Oleksandra je još prije nekoliko tjedana preklinjala roditelje na Krimu da se opskrbe vodom, hranom i lijekovima. Njezina majka, kao i mnogi stanovnici poluotoka, upozorenje nije shvatila ozbiljno. "Moja je majka bila uvjerena da ni Rusija ni Ukrajina nikada neće učiniti ništa što bi ugrozilo Krim. Govorila je: 'Ali Krim je poseban'", prisjeća se za Politico Oleksandra, koja od 2014. godine živi u Kijevu pod stalnim pritiskom ruskih sigurnosnih službi.
No, "poseban status" Krima, koji je desetljećima građen kroz masovnu militarizaciju, ekonomsku integraciju i snažnu propagandu, ovoga ljeta drastično blijedi. Ono što je bilo strateško sidro ruske imperijalne moći, danas postaje vojna i osobna glavobolja za ruskog vođu.
Danas se život na Krimu pretvorio u distopiju. Ukrajinski dronovi precizno ciljaju energetska postrojenja i opskrbne rute, zbog čega poluotok ostaje bez struje, vode i goriva. Javni prijevoz gotovo da ne postoji, mobilne mreže padaju, a cijene su otišle u nebo. Nakon što je krajem lipnja proglašeno izvanredno stanje, čak je i turistička sezona, o kojoj ovisi egzistencija mnogih lokalnih stanovnika, postala povijest.
Izlazak s poluotoka postao je gotovo nemoguća misija. Ukrajinski udari onesposobili su mostove, a kopneni koridor kroz okupirani jug Ukrajine pod stalnim je nadzorom. Simbol ruske "pobjede" iz 2014., Kerčki most, danas je pretrpan tisućama vozila koja očajnički žele napustiti zonu potencijalnog sukoba.
Za Vladimira Putina Krim ima gotovo sakralno značenje. Njegova aneksija prije 12 godina lansirala je njegovu popularnost u nebo, a poluotok je postao "zlatni ključ" ruskih imperijalnih ambicija. Upravo odatle Rusija je 2022. godine krenula u invaziju punog opsega na Ukrajinu. Međutim, zahvaljujući tehnološkoj prednosti u dronovima srednjeg dometa, Ukrajina je promijenila pravila igre. – Želimo uništiti rusku vojnu prisutnost na Krimu i mislim da ćemo to učiniti – izjavio je Andrij Zagorodnjuk, bivši ukrajinski ministar obrane. Razbijanje ruske kontrole nad poluotokom strateški bi uzdrmalo Moskvu, budući da je Krim bio ključno logističko čvorište za sve ruske operacije, uključujući i one u Siriji.
Iako je kampanja presijecanja opskrbe Kijeva usmjerena na slamanje vojne moći i ugleda Moskve, ona je neizbježno utjecala na civilno stanovništvo Krima. Uz tisuće Rusa koje je Moskva poticala na preseljenje na poluotok, tamo još uvijek žive mnogi ukrajinski državljani, uključujući autohtone krimske Tatare koji su od tada pretrpjeli nerazmjernu represiju.
Prema riječima Refata Čubarova, čelnika krimskotatarskog Medžlisa – upravnog tijela koje su ruske vlasti zabranile i koje je sada sa sjedištem u Kijevu – autohtono stanovništvo poluotoka trebalo bi se pripremiti na još veće poteškoće u budućnosti. Savjetovao je pripremu zaliha hrane i lijekova za hitne slučajeve, izbjegavanje ruskih vojnih instalacija i osiguravanje mjesta za sklonište od napada. "Ne znamo kako će ovo završiti", rekao je.
Ali može li završiti povratkom poluotoka Ukrajini? Posljednji put kada se to činilo mogućim bilo je tijekom hvaljene ukrajinske protuofenzive 2023., a svaka nada otada je ublažena neuspjehom zemlje da u to vrijeme pomakne crtu bojišnice. "[Ljudi na Krimu] imaju određeni optimizam da bi ovo moglo završiti oslobođenjem. Ali također kažu: 'nemojte nas prevariti kao što ste to učinili 2023.'", rekao je Čubarov.
Rusija se desetljećima vojno, ekonomski, putem obrazovanja i propagande pripremala za preuzimanje Krima, primijetio je Ilja Pavlenko, bivši zamjenik načelnika Glavne obavještajne uprave Ukrajine. Ukrajina mora koristiti jednako širok spektar taktika, rekao je. "Uvijek smo govorili da je Krim Ukrajina i Ukrajina će koristiti sve metode kako bi vratila Krim. Krim se ne može vratiti samo vojnim sredstvima... Sada vršimo vojni pritisak kako bismo našim diplomatima dali priliku da sjednu za pregovarački stol i kažu: 'Nećemo izostaviti Krim'." Zagorodnjuk vjeruje da Ukrajina ima možda godinu dana da iskoristi tehnološku prednost koja sada omogućuje pritisak na Rusiju. "Naravno, [Rusija] će nas na kraju kopirati", rekao je. "Svakako si ne možemo priuštiti gubljenje vremena."
Doista, ovo bi moglo biti razdoblje prilike za Ukrajinu da vrati dio južnog teritorija koji Rusija drži od 2022. godine. No, iako se Ukrajina nada da će poluotok učiniti još težim i skupljim za držanje nego što već jest, vjerojatno će biti jednako teško i skupo za Ukrajinu da ga zadrži. "Vjerujem da je oslobođenje Krima moguće", rekao je Zagorodnjuk. "Ali ne u skoroj budućnosti", zaključio je za Politico.
Eto, komšije nezadovoljni..