Rast nominalne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u razdoblju od 2016. do 2025. za 40%, uz istovremeni realni pad proizvodnje za 10%, govori o prosječnom rastu proizvođačkih cijena poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj za oko 50%. A ne samo da se dinamika rasta cijena posljednjih godina ubrzava – zbog nedostatne vlastite proizvodnje praćene negativnim trendovima njezina smanjenja, klimatskih promjena te rasta cijena outputa u poljoprivredi koji su jedan od najvažnijih faktora – za očekivati je i njihov daljnji rast, zaključak je dr. sc. Gorana Buturca, istraživača Ekonomskog instituta Zagreb u najnovijoj analizi " Kakva je budućnost cijena hrane?". Prema posljednjim dostupnim podacima DZS-a i Eurostata proizvođačke cijene poljoprivrednih dobara u Hrvatskoj su od 2020. do 2024. u prosjeku rasle za 38%. Istovremeno, analizirajući kretanja cijena po skupinama, vidljivo je kako je najveći cjenovni rast zabilježen kod ovaca i koza, i to za 80%. Slijede rast cijena jaja za 76% i krumpira (uključujući sjemenski) za 67%. Cijene vina su u prosjeku rasle za 62%, voća za 53, a povrća za 50%. Najmanja cjenovna povećanja zabilježena su kod konja – za 12%, cvijeća i sadnica za 18% te kod žitarica – za 25% – ističe Buturac.
Od povrtlarskih kultura u razdoblju 2020.-2024. najviše su rasle cijene krumpira za potrošnju, kupusa, luka, zelene salate i rajčice. Pritom je prosječna cijena krumpira za potrošnju u prosjeku porasla za 81,4%, kupusa za 79, luka za 73, zelene salate za 70%, dok se cijena rajčice u prosjeku povećala za 66%. Među voćem su najviše poskupile mandarine i to u prosjeku za 112,4%. Slijedi rast cijena grožđa za 79,3 i trešanja za 51%. – Prema procjenama Eurostata za 2025. godinu zabilježen je nastavak rasta proizvođačkih cijena poljoprivrednih proizvoda. Pritom je na međugodišnjoj razini došlo do najvećeg rasta cijena goveda i to za 20%. Slijede cijene maslinovog ulja koje su u prosjeku rasle za 16% te prosječni rast cijena cvijeća i sadnica u iznosu od 15%. Cijene ovaca i koza nastavljaju s dinamičnim rastom i u 2025. Pritom su one u prosjeku porasle za 13%, a cijene jaja za 7% – tvrdi Buturac.
Prosječno smanjenje cijena u Hrvatskoj lani je zabilježeno tek kod svinja – i to za 11% te kod krmnog bilja – za 8%. – Iako je poljoprivreda od iznimne važnosti za globalno stanovništvo zato što osigurava kontinuiranu proizvodnju dovoljnih količina kvalitetne hrane za rastuću globalnu populaciju, osigurava gospodarske aktivnosti i zapošljavanje u ruralnim područjima, svijet se, osim s rastom cijena hrane, sve više suočava s poteškoćama u njezinoj proizvodnji. Ovi problemi su već dobro poznata, stara rak rana hrvatskog gospodarstva. Usprkos prirodnim resursima, izvrsnim agro-klimatskim uvjetima i bogatoj tradiciji u proizvodnji, Hrvatska danas puno više potroši hrane nego što je proizvede. Taj jaz u korist potrošnje hrane u 2024. je iznosio nevjerojatnih 2,1 milijardu eura. Istovremeno, višedesetljetni odnos prema poljoprivredi pozicionirao je našu zemlju pri dnu ljestvice europskih zemalja po proizvodnji i izvozu hrane. Izvozom prehrambenih proizvoda od 803 eura po stanovniku, Hrvatska značajno zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama Europe. Nizozemska izvozi 7,6 puta više hrane po stanovniku nego Hrvatska, Danska 4,3 puta, Belgija 4,2 puta, a Irska 3,5 puta – napominje Buturac.
Povećanju cijena hrane uvelike pridonosi rast cijena inputa. To se prije svega odnosi na rast cijena tekućih inputa (operativnih troškova) koji su u razdoblju 2020.-2024. u prosjeku rasli za 38%, najviše energenti. Cijene motornih goriva su u prosjeku porasle za 88%, goriva za grijanje za 87%, dok su cijene maziva povećane za 96%. Rast cijena energenata posljedično pridonosi rastu cijena gnojiva koje su u prosjeku povećane za 67%, ističe naš sugovornik. A niti sjemenje i sadni materijal nisu pošteđeni rasta cijena – u prosjeku su rasli 31%, troškovi održavanja opreme porasli su za 34, a troškovi održavanja zgrada 39%. – Procjene proizvođačkih cijena poljoprivrednih kultura za 2025. govore u prilog nastavku rasta cijena. Pritom su cijene poljoprivrednih proizvoda u EU u razdoblju 2020.-2025. u prosjeku porasle za 42%. Promatrajući pak kretanja na međugodišnjoj razini zapaža se rast cijena poljoprivrednih proizvoda u EU u 2025. za 3% u odnosu na 2024., dok je u Hrvatskoj koja je u sredini ljestvice EU zemalja, prosječni rast cijena poljoprivrednih dobara bio nešto veći od prosjeka zemalja EU te je za razdoblje 2020.-2025. iznosio 44% – kaže Buturac.
