Novi zakon bitno mijenja pravila: Na 100 metara od obale samo plaže i šetnice, nikakve mobilne kućice

Gotovo 1700 komentara stiglo je u postupku e-savjetovanja o novom Zakonu o prostornom planiranju koji bi trebao definirati status mobilnih kućica u kampovima, oko kojih se već mjesecima vodi žestoka rasprava između Ministarstva graditeljstva i Ministarstva turizma. U srži problema su neusklađeni propisi – Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti mobilne kućice svrstava u kamp-opremu, a građevinska inspekcija zauzela je stav da je riječ o građevinama za koje je potrebna građevinska dozvola. U tom smjeru ide i novi Zakon o prostornom uređenju koji bitno mijenja dosadašnja pravila o kojima ovisi sudbina više od 16.000 mobilnih kućica u gotovo 900 hrvatskih kampova, najbrže rastućeg segmenta domaćeg turizma. Rasprava se rasplamsala nakon slučaja Jazine u Tisnom, gdje je državni inspektor odlučio da su mobilne kućice – građevine.

Izgrađenost 30% Ministarstvo prostornoga uređenja u novom članku 67. postavlja čvršća pravila za kampove. Zadržava se obveza očuvanja zatečene vegetacije, najmanje 40 posto zelenila i gornja granica izgrađenosti od 30 posto, pri čemu se u izgrađenost računaju i građevine "neovisno o tome jesu li čvrsto vezane za tlo ili prenosive". Uz to, u kampovima izvan naselja u pojasu od 100 metara od obale dopušteni su tek otvoreni i privremeni sadržaji – bazeni, igrališta, šetnice, sunčališta, plaže. U kampovima unutar naselja taj pojas je 25 metara. Ministarstvo poručuje da se time zaustavlja godinama prisutan trend "cementiranja" obale kroz objektivno trajno postavljene jedinice koje se vode kao privremene. "Moramo sačuvati krajobraz, ujednačiti praksu i zatvoriti pravne rupe zbog kojih se privremeni smještaj pretvara u trajni", obrazlažu ukratko logiku novog članka.

Posebno ističu mogućnost uklanjanja svega što se u kampu ne smatra građenjem te sezonsko korištenje takvih sadržaja. Industrija uzvraća da Ministarstvo "mijenja pravila igre" i udarac zadaje baš najodrživijem obliku turizma. Kamping udruženje i vodeći operateri podsjećaju: mobilna kućica je u turističkim pravilnicima definirana kao pokretna oprema koja nije čvrsto vezana za tlo. Ako je zakon o prostoru počne tretirati kao građevinu ili je podvede pod izgrađenost, otvara se pravna nesigurnost – od izdavanja dozvola do mogućeg knjiženja kao nekretnine. "Ne tražimo carte blanche, nego jasne uvjete postavljanja i uklanjanja, standarde zaštite okoliša i logičnu udaljenost od obale", kažu predstavnici sektora.

Predsjednik Izvršnog odbora Kamping udruženja Hrvatske Veljko Ostojić poručuje da "apsolutna zabrana postavljanja sadržaja u pojasu od 100 metara od mora nije razmjerna cilju zaštite prostora" i da bi "takvo ograničenje ozbiljno ugrozilo tržišnu konkurentnost hrvatskih kampova, koji su među najuspješnijima u Europi". – Vjerujemo da će Ministarstvo uvažiti argumente struke i pronaći rješenje kojim će se zaštititi obala, ali i omogućiti održiv razvoj kamping turizma – dodaje Ostojić. Njihov je protuprijedlog dvojak. Prvo, jedinstvena udaljenost od 25 metara od obalne crte za sve kampove, neovisno o lokaciji, uz stroge kriterije očuvanja krajobraza. Drugo, izričito normiranje da su mobilne kućice i glamping jedinice oprema kampa, a ne građevine, pa se ne uračunavaju u koeficijente izgrađenosti.

U tom pojasu, tvrde, treba dopustiti i nužnu prateću infrastrukturu niskog intenziteta – sanitarne čvorove, manje ugostiteljske i recepcijske punktove – jer bez toga kampovi gube funkcionalnost i konkurentnost. Podsjećaju i na europsku praksu, gdje se uz stroge uvjete dopuštaju zahvati blizu obale upravo zato što su uklonjivi i bez trajnog utjecaja na reljef. Prostorna struka je podijeljena. Dio arhitekata i planera podržava stroži obalni pojas od 100 metara u kampovima izvan naselja: "To je jedini način da zadržimo javni interes nad najosjetljivijim prostorom. Kumulativni učinci 'laganih' jedinica u praksi nisu lagani – platoi, terase, betonska ležišta i ograde postaju trajne." Upozoravaju da "sezonsko postavljanje" često ostane na papiru, a da se turistički kriteriji iz jednog resora ne smiju prelijevati u stvarnopravni status u drugom. Za njih je ključno da zakon jasno kaže: što je gradnja, to ulazi u izgrađenost; sve ostalo mora biti stvarno uklonjivo bez građevinskih radova.

Traže kompromis Drugi dio struke sklon je kompromisu: precizno definirati tehničke uvjete postave (tip temelja, priključci, ograničenje gabarita), obvezne planove uklanjanja i obnovu tla, uz neovisni očevid. "Regulator mora razlikovati trajni objekt od opreme. Ako mobilna kućica stoji na vijčanim mikro-temeljima, bez ploče, s brzim odspajanjem instalacija – to je oprema. Ako je na betonu, s platformama i zidovima – to je građevina. Crta se može povući tehnički, a provjeravati inspekcijski", poručuju.

Lokalne zajednice, koje od kampova žive, strahuju od naglog pada prihoda i ulaganja ako zabrane budu apsolutne u prostoru gdje konfiguracija terena praktično onemogućava smještaj izvan 100 metara. "Ne možemo preko noći preseliti kamp s poluotoka. Trebaju nam jasna pravila, ali i tranzicija bez retroaktivnosti", poručuju gradovi i općine. Jasna definicija statusa mobilnih kućica bit će ključ rješavanja prijepora između dvaju resora, a kako doznajemo iz Ministarstva graditeljstva posebno su osjetljivi upravo na odredbe turističkih pravilnika te smatraju da se preko njih godinama legalizira bespravna gradnja.