Povratak kameleona: Prvo komunist, pa liberal, a sada je Trumpova kopija

Najprije je Mađarska bila sama, zatim joj se pridružila Slovačka, a iduća bi mogla biti Češka. Radi se, naravno, o skupini zemalja koje oponiraju Bruxellesu i NATO-u iako su članice tih blokova, a zagovaraju donekle proruske pozicije – potrebu za "diplomatskim rješenjima" u ratu u Ukrajini i mirenje s Moskvom. Ukratko, iako se ne slažu sa svime s Rusima, protive se europskom "liberalnom konsenzusu" kojem je glavni cilj pomaganje Kijevu.

Hoće li u tu skupinu zemalja po novome ući i Češka, ovisi o rezultatima izbora koji se održavaju u petak i subotu, 3. i 4. listopada. Konkretno, ankete predviđaju da će na tim izborima pobijediti Andrej Babiš, bogati poduzetnik i populist koji je već između 2017. i 2021. bio češki premijer, ali je na prethodnim izborima 2021. izgubio od glavnostrujaških liberalno-konzervativnih stranaka desnog centra.

Babiš se u međuvremenu ponešto i promijenio, svoju stranku pomaknuo udesno, i sada se predstavlja kao neka verzija "češkog Donalda Trumpa". Premda Babiš obećava da u slučaju povratka na vlast neće napustiti NATO ili EU, svejedno ih nastavlja kritizirati, što diže kosu na glavi činovnika u Bruxellesu, ali mu očito i diže popularnost kod kuće. Prema trenutačnim anketama, Babiševa stranka ANO vodi s 28% podrške, dok vladajući desno-centristički savez SPOLU premijera Petra Fiale ima 21%. Prednost ANO-a zapravo se ponešto smanjila uoči izbora, dugo je bila dvocifrena.

Vladajuće stranke govore da su izbori zapravo prije svega geopolitički izbor i da samo one mogu zadržati prozapadni smjer zemlje. Ministar vanjskih poslova Jan Lipavsky rekao je za njemački Deutsche Welle (DW) da "snage koje otvoreno surađuju s Putinom Rusijom žele doći na vlast". No DW je razgovarao i s umirovljenicima, koji premijera Fialu smatraju "kriminalcem".

– Vlada je dala novac Ukrajincima umjesto nama Česima. Nikada neću glasati za vas – poručio je umirovljenik aktivistima i političarima iz vladajuće stranke. Babiš očigledno računa na glas tih birača. Vrati li se na vlast, Češka bi mogla dobiti svoju verziju trampizma. Početkom ove godine Babiš je rekao za sebe i svoju grupaciju u Europskom parlamentu, Europske patriote, da su Trumpovi saveznici i izrazio je uvjerenje da će američki predsjednik zaustaviti rat u Ukrajini. Osam mjeseci poslije taj rat još bjesni. No Babiš je i dalje Trumpov pristaša, a u sklopu kampanje prodaje crvene kape s natpisom "Snažna Češka" koje su neodoljivo nalik na Trumpovu "MAGA" opremu.

S druge strane, vlada nastavlja igrati na geopolitičku kartu. Babiša optužuje da je proruski političar, a premijer Fiala tvrdi da njegov rival pomaže Vladimiru Putinu, no sam Babiš to demantira i govori da nikada nije razgovarao s Putinom. Usto govori da je ruski napad na Ukrajinu bila "velika pogreška", ali smatra da se previše naglašava ruska prijetnja Europi zbog snage NATO-a. "Ne bojim se Putina jer smo već snažni", govori Babiš. No Babiš je isto tako, kao lider oporbe, prošle godine rekao kako češka vlada "sanja o ratu s Rusijom" i da će za to koristiti vojne zrakoplove koje je kupila od Amerike, a koji zemlji, po Babišu, uopće nisu potrebni.

Njegova je retorika antiimigrantska i pritom začinjena skepsom prema NATO-u i Europskoj uniji. U tom pogledu Babiš je sličan mađarskom premijeru Viktoru Orbánu te slovačkom kolegi Robertu Ficu. Eventualni češki zaokret prema euroskeptičnim pozicijama nakon predstojećih izbora mogao bi ponovno oživiti priče o Višegradskoj skupini koju čine Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska, i koja je godinama bila glavna protivnica liberalnim pozicijama Bruxellesa.

No prevelika sklonost Mađarske Rusiji ovaj je blok zemalja učinila praktično irelevantnim dok su na vlasti u tri ostale zemlje bili političari neskloni suradnji s Moskvom. No najprije se promijenila vlast u Slovačkoj, a sada bi se isto moglo dogoditi u Češkoj. Nasuprot tim zemljama, u Poljskoj se također promijenila vlast, no u njoj vlada konsenzus u nepovjerenju prema Rusiji, i Varšava će svakako nastaviti biti najveći oponent Putinova režima na Starom kontinentu (iako su u međuvremenu Poljaci napustili neke najviše proukrajinske pozicije).

