Pokidani lanci dobave na svjetskim tržištima, čemu je veliki razlog i carinski rat EU i Kine, na europskom su tržištu uveli nered, poglavito kad su svinjetina i mliječni proizvodi u pitanju. Hrvatski potrošači su zadovoljni, litra trajnog mlijeka u trgovinama se može kupiti i za svega 51 cent, što je tek cent više nego za mlijeko u otkupu danas dobivaju naši farmeri, a s padom cijena svinjskih polovica – svinjski but bez kosti u maloprodaji košta svega 3,27 eura/kg, za koliko se na tržnici može kupiti tek 1,5 kilogram krumpira, 700 grama blitve ili manja glavica cvjetače.
Ni 2026. ne obećava
– Zakompliciralo se – kaže i direktor Croatiastočara Branko Bobetić – Europa pliva u svinjetini i mlijeku. Iako su proizvođačke cijene poljoprivrednih proizvoda posljednjih godina rasle – i u četvrtom su tromjesečju 2025. dosegnule znatno veće razine nego prije pet godina – one i dalje rastu sporije od maloprodajnih. Hrvatska je najgora članica EU po samodostatnosti, potrošnja raste, a s njome i daljnja ovisnost o uvozu – više od 200.000 tona mesa i klaoničkih proizvoda godišnje s čime smo u 2024. ostvarili rekordni vanjskotrgovinski deficit od više od 625 milijuna eura.
Prema DZS-u, cijene stoke, peradi i stočnih proizvoda u zadnjem tromjesečju 2025. bile su 53,4% više nego u 2020., dok su u usporedbi s istim razdobljem 2024. porasle za 7,7%. Najviše su rasle cijene goveda, za čak 28,2% u odnosu na prethodnu godinu, dok su cijene svinja u četvrtom tromjesečju lanjske godine pale za 19% u odnosu na isto tromjesečje 2024., što predstavlja jedan od najvećih padova u stočarskom sektoru.
Troškovi proizvodnje, tzv. inputi, bili su 37% viši nego u 2020., ali su u odnosu na isto razdoblje 2024., zbog smanjenja cijena energije, gnojiva i stočne hrane blago pali za 0,4%. Ipak, nastavak dugoročnog trenda rasta poljoprivrednih cijena u odnosu na 2020., jak konkurentski pritisak velikih proizvođača iz trećih zemalja, sve češće pojave zaraznih bolesti životinja, niska samodostatnost i deficit kvalificirane radne snage, te sve izraženija nestabilnost u pojedinim sektorima zbog pada otkupnih cijena, poput svinjetine, upućuju na to da će planiranje proizvodnje i ekonomska održivost domaćih gospodarstava i u ovoj godini biti otežani.
Posljednji potpuni podaci Eurostata i DZS-a govore kako je ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje (outputa) na razini država članica i u Hrvatskoj u 2024., u odnosu na 2020., povećana oko 28%. Prosječni udio vrijednosti outputa stočarske proizvodnje u Hrvatskoj je bio veći za 38%, a na razini država članica oko 41%, analizira Bobetić.
– Ukupna proizvodnja mesa u RH, prema DZS-u, u 2024. je u odnosu na 2020. rasla za oko 5% – najvećim dijelom zbog povećanja proizvodnje mesa peradi. U istom razdoblju, uvoz svih vrsta mesa bio je veći za 44%, a porasla je i ukupna potrošnja mesa uključujući i meso u mesnim proizvodima. Potrošnja mesa iz domaće proizvodnje rasla je za 5%, a potrošnja mesa iz uvoza za 25%. Hrvatska se nalazi u grupi pet europskih zemalja s najvećom potrošnjom mesa per capita od blizu 90 kg, što je za gotovo 30% veća potrošnja od EU prosjeka, no samodostatnost u sektorima mesa u 2024. je pala ispod 60%. U sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u promatranom razdoblju smanjen je otkup mlijeka za 13%, a ukupna prerada mlijeka za 6%. Samodostatnost u mliječnom sektoru bila je približno oko 40% i u odnosu na 2020. godinu pala je za cca 10% – objašnjava Bobetić.
