Jedna televizijska emisija zaslužila je to da prekosutra, u nedjelju,
svi na sat vremena zaboravimo sve druge obveze i poslove pa se točno u
12.30 udobno smjestimo u naslonjače te poglede usmjerimo prema malim
ekranima. Iako to mnogi ionako čine svake nedjelje, ovaj put poziv je
upućen doista svima jer "Plodovi zemlje" prekosutra će emitirati
svoju 1400. emisiju.
I nije to jedina tako grandiozna brojka koju sa sobom nosi taj HTV-ov
projekt. Jer, "Plodovi" se na programu, bez prekida, nalaze već više od
48 godina što ih čini najstarijom televizijskom emisijom ne samo u
Hrvatskoj nego i na širem području.
Točno deset godina stariji smo od Dnevnika! ponosno je
istaknuo "većinski" urednik emisije Vlatko Grgurić kojemu i podatak o
velikoj gledanosti (uvijek između 18 i 20 posto) daje krila. A taj
podatak govori još nešto da su "Plodovi zemlje" po gledanosti
druga emisija Informativnog programa HTV-a.
Grgurića to iznenađuje to više što u okolnim zemljama, poput Slovenije
i Makedonije, interes gledatelja za istovjetne emisije iznosi otprilike
tri, četiri posto. No, ima on i objašnjenje za našu iznimku.
Mi nikad u emisiji nemamo političare koji su ljudima već
dozlogrdili. Usto, nedjeljom poslijepodne gledatelji će očito radije
pogledati prirodu i životinje nego reprizu sapunice. U nas nema ni
eksperimentiranja ni podilaženja zabavi. Držimo se zadane forme i
ulažemo sav svoj trud kako bismo emisiju dobro radili, a gledatelji to
osjećaju i nagrađuju vjernošću odaje taktiku uspjeha Grgurić. No,
i njegov stariji i puno iskusniji kolega Mladen Stubljar, koji
"Plodove" uređuje i vodi svake pete nedjelje, ima svoju priču o tim
visokim postocima gledanosti.
Čudi me to! kaže novinarski bard i nastavlja:
Gledanost nam je otprilike 20 posto, a u Hrvatskoj samo 10 posto ljudi
živi na selu što znači da naših preostalih 10 posto gledatelja nema
veze s poljoprivredom, već s urbanim načinom života. No, meni za taj
fenomen drugi daju objašnjenje. Svi mi kažu da se u našoj emisiji "živi
život" i da upravo to nedostaje drugim emisijama.
A da svi ti odani gledateljski "plodoljupci" nisu samo pasivni
promatrači nedjeljnih novinarskih priloga nego i oni aktivno sudjeluju
u kreiranju emisija, nije bilo teško zaključiti. Šalju oni svojoj
dvojici neumornih televizijskih domaćina mnoštvo ideja i prijedloga
koji su uglavnom otužnog tona.
Ma, znate, ljudima kojima u poslu dobro ide televizija nije
potrebna. Njima nije do slikanja i publiciteta. Nas zovu i obraćaju nam
se oni kojima ne ide, koji neke svoje probleme ne mogu sami
riješiti objašnjava nam Grgurić. I taman kad pomislismo da zbog
takve njihove ustrajne podrške obespravljenima i često prevarenima, za
čije se interese i pravicu uvijek zalažu, klecaju koljena lokalnim
vlastima i ministru poljoprivrede Petru Čobankoviću u strahu od poziva
s HTV-a, Stubljar nas razuvjeri. Uz smijeh reče da on i svi mu kolege
koji rade na emisiji nisu babaroge, nego zapravo putokaz svim vrstama
vlasti kako i što treba raditi i mijenjati da bi se živjelo bolje i
pravednije.