– Babišev povratak potvrdio bi da glasači u onome što je nekada bilo Habsburško Carstvo nastavljaju željeti snažne lidere, koji nažalost vjeruju da njihova snaga također dolazi iz rada protiv Bruxellesa jer osjećaju da tretman prema njima nije bio pošten i da su odbačeni na rub EU – rekao je Financial Timesu češki politički analitičar Jan Rafael Lupoměský.

Zanimljiv je ideološki put Andreja Babiša. U vrijeme bivše Čehoslovačke bio je član Komunističke partije. U 1990-ima postao je jedan od najvećih privatnih poduzetnika u zemlji, a kada je u 2010-ima osnivao stranku ANO, kojoj je i danas na čelu, najavljivao je da želi doći na vlast i upravljati zemljom kao kompanijom. Uključio je stranku u savez europskih liberala ALDE u Europskom parlamentu, i mnogi su poslije spočitavali ALDE-u što u svojim liberalnim redovima drži očiglednog populista.

Zanimljivo, kada je pobijedio na izborima 2017. vladu je njegova navodno liberalna stranka formirala sa socijaldemokratskom strankom, ali im je većina ovisila o podršci Komunističke stranke Češke i Moravske, koja je na tim izborima dobila 17 mandata. Poslije je zaoštravao svoj populizam, prešao na pozicije trampizma, a sada postoje indicije da bi vladu nakon ovih izbora mogao formirati s krajnjim desničarima iz stranke SPD. Stari i možda novi češki premijer pravi je politički kameleon.

Babiš je čovjek zanimljive biografije. Rođen je 1954. u Bratislavi, tada dijelu Čehoslovačke. Njegov je otac bio diplomat, a i mladi Andrej je s 26 godina ušao u Komunističku partiju nakon što je diplomirao ekonomiju u Bratislavi. U drugoj polovini 1980-ih bio je trgovački predstavnik jedne državne kompanije u Maroku. No desetljećima poslije, kada je Babiš postao premijer, još je jedan aspekt njegove prošlosti postao predmet kontroverzi. Češki su mediji, naime, pisali da je Babiš u 1980-ima bio doušnik tajne službe komunističke Čehoslovačke. Babiš je to svih ovih godina poricao, no rasprava se nastavila u češkoj javnosti, i sumnja je ostala. Prije šest godina Babiš je rekao kako nije ponosan na to što je bio član Komunističke partije (iako nije spominjao i mnogo težu optužbu, da je bio doušnik tajne policije, što nastavlja poricati).

U 1990-ima, nakon pada komunizma, preuzeo je tvrtku od koje je poslije nastala kompanija Agrofert. Ona je izrasla u vodeće poduzeće u neovisnoj Češkoj, i Babiševo je bogatstvo samo raslo. Postao je milijarder, uskoro i drugi najbogatiji Čeh, vrijedan četiri milijarde dolara. No, kako to često biva, imao je i političke ambicije. Osnovao je stranku ANO 2011., a 2014. je postao zamjenik premijera i ministar financija.

Kulminaciju političke karijere doživio je 2017., kada je njegova stranka pobijedila na izborima, a on je postao premijer. Osam godina poslije želi ponoviti taj uspjeh. U politici je Babiš imao uspone i padove: osim što je 2021. izgubio na parlamentarnim izborima, kandidirao se 2023. za predsjednika, gdje je također izgubio od današnjeg šefa države, prozapadnog centrista i generala Petra Pavela.

Zanimljivo, sada upravo Pavel drži ključ njegova mogućeg povratka na vlast. Naime, Pavel prema ustavu mora potvrditi novog premijera, i postoje teorije (zasad malo vjerojatne) da bi mogao odbiti to učiniti s Babišem čak i ako on pobijedi na izborima. Portal Politico napravio je priču da postoji ta mogućnost, a predsjednik je već rekao kako neće potvrditi ministre koji će zahtijevati izlazak zemlje iz NATO-a ili EU. Pa iako je Babiš skeptičan prema ovim organizacijama, kategorički odbija pomisao izlaska iz tih saveza. Štoviše, Babiš sam sebe opisuje kao jamstvo ostanka u EU i NATO-u.

Postoji još jedan problem s Babišem: naime, čeka presudu u korupcijskom slučaju o tomu je li njegova tvrtka Agrofert oštetila proračun za dva milijuna eura ilegalno primajući subvencije za tvrtke srednje veličine. Češki sudovi najprije su ga oslobodili krivnje, ali je Visoki sud zatim srušio tu presudu i naredio ponovno suđenje. Sada je očigledno da će presuda doći tek nakon izbora. Isto tako, postavlja se pitanje mogućeg sukoba interesa osobe koja cilja na premijersku poziciju, a vlasnica je jedne od najvećih tvrtki. Tijekom svojeg premijerskog mandata prenio je vlasnička prava na dva fonda, no zatim su službe Europske komisije procijenile da je on s mjesta predsjednika vlade nastavio utjecati na te fondove. Kaže da će ako ponovno postane premijer poštivati sve zakone, ali tvrdi da neće prodati Agrofert. Niječe sve optužbe protiv sebe i Agroferta te ih opisuje kao "izume Bruxellesa i neokomunističkih gusara ovdje".