Lani je konačno zaustavljen pad otkupa mlijeka, makar simbolično. Bio je, naime, za cca 1% veći u odnosu na godinu prije. No činjenica da je u 2024. u sektoru uvoza i izvoza živih životinja, mesa, mesnih i mliječnih proizvoda ostvarena negativna bilanca veća od 1 milijarde eura – čak 2,4 puta veća nego 2020. – alarmantna je.
– Nužno je sveobuhvatno sagledati razloge izrazito niske samodostatnosti ovih izuzetno važnih nutritivno esencijalnih proizvoda te na razini Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva i ostalih ministarskih resora Vlade RH definirati provedbu mjera za povećanje proizvodnje, održivosti, konkurentnosti i samodostatnosti u prehrambenom lancu animalnih proizvoda – kaže Bobetić. Dodaje kako je, među ostalim, Vlada RH na prijedlog Ministarstva poljoprivrede usvojila programe razvoja za sektore mesa i mlijeka do 2030. vrijedne oko 740 milijuna eura. No za njihovu provedbu potrebno je oformiti reprezentativne radne skupine.
Nedostaje novca i ulaganja
– Prehrambena sigurnost je kao i obrambena sigurnost – a mi smo tu izuzetno ranjivi. Povećanje proizvodnje te održivosti i konkurentnosti u ovim sektorima iziskuje vrlo visoka investicijska ulaganja kako u postojeće tako i u nove kapacitete primarne stočarske proizvodnje i prateće industrije. Stoga je do kraja ovog programskog razdoblja Zajedničke poljoprivredne politike RH, kao i za naredno programsko razdoblje nužno povećati nacionalni udio ruralne omotnice koji u Hrvatskoj u odnosu na EU sredstva ima udio od 26% dok je taj udio na razini država članica 66% – tvrdi Bobetić.
Upozorava da su proizvodi domaće industrije suočeni i s nelojalnom konkurencijom proizvoda iz uvoza na tržištu, poput trajnih mlijeka, po gotovo dampinškim cijenama, a neravnoteža stope PDV-a osnovnih inputa te animalnih proizvoda više dodane vrijednosti, dodatno opterećuje poslovanje sektora stočarstva i prateće industrije. S druge strane, ni uvozne cijene nisu više tako male – primjetan je njihov enormni rast. Prosječne uvozne cijene mesa i mesnih proizvoda u 2024. u odnosu na 2020. godinu bile su veće za 53%, a prosječne cijene mlijeka za preradu i mliječnih proizvoda za više od 70%.
– Državni zavod za statistiku odredio je 2021. godinu kao baznu godinu za praćenje proizvođačkih cijena hrane na mjesečnoj razini. U 2024. godini indeks proizvođačkih cijena mesa i mesnih proizvoda u odnosu na 2021. bio je 123,8, indeks proizvođačkih cijena mliječnih proizvoda 127,6, a za cijelu grupu prehrambenih proizvoda 123,5. Usporedbom indeksa potrošačkih cijena u odnosu na proizvođačke cijene evidentan je znatno brži rast maloprodajnih cijena. U 2025. u odnosu na 2021. potrošačke cijene mesa i mesnih proizvoda u Hrvatskoj su bile više 41,3%, a proizvođačke za 24,9%. Potrošačke cijene mliječnih proizvoda u 2025. u odnosu na 2021. bile su više za 42,4, a proizvođačke za 31,7% – zaključio je Bobetić.
Ne pišite glupost, mlijeko se nigdje ne može kupiti za 51 cent, no da i može, to je samo dokaz koliko su kvazi zagovaratelji domaćeg, zajedno sa političarima, nanijeli štete domaćim proizvođačima prepisujući i prihvaćajući razne uredbe EU. Samo malouman čovjek će nasjesti na priče o domaćem i boljem te opravdavati duplo više cijene od uvoznog u čiju kalkulaciju cijene ulazi i, nimalo zanemariv trošak prijevoza. Iz litre kravljeg mlijeka jednako i, domače i, strane mljekare izvlače sve i svašta.... pa ako se strancima isplati proizvoditi i prodavati mlijeko ispod 30 centi po litri (bez marže i troška prijevoza), onda nije problem uvoz, već loša politika i hr. političari koji uništavaju domaću industriju.