U srijedu se u Lisinskom održava koncert za glazbene sladokusce. Naime, te će tematske večeri, koja je naslovljena "Zoran pjeva Arsena", najpoznatije hitove Arsena Dedića pjevati njegov veliki prijatelj Zoran Predin. A njega smo prije nekoliko dana sreli u Ulcinju kao sudionika sportskog Mundijala prijateljstva.
– Tradicionalni koncert "Zoran pjeva Arsena" ove godine će biti posvećen obitelji Dedić i njihovoj tragičnoj sudbini. Guštam pjevati Arsenove stihove, a pjevam one u kojima sam pronašao sebe. Uvijek kada pjevam njegove pjesme, on je sa mnom.
Loptu zamijenila gitara
A sa Zoranom u najjužnijemu crnogorskom gradu bio je košarkaški mu prijatelj Petar Vilfan, koji ga je i nagovorio da mu se pridruži kao gost manifestacije posvećene velikanima sporta bivše SFRJ. No, naš sugovornik je tijekom svojih kadetskih godina i sam trenirao košarku.
– Kada je 1970. Jugoslavija postala svjetski prvak, ja sam odlučio trenirati košarku. Živio sam u Mariboru s lijeve strane rijeke gdje je bio takozvani građanski dio Maribora, dok je Pero Vilfan bio s desne strane, a to je bio proleterski dio grada. Stoga smo bili u dva različita kluba; ja sam bio u Braniku, a on u Željezničaru. Kao klinci susretali smo se dok on jednog ljeta nije narastao 17 centimetara te počeo igrati za selekciju. Ja sam u međuvremenu ostao malen, a i nisam bio neki poseban talent. No, u te sam četiri godine život provodio u klubu, na treninzima i utakmicama. Sve što mi se događalo u pubertetu, od 14. do 17. godine, sve je bilo vezano za košarku. Onda sam iščašio zglob i tada je loptu zamijenila gitara. Onda sam okupio svoj bend Lačni Franz i glazba je postala moj život. No, košarka je moja velika ljubav i sada sam navijač. Napisao sam himnu za Eurobasket 2013., pa pjesmu za ABA ligu. Moj je prijatelj Željko Obradović pa sam postao partizanovac.
A još ima i velikog prijatelja u bivšem cibosu Zoranu Čuturi.
– Naravno, imam prijatelja košarkaša i u bendu Nikolu Čuturila, koji je zvezdaš. Volim dobru košarku, svoj klub, ali priznajem kvalitetu i suparničkim klubovima, onima za koje ja navijam.
Zoran je veliki navijač Cedevita Olimpije pa se iz te strasti dogodio i onaj nemili incident kada je u Stožicama, ljutit zbog suđenja upitne kvalitete, udario portugalskog suca Lopeza. On se u svojim tekstovima ponekad bori i protiv društvene nepravde, a taj dan se, kaže, dogodila sudačka nepravda.
– Tako je. Te su se nepravde skupljale tijekom života kao pahuljice, kao lišće s drveća. Te je večeri pala jedna previše, jedna je kap prelila čašu u potpuno bedastoj utakmici u kojoj to Olimpiji nije ništa značilo, ali gostujućem Budiveljniku jest i suci su stvarno pretjerali. Zanimljivo je da je taj sudac u roku od 24 sata skinut s liste sudaca, što je bila svojevrsna ilustracija kako je sudio. No, to ne opravdava moje ponašanje. Meni je puknuo film i na nekoliko sam sekundi izgubio kontrolu. To mi se više nikad neće dogoditi. S druge strane, sada postoji puno šala na moj račun. Još dok je na Eurobasketu trajala utakmica moje Slovenije protiv Njemačke, kojoj su suci bili skloniji, dobivao sam puno poruka: "Zorane, gdje si, brzo dođi u Rigu." Fiba doista mora angažirati bolje suce za tako velika natjecanja.
Neko mu je vrijeme bilo zabranjeno dolaziti na Olimpijine utakmice?
– Dvije godine. To je bila i Fibina i klupska odluka. Bila je to jako skupa kazna, puno je novca otišlo zbog te moje gluposti, a snimka s te utakmice moj je najgledaniji video na YouTubeu. Bez obzira na sve hitove koje sam napravio. S druge strane, ako bih unajmio dobrog odvjetnika, mogao bih dobiti nešto novca za taj video. No, meni se ne da jer to je prošlost.
Schröder stalno provocira
Povremeno je znao otići i na velika natjecanja na kojima nastupa Slovenija?
– Bio sam, recimo, na Eurobasketu u Berlinu kada je Slovenija pobijedila baš Njemačku s gotovo istom momčadi s kojom su Nijemci sada osvojili europsko zlato. Nijemci su odlični, no morate priznati da Schröder provocira svojim izrazima lica i mora s time prestati jer će jednog dana "popiti" nešto što nikome ne bih priuštio.
S obzirom na to da će sada abaligaški program u Ljubljani biti bogatiji, kaže da će se morati dobro organizirati.
– Radim satnicu da bih pogledao što više utakmica u Stožicama, a kako se Ilirija plasirala u ABA ligu, vjerojatno ću odlaziti i u Halu Tivoli. Čujem da će Partizan napraviti i jednu utakmicu u Ljubljani i tome se jako veselim.
To što je hrvatski kapital ušao u njegov klub, koji se sada zove Cedevita Olimpija, ovako komentira:
– Moramo zahvaliti Emilu Tedeschiju na tome što je spasio klub pokazavši da je naša nacionalnost košarka. Među nama koji košarku volimo nema granica.
Sjećam se Dotičnika kad je prije rata pjevao s Borom Čorbom. A poznato je : "S kim si-takav si.