ROĐEN U MOSTARU

'Igrao sam za BiH, ali sam hrvatski trener! Dobro je imati dvije putovnice, ha-ha!'

Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Sergej Jakirović
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
Sergej Jakirović
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
Sergej Jakirović
14.11.2019.
u 12:58
Cijeli sam život u Hrvatskoj. Baka Slišković zvao me u reprezentaciju BiH i uvijek će to ostati zabilježeno. Cijela rodbina s očeve strane je iz BiH, nemam problema s time. Jako lako se identificiram, obje su mi zemlje jako drage. Ne igra mi to neku ulogu, kaže Jakirović
Pogledaj originalni članak

Otkako je postala prvoligaš, HNK Gorica je u dvobojima s Hajdukom, Rijekom i Osijekom osvojila 39 bodova od moguća 54 boda. Impresivnoj “berbi” u HNL-u Goričani su dodali i trijumf protiv Hajduka u Kupu. Sergej Jakirović (42) trener je te momčadi koja se ne boji na papiru jačih. Dojam je da im je ponekad s njima lakše nego protiv onih koji su ispod njih na tablici Prve HNL.

Lovrić je bio smiješan

Mladog stručnjaka pitali smo koja mu je pobjeda posebno draga.

– Jako nam je važna bila pobjeda na Rujevici nakon utakmica u kojima smo dobro igrali protiv Osijeka i Dinama, ali su protivnici zabili svaki put kad su puknuli prema golu. Vratila nam je samopouzdanje. Nakon toga sam uoči dvije utakmice s Hajdukom govorio: Pobijedimo li ih u srijedu, pobijedit ćemo ih i u subotu. To je čista psihologija. Naši su momci pokazali da su spremniji od bijelih.

Često su se pobjede vaše momčadi tumačile time da vas je suparnik podcijenio, no sami igrači Hajduka uoči druge utakmice govorili su da je za njih to finale LP-a.

– Igračima sam rekao: “Ako je ovo za njih finale Lige prvaka, za nas je finale Svjetskog prvenstva!”. Nema dalje od toga. Smatram to komplimentom za našu momčad, posebno kad to kaže Bradarić koji je reprezentativac, dečko koji je s Rijekom bio prvak Hrvatske, igrao u Serie A. Nakon prošle sezone, mislim da više nitko normalan ne podcjenjuje Goricu.

Iz drugih bi se klubova mogli požaliti da radite posao za Dinamo jer jedino plave niste uspjeli pobijediti. Zašto je tako?

– Dinamo je kvalitetniji. Doći će dan kad ćemo i njega pobijediti, i to sam i rekao kolegi Bjelici. Plavi se najozbiljnije pripremaju za nas, to znam iz prve ruke. Dajemo maksimum da im uzmemo nešto, no oni iz polušanse zabiju. Zanima me kako bi izgledalo da mi povedemo.

Stvarate rezultat, ali i neke nove zvijezde HNL-a poput Lovrića, Kahline, prije Miye i Atiemwena. Zašto su baš ti igrači iskočili?

– Svi igrači koji su nam došli su kvalitetni, ali imali su određeni zastoj u karijeri, a mi smo im pomogli da se “probude”. Kikija Lovrića bilo je smiješno gledati kad je došao i trebala mu je cijela polusezona da se navikne na trenažni proces jer bi stao čim bi se malo uspuhao. Dosta smo toga rješavali i razgovorom, a imamo općenito ljudskiji pristup. Najlakše je nekoga otpisati. Ali kad vidite da netko ima u sebi ono nešto što na terenu donosi prednost, napravit ćete sve da ga uklopite.

Neutralni kažu da vole gledati utakmice Gorice jer su zanimljive. Jesu li i do vas došle takve riječi?

– Da, to su za mene komplimenti. Znali su mi ljudi reći da valjda nisu poludjeli, da navijaju za Hajduk ili Dinamo, a počeli su pratiti Goricu!

