Titu trg ostaje, a ulice idu rokerima

Nužno je provesti detitoizaciju, jer to znači odbaciti sve što je povezano s jugoslavenstvom i komunizmom, te pokušaje stvaranja Jugosfere. Kukasti križ i fašistički pozdrav javno su prokazani i stavljeni izvan zakona. Međutim, crvena zvijezda simbol totalitarnog komunizma javno se upotrebljava u postkomunističkim strankama i udrugama na proslavama Titovih rođendana i drugih nadnevaka komunizma. Pri tome se ništa ne događa, a vlada šuti nakon niza odluka tijela Europske zajednice i Hrvatkog sabora kojima je osuđen komunizam, njegovi zločini i njihov antifašizam. Znači, slave se simboli osuđene i propale ideologije koja je proizvela više stradanja nego fašizam i nacionalsocijalizam zajedno.

Prigodom istraživanja komunističkih zločina naišlo se na stotine jama i stratišta jugoslavenske vojske i komunističkih antifašista. Jedini Hrvati, osim Rusa, svog diktatora slave i obnavljaju njegov kult ličnosti, koji koči demokratski razvitak u Hrvatskoj. (G. Jurišić, Hrvatsko slovo, 5 veljače 2010.) Slovenija je vrlo ozbiljno i sistematski počela otkrivati tajnu poslije ratnih umorstava, iskapanje i obilježavanje masovnih grobnica što rade i danas. Međutim, hrvatske vlasti nisu ništa učinile da se taj problem riješi.

U partizanskoj promidžbi, osim komunista i njihovih antifašista, svi su drugi fašisti, a upravo oni su od 23. kolovoza 1939. bili ugovorni saveznici s nacizmom. Zna se i to da je Tito krivotvorio dokumente koji su ga kompromitirali kao pristašu pakta Molotov-Ribbentrop, između Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza. O likvidaciji zarobljenih pripadnika hrvatske vojske i civila poslije Drugog svjetskog rata u Europi se nije govorilo, iako se puno toga znalo.

13:14h Daleko...veliš ti na stotine...hajd dobro...ipak si ti Srbin pa ti opraštamo >;-))

Pod Titovim totalitarnim režimom hrvatski narod proživio jedan od najvećih progona u svojoj povijesti. Veličanje Josipa Broza Tita znači gaženje po bezbrojnim neotkrivenim i neobilježenim grobištima boraca za hrvatsku slobodu i neovisnost te na brojne žrtve i sudbine ubijenih u zatvorima, prognanim u inozemstvo i šikaniranih u državi Jugoslaviji. Tito ne predstavlja osobu koju bi hrvatski narod trebao slaviti. Bacanje leševa u jame i grobnice mogli su smisliti samo ljudi komunističke ideologije, koji su time dokazali da im ništa nije sveto. Kasnija politička suđenja i progoni s istim komunističkim sudcima i tužiteljima donijeli su nam stotine tisuća robijaških godina, što govori o tome tko je bio Josip Broz Tito i kakva je pravna narav sustava koji je on gradio i kojim je upravljao. Zar o tome ne govore i stotine tisuća Hrvata nagnanih u iseljeništvo. Zar o tome ne govore žrtve Domovinskog rata. Domovinski rat bio je nužan i zbog toga što je hrvatski narod bio porobljen i nije doživio oslobođenje i slobodu, nego političko, kulturno i gospodarsko ropstvo u Jugoslaviji.

Josip Broz nije nositelj antifašističke borbe. Dok su se Hrvati u Istri borili protiv fašističke Italije, Tito je bio na čelu stranke koja je, posebice nakon sporazuma Ribbentrop-Molotov, djelovala u simbiozi s nacionalsocijalizmom i fašizmom. Komunistička partija Jugoslavije nije pokrenula ustanak čak ni nakon što su talijanski fašisti u travnju 1941. počeli paktirati s velikosrpskim četnicima, nego tek 22. lipnja 1941. kada je Njemačka napala SSSR. Komunistička partija ustala je u obranu SSSR-a i tamošnjega staljinističkog režima, koji je povijesno odgovoran za više desetaka milijuna žrtava, dokazujući time da je prije svega predstavljala ekspozituru Staljinove Moskve i Kominterne. Tito nije presudno zaslužan za povratak Istre matici Hrvatskoj, jer je presudan bio otpor hrvatskoga istarskog čovjeka nasilnom potalijančenju, hrvatski jezik, crkva u Istri i njezini dostojanstvenici, kao i činjenica da je Italija glavninu rata provela na strani Osovine.