Za takve tvrdnje obojica plodonosnih kolega iznose i konkretne
primjere. Nedavno su dvojici mlade i vrijedne braće u Istri, koja su
imala 60 krava, ali su zbog nečijeg potkupljivanja lokalne vlasti
ostala bez zemlje, pomogli tako što su problematizirali njihov problem.
Zimus su bili spas i jednoj baranjskoj baki i njezinoj unuci, a razlog
njihove muke bila je neprodana paprika. Kad je Stubljar stvar preuzeo u
svoje ruke, paprika je "planula" u dva dana i dvije su sretnice
bezbrižno mogle dočekati proljeće. Grgurić se pak prisjeća sreće malih
mljekara s područja Korenice kojima je karlovački KIM dugovao milijun
kuna. Čim je reportaža o tome "vrisnula" s malih ekrana, novac je odmah
isplaćen onima koji su mjesecima dobivali lažna obećanja.
Dobivši taj novac, Koreničani su priredili pravo pučko veselje i
u znak zahvalnosti pozvali nas da im se pridružimo što, na žalost, ipak
nismo mogli podičio se Grgurić emotivnom reakcijom zahvalnih
gledatelja. A svojevrsnom zaštitniku maslinarstva i ribarstva Mladenu
Stubljaru nedavno je na jednom, kako on reče, "noćnjaku" iliti noćnom
skupu maslinara u Supetru na Braču, uz pretresanje prigodnih tema,
dodijeljena nagrada "Zlatno pero maslinarstva". Dobio ju je zato što je
svojim upornim i nepokolebljivim pronošenjem glasa skupa s njima
pridonio tome da se naše već gotovo zaboravljeno, ali vrhunski
kvalitetno maslinovo ulje uzdigne na svjetski rang. Ne može naš sjajno
uigrani urednički tandem ne spomenuti i to koliko je velika duša
njegovih sugovornika koji mu se utječu. Kad ih pri snimanju reportaža
seljaci, ribari i svi ostali žuljevitih ruku ugoste, na stol se, bez
obzira na to ima li se ili nema, iznosi najbolje. Evo, prošlog tjedna
na snimanju u okolici Gline sve je završilo uz tamburaše i okretanje
janjca na ražnju. Nose li onda kući, u Zagreb, pune ruke darova?
Dobijemo koju bocu vina, ali da pri odlasku vučemo vreće
krumpira, ne dolazi u obzir odrješito je svaku zlobnu primisao
odbacio Grgurić na kojega se odmah spremno nadovezao Stubljar kazavši
da je za sve njih koji stvaraju "Plodove zemlje" zapravo najveći dar
poznanstvo i druženje s njihovim domaćinima.
Meni je čast razgovarati na terenu s običnim ljudima, seljacima,
i biti dva dana gost u njihovim životima. Pa i kad u Zagrebu odem na
svoj Kvatrić u nabavu, boravak tamo produlji mi se zbog razgovora s
prodavačima i kupcima. Uvijek mi netko ima štogod reći, a ja to volim.
To mi je direktna veza s ljudima o kojima i za koje radim iskreno
je Stubljar kazao čije društvo voli, a Grgurić je nastavio da je
njihova formula uspostavljanja otvorene i srdačne komunikacije s onima
koje zastupaju to što nikome od tih ljudi u njihovim stajama, brodicama
ili na oranicama ne pristupaju bahato i napuhano. I unatoč takvom
obostranom užitku, televizijskom majstoru za morsku tematiku nikad se
ne dogodi da na povratak u Zagreb i na HTV zaboravi, da pomisli
kako bi posao mogao odgoditi.
Premda sam na terenu tri dana u tjednu utorak, srijedu i
četvrtak i premda se na takva putovanja uvijek vozim sam,
povratak mi nikada teško ne pada. Jest, lijepo se moji domaćini i ja
tijekom snimanja znamo družiti, recimo, na njihovim brodicama, ali
posao je posao i u četvrtak se mora biti u montaži opisuje
Stubljar.