Nešto je slično bilo i s Rijekom u Kekovo vrijeme...

– Upravo tako. Siguran sam da uz naše utakmice nećete zaspati, stalno se nešto događa, a tako i treniramo. Imamo trojicu u veznom redu koji pretrče 12 kilometara po utakmici, ukupno smo na oko 115 kilometara, a to su podaci za LP.

Da, tu je sad i radilica Čanađija, kojeg nisu trebali ni Rijeka ni Slaven, a kod vas se preporodio.

– Njemu je samo trebalo povjerenja. Igrač je kakvog smo baš trebali.

Otkako je počela nova sezona HNL-a, trenere su mijenjali Rijeka, Hajduk i Osijek. Na Rujevicu je stigao relativno nepoznati slovenski stručnjak, Osijek je licitirao sa spektakularnim stranim imenima, a na kraju se okrenuo lokalnom rješenju, Hajduk je po drugi put doveo Burića. Je li se netko sjetio vas? Je li bilo kontakata?

– Izravnih nije. Menadžeri se tad uzbude, pa počnu ispitivati “bi li vas zanimalo...” i slično. Naravno, sve nas zanima, ali nitko nije zvao.

Ne znam što bih bez nogometa

Spomenuti su nas klubovi predstavljali u kvalifikacijama za Europsku ligu te kombinirano u deset eurodvoboja protiv prolaznih suparnika zabili devet golova, dakle ni gol po utakmici. Hoćete li vi biti efikasniji dokopate li se Europe?

– Uvjeren sam da ćemo igrati bolje. Natjecateljska smo momčad, čvrsti i agresivni, što se i traži u današnjem nogometu. Igramo europskim stilom, danas je tranzicija sve. Možda je našim klubovima u tim utakmicama nedostajalo hrabrosti i odlučnosti, pogotovo kad trebate pogodak pa morate riskirati.

Za nešto više morali biste pobjeđivati u nizu, no vi izgubite u Koprivnici ili četiri boda u susretima s Istrom 1961. Zašto tolike oscilacije?

– Kako to sad zvuči “izgubili ste u Koprivnici”, a zaboravljamo da je Slaven ondje uzimao bodove i većima od Gorice, to je “vruć” teren. Ali slažem se, stvar je psihološke prirode. Rekao sam igračima da imamo iskustvo iz prošle sezone. Tako gubeći bodove tad smo na jedan korak naprijed radili dva unazad. Premda, i ja mogu reći “četiri utakmice – 12 bodova”. Ali to se na terenu osvaja, ne na pressici.

Dosta rotirate sastav, čime se vodite kad birate postavu – formom igrača, pokazanim na treninzima ili postavom suparnika?

– Ima svega. Jako je bitno s kim igrate, iako sam više posvećen svojoj momčadi. Dečkima sam rekao da će svi dobiti priliku, i to nastojim ispuniti. Nekad se probudim i pomislim da ćemo krenuti tako i tako. Znam u tjednu imati u glavi jednu momčad, a onda u subotu istrčim sa dva-tri nova igrača. Nitko ne zna tko će igrati, ni moja žena! Ravnam se po osjećaju, pratim želju igrača koji su manje igrali i motivirani su pokazati se.

Očito vam Gorica odgovara?

– Da. Poklopili smo se, imamo hijerarhiju u klubu, ne radi se drama od jednog poraza. Bitno je ne paničariti, da ste sigurni u to što radite. Prvenstvo je dugo putovanje.

Rođeni ste u Mostaru, bili ste reprezentativac BiH, no smatrate li se hrvatskim trenerom?

– Naravno. Cijeli sam život u Hrvatskoj. Baka Slišković zvao me u reprezentaciju BiH i uvijek će to ostati zabilježeno. Cijela rodbina s očeve strane je iz BiH, nemam problema s time. Jako lako se identificiram, obje su mi zemlje jako drage. Ne igra mi to neku ulogu, ali dobro je što imam dvije putovnice, ha-ha!