Protunarodna zločinačka komunistička ideologija doživjela je nepovratni povijesni poraz na svjetskom planu, jugoslavenstvo kao narodna i kao državna misao što predstavlja najveću prijetnju hrvatskoj narodnoj samobitnosti, također je nepovratno poraženo. Svoj otpor nasilnom jugoslavenstvu Hrvati su sustavno dokazivali od 1918. do 1990. godine.

Pobjedom jugoslavenske komunističke partije hrvatski narod je pretrpio težak povijesni poraz. Nametnut mu je kompleks krivice i Hrvati su proglašeni provoditeljima genocida, a ponovno je instalirana Jugoslavija s naglašenom velikosrpskom premoći. Hrvatska je pretrpjela nepopravljive teritorijalne gubitke. Izgubili smo najveći dio Srijema, čitavu Bosnu i Hercegovinu, Boku kotorsku, kao i dio Istre i Gorskoga kotara. Presijecanje Republike Hrvatske kod Neuma i danas predstavlja jednu od najbolnijih točaka mlade hrvatske države. Uostalom zar je moguće u ovo vrijeme prisjećanja na Bleiburg i Križni put previdjeti da su tisuće i desetci, zapravo stotine tisuća naših palih prijatelja, vojnika i sunarodnjaka, bili mučeni i pobijeni nakon završetka rata bez suda i prava na obranu, tako da još i do danas nisu poznati njihovi grobovi. (Hrvatski domobran i HDPZ, Zagreb, 8. svibnja 1997.) Naša drama je tiha, komunističkim antifašistima ne odgovora da se o njoj govori, a oni koje je zahvatila, kao da više ne vjeruju da ima smisla bilo kakav otpor. Samo država zasnovana na pravednim temeljima i jednakopravnosti može imati budućnost.

samo sam kopirao :))) voli vas vaš Titov pionir :)))

Drug Tito je najveći sin hrvatskog naroda

TAKO TREBA! Trgu bi trebalo dodati i ime Staljin jer je i on nerazdvojan sa pojmom antifašizam,samo što je on poubijao više ljudi od Tita pa bi bilo opravdano dodavanje i njegovog imena. Jame,jame,jame i ostala stratišta diljem Slovenije,Hrvatske,Srbije i Bosne i hercegovine su također nerazdvojne uz titovo ime.

U subotu, 12. svibnja-svi na Bleiburško polje! Neće nam valjda moralne nakaze, pravni, ideološki i biološki sljednici komunističkih egzekutora, određivati gdje ćemo se pokloniti našim mrtvima!

Glavno da Vukotić čovijek koji je jedini dobio oskara u jugoslaviji nema ulicu, ali srpskom narkomanu koji se rodio ovdje, a ostatak karijere i života proveo u Beogradu njemu treba pokloniti ulicu. Nemam ja ništa protiv toga, ali prije nego počnete ulice davat ljudima koji su rođeni ili su jednom prdnuli u hrvatskoj, pogledajte malo hrvatske muzičare, slikare,kipare i mislim da nema potrebe prelaziti granicu i tražiti ološ kojem će se dat ulica

09.05.2012. u 13:22h šljivotres je napisao/la: Meni se čini da su tebe izbacili iz KPJ pa si ti još uvek ljut na njih:))) Bolje bi ti bilo da se nisi ni učlanjivao kao npr. ja voli tebe Titov pionir:)))

Poput one \"drž\'te lopova\", koju najradije viču lopovi, ima i \"smrt fašizmu, sloboda narodu\", koju su vikali (i nažalost još viču) najveći fašisti ovih prostora. Žalosna činjenica je da većina ne zna definiciju fašizma pa ne shvaćaju da su ovdašnjii \"antifašisti\" zapravo najveći fašisti.

Ako ovi ostanu malo dulje na vlasti, Tito ce opet imati trg u svakom naselju. Valjda po onoj, \"jedna jama, jedan trg\".

Predlazem da se bar jednoj ulici u Zagrebu postavi ime Blaiburg.

samo bosnohercegovci traže promjene Titovog trga ali brus, mi Hrvati iz Hrvatske volimo našeg Maršala, mjenjajte si vi svoje kozje staze drugovi!

I onda netko pljuje po \"velikim rvatinama\". Pa hebote Hrvati ni nisu nikad tu bili na vlasti, a ovo je dokaz tomu. Kim Jong Il na hrvatski način je još živ, a jugoslavenskih sjevernokorejaca koliko oš.

13:57h disarrayST....al zato su braća Rusi pustili \"karićuše\" svugdje gdje su oslobađali svoju pravoslavnu braću....zato danas i imaš tolko plavokosih Srbijanaca >;-))