Pritom, dodaje, valja imati na umu kako se Hrvatska po kupovnoj moći stanovništva i realnom BDP-u po stanovniku nalazi u donjem dijelu ljestvice europskih zemalja te shodno tomu rast cijena poljoprivrednih proizvoda ima snažnije nepovoljne učinke na hrvatsko stanovništvo u usporedbi sa stanovništvom koje živi u nekima od bogatijih zemalja EU. Također, zanimljivo je da većina zemalja članica Europske unije koje su ekonomskom veličinom usporedive s Hrvatskom uspijevaju realizirati manje cijene poljoprivrednih proizvoda nego Hrvatska. To se prije svega odnosi na Dansku, Maltu, Litvu, Latviju, Finsku, Češku, Belgiju i Slovačku. Dok je u Hrvatskoj prosječni rast cijena poljoprivrednih proizvoda u razdoblju 2020.-2025. bio 44%, on je u Danskoj iznosio 27, Malti 28, Litvi, Bugarskoj, Latviji i Finskoj po 35%, Češkoj 36, Belgiji 37, a u Slovačkoj 39%. – Uz rast svjetskog stanovništva, rast cijena hrane je uvelike uvjetovan klimatskim promjenama. One ostavljaju sve veći danak na smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura što u konačnici smanjuje ponudu na tržištu i stvara pritisak na rast cijena. Emisija stakleničkih plinova pridonosi globalnom zagrijavanju Zemljine površine i atmosfere koje se na poljoprivrednim površinama ogledaju u dugotrajnim sušnim razdobljima praćenim iznadprosječnim temperaturama. Godina 2025. bila je druga najtoplija godina u povijesti mjerenja temperatura.
Prema podacima Službe za klimatske promjene Europske unije Copernicus (C3S) prosječna je temperatura za 2025. godinu bila 1,48 °C iznad predindustrijskog prosjeka. To je izjednačava s 2023. i stavlja na drugo mjesto nakon 2024., koja je bila 1,6 °C iznad predindustrijskog prosjeka. Sam pojam predindustrijski prosjek odnosi se na globalnu prosječnu temperaturu površine Zemlje prije nego što je ljudska aktivnost, prvenstveno kroz masovno sagorijevanje fosilnih goriva, počela značajno utjecati na klimu. Znanstvene institucije poput Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koriste razdoblje od 1850. do 1900. godine kao standardnu osnovicu za predindustrijske temperature. Zašto baš to razdoblje? Iako je industrijska revolucija započela ranije (oko 1750.), razdoblje 1850. – 1900. odabrano je, jer za njega postoje najranija pouzdana i izravna mjerenja temperature s pomoću instrumenata diljem svijeta – napominje Buturac te dodaje kako zbog klimatskih promjena ne izostaju niti vremenske nepogode u obliku snažnih oluja, tuče, poplava i slično koje nemilice uništavaju usjeve poljoprivrednika.
Uz smanjenje otpornosti poljoprivrednih kultura, takvo okruženje nailazi na plodno tlo razvoja i širenja raznih štetnika i bolesti koje ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju. Ne samo da nepovoljni vremenski uvjeti ograničavaju ponudu na tržištu, već ugrožavaju i kvalitetu mnogih poljoprivrednih kultura. – Prema najnovijim procjenama UN-a oko 75% svjetskog stanovništva živi u zemljama koje se suočavaju s nestašicom vode, zagađenjem vode ili sušom. Pritom je utvrđeno kako većina regija prekoračuje svoj godišnji priljev voda te da se troše podzemne vode. Za obnavljanje podzemnih voda potrebne su tisuće godina. Sedamdeset posto glavnih vodonosnika u svijetu opada. Mnoge od tih promjena su nepovratne. Dva ključna pokretača potrošnje vode su poljoprivreda i gradovi koji se šire u sušna područja. Polovica ukupne proizvodnje hrane u svijetu je u područjima sa sve manjim zalihama vode. Smanjenje korištenja vode u poljoprivredi zahtijevat će ekonomsku diversifikaciju, budući da je to izvor sredstava za život za više od 1 milijardu ljudi na našem planetu. Većina njih živi u zemljama s nižim prihodima, koje često izvoze hranu u uslužna gospodarstva zemalja s višim prihodima – objašnjava Buturac te dodaje kako izazovi rasta svjetskog stanovništva i klimatskih promjena šalju dodatne signale o važnosti proizvodnje hrane.
– U takvim okolnostima za zemlju poput Hrvatske koja još uvijek uživa u svim prirodnim blagodatima za proizvodnju hrane, pad realne proizvodnje u poljoprivredi u posljednjih 10 godina u iznosu od 10% čini se neopravdanim. Nedostatna vlastita proizvodnja, praćena negativnim trendovima njezina smanjenja, također daje obol rastu cijena hrane u Hrvatskoj – ističe Buturac te zaključuje: Promatrajući globalna kretanja, razvidno je da ako se svijet ozbiljnije ne uhvati u koštac s klimatskim promjenama i ne prihvati potrebu povećanja proizvodnje hrane uslijed rasta svjetskog stanovništva možemo očekivati nastavak rasta cijena hrane.