Što biste da nema nogometa?

– Ne mogu se nigdje drugdje zamisliti jer sam cijeli život u sportu. Valjda bih se šuljao po klubovima, to uđe pod kožu. Ne mogu zamisliti ni jedan dan da ne vidim teren.

I sinovi će biti nogometaši?

– Vidjet ćemo. Jedan je u Dinamu, 2008. godište, a drugi je vratar u Sesvetama. Leon je stariji, Matija mlađi i on je povukao na mog tatu koji je bio vratar. A Leon je možda na mene, samo što je ljevak, pa mi ništa nije jasno! Bitno mi je da su dobro odgojeni, da poštuju starije.

Črnko i Medić neusporedivi

Što vas nervira kod igrača?

– Kad nešto govorim na treningu, a oni međusobno razgovaraju. Jer ja to, valjda, radi sebe govorim. Kao, ja to ne znam, a oni znaju! Naljutim se i kad im kažem da skupe lopte, a oni ih napucavaju. Rekao sam im da će se zavrtjeti u glavi od kazne onome tko me pogodi! Obično ih Lovrić nabija, taj uvijek nešto gađa.

Ljute li vas suci?

– Ljuti me kriterij. Imam dosta prijatelja među njima, pa im kažem da se ugledaju na englesku ligu, da ne sude prekršaj za svaki dodir i da ne padaju na viku igrača.

Možete li usporediti predsjednika Črnka i Dražena Medića?

– Ne mogu. Predsjednik Črnko je ozbiljan čelnik. Mislim da je zapravo vrlo malo čelnika koji su u stanju organizacijski voditi klub i na tome se uopće ne radi. Ide se po principu “eto, mi smo njega stavili pa možda on nađe sponzore”. Črnko je napravio velike stvari. Otkad ga znam, on je u nogometu, razumije nogomet i kao biznis i kao igru. Na kraju krajeva, i ti Litavci su u Goricu došli njegovom zaslugom.

Da vam se na polusezoni javi Nenad Bjelica i pozove vas u svoj stožer u Dinamu, koji bi bio odgovor?

– A ne, ja sam se odlučio za svoj put. Mislim da sam se lijepo profilirao. Ali ako Bjelica jednom postane izbornik, zna moj broj! (smijeh)

Koja vam se sintagma više sviđa – da ste crna mačka ili Atletico hrvatskog nogometa?

– Atletico! To je kompliment, to je dobra momčad s dobrim trenerom. Zwolinski me zove Diego!

Koji klub pratite u Ligi prvaka?

– Sviđa mi se Kloppov nogomet. Uz Liverpool ne možete zaspati, želim da smo, u okvirima našeg proračuna, i mi takvi. Prije sam volio United, no on je zadnjih godina izgubio kompas.

Imate li vi svoju crnu mačku?

– Mislim da najmanje bodova imamo iz susreta s Lokomotivom. Slična je nama, utakmice su neizvjesne, premda se više ističe da nam ne paše Inter.

Kojem kolegi u HNL-u ne biste bili u koži?

– Ha, teško je reći. Buriću? Ma sve je lakše kad ste gore. Burić, Rožman... njihovi su problemi prolazni jer imaju kvalitetne sastave. Najgore je trenerima momčadi sa dna. I njihovim igračima.

>>> Pogledajte što je o pozivu u reprezentaciju rekao Dani Olmo

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

IL
ilijan1a
13:58 14.11.2019.

NK Gorica je zaslužila da ih dođem gledati

KA
kajinx
16:55 14.11.2019.

Ah, ti Mostarci ! U svemu su najbolji !

ER
EroK
18:10 14.11.2019.

Da, uvijek je bilo dobrih igrača i sportaša iz Mostara, a jesi li i ti Kajinx iz Mostara?