sumnjam da imate rak i pošaljem vas na CT, a oni kažu da ga nema! – zaključuje vještak, zaboravljajući da je u ovom slučaju – „CT“ izostao.
Više za vještaka nema pitanja te on nudi, s obzirom da su se preispitivali njegovi troškovi (isplaćivane su mu po dvije dnevnice i plaćana trokrevetna soba u hotelu za svjedočenja koja su zakazivana u podne) da se, bude li daljnjih rasprava, uključi online. No dokazni postupak je završen, svjedočenja više nema i sutkinja zakazuje zaključno ročište 13. siječnja 2026. Na kraju pita Dubravicu ima li još što predložiti, na što joj on odgovara da ne zna bi li trebao i što bi trebao predložiti s obzirom da nije stručan.
- Vi ste izabrali punomoćnika kojeg ste izabrali! – dobacuje mu sutkinja. - A vi ste ga izbacili! Prvi put prijavili pa sad izbacili! – odvraća joj Dubravica. - Dajte, gospodine, zaista! – obrecnula se sutkinja. Na kraju ovog mučnog ročišta posve je jasno da se, ni nakon deset godina, ne nazire odgovor na ključno pitanje - jesu li liječnici u bivšem Ginekosu, a sada Gineku, i Sv. Duhu poduzeli sve što su mogli kako bi spriječili prijevremeni porod i tragediju koja je uslijedila. Jesu li način na koji je vođena trudnoća i izostanak dijagnostike i kurative doprinijeli tome da obitelj Dubravica izgubi jednog od blizanaca, a drugi ostane potpuno invalid?
Ni Goebbles se nebi posramio.