Istodobno kada su dva mirovinska društva registrirana za isplatu dvostupnih mirovina objavila da su u svoju ponudu uvrstila i neindeksirane mirovine, javio se i državni REGOS s pojašnjenjem da će promijeniti sadržaj informativnog izračuna mirovine. Na temelju njihova pisma novi umirovljenici biraju hoće li zadržati kombinirane mirovine ili će se vratiti u državni mirovinski sustav. Dvije trećine novih umirovljenika vraća se u prvi stup, pa se i njihova mirovinska štednja prebacuje u državni proračun.
Savjet stručnjaka
Preostala trećina, koja uzima kombiniranu mirovinu, morat će odlučiti hoće li da im se mirovina iz drugog stupa usklađuje s inflacijom ili će uzeti oko 30 posto veću neindeksiranu mirovinu. Takva bi mirovina ostala ista cijelo vrijeme isplate. Dvostupnu mirovinu prima oko 20 tisuća osoba. Odluka nije laka, pa smo isto pitanje – kakav bi savjet dali ljudima koji odlaze u mirovinu s obzirom na indeksaciju mirovina – postavili nekolicini utjecajnih ekonomista: Danijelu Nestiću i Željku Lovrinčeviću s Ekonomskog instituta Zagreb, Petru Vuškoviću iz Centra za javne politike i ekonomske analize te Predragu Bejakoviću iz Instituta za javne financije.
Danijel Nestić, stručnjak za mirovinski sustav, kaže da je neindeksirana mirovina dobra opcija “ako je netko bitno narušenog zdravlja”. Ako je, s druge strane, osoba otišla u prijevremenu mirovinu i dobrog je zdravlja, tada je odgovor vjerojatno – ne. – Izbor je duboko osoban. Ako netko želi veću kupovnu moć mirovine na početku, mora si “riješiti neke stvari” ubrzo nakon odlaska u mirovinu i spreman je prihvatiti postupni gubitak kupovne moći kasnije, njemu će vjerojatno više odgovarati neindeksirana mirovina. No, treba gledati cjelinu. Najveći dio mirovine dolazi iz prvog stupa, koji je indeksacijom zaštićen od inflacije i ubuduće će imati realni rast participacijom u rastu plaća u gospodarstvu. Manji dio dolazi iz drugog stupa, i to što je on neindeksiran ne mora značiti pad kupovne moći ukupne kombinirane mirovine u budućnosti – objašnjava Nestić. Dodaje da je taj omjer različit za svaku osobu, pa je odluka o izboru nužno individualna.
Predrag Bejaković, također stručnjak za mirovinski sustav, kaže da ne zna kako bi na to pitanje odgovorio, a da ne pogriješi. – Mirovina je dugoročno pravo i ne usudim se ništa prognozirati. Kod nas se propisi i okolnosti mijenjaju preko noći, zbog čega je teško ikoga savjetovati – ističe Bejaković.
Ekonomist mlađe generacije Petar Vušković izjasnio se u korist indeksacije: – Za one koji tek ulaze u mirovinu povoljnije je uzeti indeksiranu mirovinu. Za očekivati je da će u dužem roku rizik inflacije biti izraženiji. Neindeksirana mirovina ima smisla samo ako je barem za trećinu viša od indeksirane. Sve što je ispod toga predstavlja ozbiljan rizik da inflacija “pojede” tu početnu prednost, osobito ako uzmemo u obzir stope inflacije u posljednjih pet godina. Svakako, kada govorimo o mirovinama, trebalo bi razmotriti i ukidanje poreza na mirovine – poručuje Vušković.
Željko Lovrinčević podsjeća da se kod mirovina uvijek radi o vrlo dugim razdobljima. – Svaki osiguranik mora sam odlučiti – ovisno o vlastitom zdravstvenom stanju, očekivanom trajanju života i obiteljskoj situaciji. Sve su to individualne odluke. Što je kraće razdoblje primanja mirovine, to je izbor neindeksirane mirovine povoljniji. To je opcija za ljude koji procjenjuju da će mirovinu koristiti kraće vrijeme. Za prosječnog korisnika, s prosječnim zdravstvenim stanjem, odgovor bi vjerojatno bio – ne. Stopa inflacije gotovo će sigurno biti viša od projekcije mirovinskih društava, pa će dugoročno korisnici realno gubiti – kaže Lovrinčević.
Naši izračuni pokazuju da bi ženama, s obzirom na to da u prosjeku dulje primaju mirovinu, indeksacija bila povoljnija opcija – kao što je to, uostalom, i povratak u prvi stup. No takve su procjene nezahvalne, kao što je i nezahvalno ljude dovoditi u situaciju da u trenutku odlaska u mirovinu razmišljaju o tome koliko će dugo živjeti. – Može postojati opravdanje za izbor neindeksirane ako netko trenutačno treba veća primanja, primjerice zbog troškova liječenja ili drugih potreba. Neki možda računaju i na to da će država intervenirati ako sustav pokaže slabosti, no to nije sigurno – napominje Lovrinčević.
Država je budućim umirovljenicima omogućila da se nakon 90 dana predomisle, no Lovrinčević upozorava da se u tom kratkom razdoblju ne može vidjeti stvarni učinak inflacije – potrebno je promatrati razdoblje od 20 i više godina. Otvorena je i mogućnost kasnijeg istupanja, ali uz suglasnost mirovinskog društva.
Indeksacija bolja za žene
– Zbog preuzimanja inflacijskog rizika od korisnika mislim da neindeksirana mirovina neće biti osobito atraktivna. No važno je da se sve dobro i transparentno komunicira s građanima te da ih se financijski opismeni, jer se ovdje na neki način radi i o preuzimanju rizika inflacije na sebe, a time i o dugoročnom riziku gubitka kupovne moći – zaključuje Lovrinčević.
Prema najnovijim podacima iz državnog mirovinskog sustava, muškarci koji su ove godine preminuli primali su mirovinu prosječno 19 godina, a žene nešto manje od 26 – u prosjeku 22 godine. Ovisno o inflaciji, projekcije pokazuju da bi za prosječno trajanje primanja mirovine od 22 godine neindeksirana mirovina mogla izgubiti isplativost nakon otprilike 12 do 14 godina. Drugim riječima, ako korisnik očekuje da će mirovinu primati kraće od 12 godina, neindeksirana može biti bolji izbor. Ako očekuje duže razdoblje primanja, indeksirana postaje isplativija jer kumulativno nadmašuje početnu prednost od 30 posto.
Uzmeš neindeksiranu i 30% viška ulažeš u dionice i fondove. Ako umreš ranije, novac ostaje nasljednicima, ako živiš nešto malo dulje, opet ćeš imati nekakav prinos. U svakom slučaju ulagati se može bolje i pametnije od države.