"Hvala vam, dame i gospodo, molim vas da izbjegavate otvaranje boca šampanjca dok se igrači spremaju servirati!" Ovo je stvarno upozorenje službenog teniskog suca na Grand Slam turniru Wimbledonu koje je postalo viralno lani, a zapravo se prilično često događa u All England Lawn Tennis Clubu. To je samo jedan od niza detalja koji zorno svake godine pokazuju da se Wimbledon doista smatra najprestižnijim teniskim turnirom na svijetu. U opušteno lansiranje čepova s boca šampanjca sam se i sam uvjerio gledajući mečeve uživo na tribinama središnjeg terena Wimbledona ove godine.
U svojoj dugoj tradiciji još od 1877. kada je održan prvi turnir, Wimbledon je od vrtne zabave za uži krug ljudi postao globalno poznati događaj i brend koji svaki dan tijekom turnira posjećuje i više od 40.000 gledatelja. Nije lako ni doći do prilike za kupiti skupe ulaznice, morate se još godinu ranije zabilježiti za lutriju da dobijete šansu kupiti ulaznice. Nešto slično poput lutrije za kupnju ulaznica za utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. S obzirom na to da na Wimbledonu jako paze na tradiciju, još uvijek vode brigu da nešto malo ulaznica ostane svaki dan u slobodnoj prodaji kako bi teniski entuzijasti mogli ujutro satima čekati u slavnom redu (The Que) za ulaznicu za vanjske terene.
Cijeli prostor Wimbledona odiše višom klasom, sve je ovdje uređeno s puno pažnje, cvijeća, zelenih aranžmana... Pazi se na svaki detalj. Wimbledon je i dalje jedini turnir koji od profesionalnih igrača zahtijeva da moraju nositi samo bijelu odjeću. Što uključuje čak i novinarski turnir na kojem sam nastupio, a koji se ne igra pred publikom (srećom). Uz široku ponudu hrane i pića tu je i nekoliko skupljih restorana, a za još ekskluzivniju publiku postoji i nekoliko posebnih klubova kojima mogu pristupiti samo članovi All England Lawn Tennis Cluba.
Recimo svaki osvajač wimbledonskog turnira postaje i član kluba, kao što je to postao naš Goran Ivanišević 2001. senzacionalnim osvajanjem toliko željenog naslova. Kao novinar Večernjeg lista dobio sam prigodu posjetiti još jedan zanimljiv ekskluzivni wimbledonski klub - Last 8. Klub "završne osmorice" je prostor namijenjen samo onima koji dosegnu četvrtfinale turnira na Wimbledonu - dakle posljednjih 8 igrača ili igračica u ždrijebu, bilo to pojedinačnoj konkurenciji ili u parovima. A na toj listi ima puno hrvatskih igrača: Goran Ivanišević, Marin Čilić, Donna Vekić, Mate Pavić, Nikola Mektić, Iva Majoli, Ivan Dodig, Mario Ančić, Ivo Karlović, Mirjana Lučić-Baroni, Karolina Šprem, Franko Škugor, Niki Pilić...
Upoznao sam i menadžera kluba nekadašnjeg britanskog tenisača Johna Feavera (74). Čim je doznao da sam iz Hrvatske, simpatični gospodin me zaskočio pričom kako se još uvijek ljuti na jednog Hrvata. Naime, nekoć davno Feaver je dulje od 20 godina držao rekord za najviše aseva u jednom teniskom meču na Wimbledonu - još 1976. je ispalio tada nevjerojatnih 42 aseva. I rekord mu je stajao sve dok ga nije srušio Goran Ivanišević koji je 1997. imao 46 asa... Inače, obojica su te svoje mečeve - izgubili. Feaver od slavnog Johna Newcombea u pet setova, a Ivanišević je izgubio također u pet setova od Magnus Normana - 6-3, 2-6, 7-6 (7-4), 4-6, 14-12.
Britanac nije bio nimalo presretan zbog toga i odlučio se u šali suočiti s Goranom. "Nisam bio nimalo sretan zbog toga. Prišao sam jednom Goranu i pitao ga: 'Jesi li baš morao još tih nekoliko više? Mogao si mi se bar javiti i reći što smjeraš'", sa smiješkom se prisjeća Feaver. Kaže da je Goranov odgovor bio urnebesan. "Rekao mi je da sam nitko. Doslovno mi je rekao: 'Cijeli taj tvoj glupi rekord od 42 asa je ništa. Ja sam zabio više...'. Naravno, sve je to bila šala, Goran je sjajan dečko i dobri smo prijatelji", ispričao nam je Feaver, danas voditelj vrlo posebnog mjesta unutar wimbledonskog kompleksa.
Fotografirao sam ga uz veliku ploču s popisom imena članova, a Feaver je spremno zauzeo poziciju s olovkom i dobacio "izbrisat ću Ivaniševićevo ime!". Feaverov zadatak je da se legende osjećaju kao kod kuće. Ovdje se stari suparnici pretvaraju u prijatelje, dijeleći uspomene uz čašu vina i sendviče tijekom "happy houra" koji se brzo pretvara u sate prepričavanja priča iz prošlosti, ali i razgovora o budućnosti tenisa.
Klub je osnovan prije gotovo četrdeset godina iz jednog vrlo plemenitog razloga. Organizatori su primijetili da su neki od bivših velikih igrača, ljudi koji su svojim nastupima gradili reputaciju Wimbledona, morali stajati u redu za ulaznice kako bi uopće ušli na turnir. "Shvatili smo da moramo osigurati da ti igrači mogu doći na terene i imati lijepo iskustvo, jer su upravo oni stvorili ovaj turnir. Tako je sve počelo, a s vremenom je klub prerastao u mjesto gdje se obnavljaju stara prijateljstva", objašnjava Feaver. Članstvo u klubu je doživotno, no valja ga razlikovati od članstva u prestižnom All England Clubu, koje stječu samo pobjednici turnira.
Klub broji preko 700 živućih članova. Taj se broj, nažalost, mijenja kada stariji članovi umiru, a novi, mlađi dolaze nakon što ostvare svoj uspjeh u Wimbledonu. Iako bi se moglo pomisliti da mlađe generacije nakon završetka karijere nemaju vremena za ovakva druženja, Feaver nas uvjerava u suprotno. "Mlađi dolaze, ali ponekad postoji mali jaz. Nakon karijere posvete se obitelji, trenerskom poslu ili komentatorskom poslu. No, kada im djeca malo odrastu, ponovno se vraćaju", kaže Feaver.
On sam je u svijetu teniskih legendi proveo gotovo cijeli radni vijek. Prije nego što je preuzeo vođenje kluba, preko 30 godina radio je u odjelu za odnose s igračima za cijeli turnir. Na pitanje što ga najviše ispunjava u ovom poslu, odgovara bez oklijevanja. "Vidjeti prijateljstva koja se ovdje rađaju i sreću na licima ljudi. Ovdje nema svađa, samo istinske priče stvarnih ljudi, pravih šampiona. To je nešto što ne možete kupiti. Nalazite se na ovakvom mjestu, okruženi legendama, i slušate njihove uspomene. To je zaista posebno", zaključuje Feaver, pokazujući nam i jedan od kurioziteta kluba - staro zvono kojim je nekadašnji predsjednik kluba pozivao konobare. Zvono je i danas tu, kao podsjetnik na bogatu tradiciju i priče koje zidovi ovog kluba čuvaju.