E, sad, to da rad male, skromne redakcije naše najstarije televizijske
emisije gledatelji obožavaju saznasmo iz prve ruke, iako to nije
bilo teško dokučiti i nama samima. No, zanimalo nas je kako se
kuća HTV odnosi prema emisiji kakvom se nitko ni od bliže
ni od dalje konkurencije ne može isprsiti.
Mi smo vam uglavnom vani, na terenu, pa nam je teško govoriti o
tome jer o događajima u kući i ne stignemo razmišljati kaže
Stubljar. Pohvalnih komentara na naš račun ima. Čujem ih od dosta
kolega. Na tvrdnje nekih da Vlatko i ja također zavređujemo ekskluzivne
ugovore, mogu reći da to možda i jest točno, ali nije sve u novcu. Ja
sam i ovako zadovoljan. Ne tražim kule babilonske ni vrtove
Semiramidine.
Ma, baš se sad bavim onim novinarstvom koje je po mom ćefu,
reportažama iskreno je uzvratio prvi prisavski ribar i maslinar
koji se u noći s utorka na srijedu s kapetanom broda "Adrija 1" Damirom
Uhačem iz Malog Lošinja otisnuo u lov na plavu ribu. Naravno, kako je
bilo, vidjet će se u nedjelju. No, Stubljar bez svojih reportaža ne
može ni na godišnjem odmoru. Kako se "Plodovi" emitiraju i ljeti, on
obvezno tijekom odmora odradi jednu emisiju. Kaže da mu je to
rekreacija. A njemu je rad za HTV-ova programskog metuzalema uvelike
promijenio način života. I ponudu na stolu.
Prije sam imao nekih zdravstvenih problema, ali zahvaljujući
"Plodovima zemlje", promijenio sam način prehrane.
Jedem uglavnom laganiju mediteransku hranu začinjenu maslinovim uljem.
Moja je deviza da riba pliva tri puta: u moru, ulju i vinu vedro
nam je tajnu svoje vitalnosti otkrio Stubljar kojega u Zagrebu uvijek
možete vidjeti kako pedalira na biciklu. A u tom ritmu i stilu stići će
i do mirovine, kad bi i sam mogao ozbiljnije zafrkati rukave. Naime,
jedan prijatelj ribar reče mu kako kod Vranskog jezera ima zapušten
maslinik pa će mu ga dati kako bi on i praktično pokazao što zna o
maslinarstvu jer, provocira ga prijatelj, toliko priča o maslinama da
bi bio red da se i sam prihvati posla.
I tako, dok se mi kolege još i možemo nadati da bismo od Stubljara u
dogledno vrijeme mogli kupovati maslinovu tekućinu zdravlja, Grgurićem
se, da se našalimo, baš i nećemo okoristiti. On je svojevremeno imao
žarku želju posaditi hektar kupina i baviti se proizvodnjom kupinova
vina. Ali, na želji je sve i ostalo. Ipak, nije njezino sjeme propalo.
Kupine je u Zagorju posadio vozač "Plodova zemlje" Joža i "crno" slatko
vino teče. Da se kojim slučajem ipak ne bi pomislilo kako
Grgurićeve ruke zemlju ne dotiču, moramo reći da se u sadnji cvijeća
poprilično izvještio te je prelijepu terasu svoga zagrebačkog stana na
Vrbanima, zajedno s obitelji, pretvorio u ljupki vrt.
Moglo bi se o našem televizijskom tandemu iz prirode napisati još puno
toga, no valja tekst i završiti. Prije toga recimo još samo ovo u
preksutrašnjoj jubilarnoj emisiji urednički i voditeljski, i to s novom
studijskom scenografijom, Stubljar i Grgurić prvi će nas put dočekati
zajednički pred kamerama. I na kraju samo još naša poruka dragi
kolege, neka nam vaša emisija jedinstvenim pričama i reportažama i
dalje "rađa" bogato i zdravo!
